LISTIĆ ŽUPNE ZAJEDNICE 
VIROVITICA II
GOD. V Br. 49 (220) 16. prosinca 2007.

Vrijeme Došašća kao i cjelokupni Isusov dolazak na našu planetu bio je snažan poticaj ljudima da se vrate Bogu. Zapravo, čovjek je bio samo privremeno odstranjen od Boga zbog svojega nedovoljnog prihvaćanja Božjih zapovijedi te u Isusu ponovno pozvan na jedinstvo s Bogom. No, ljudi su u međuvremenu sebi postavili svoju sliku Mesije kakvog su očekivali. Nažalost, i ovaj put je čovjek precijenio svoje sposobnosti jer je Mesija došao onako kako je Otac Nebeski planirao. Govori nam Biblija o tim događajima.

Tekstove koje čitamo i slušamo ne čuvaju samo povijesne događaje, nego nas nadasve uče, kako ćemo se mi postaviti u svom vremenu i prostoru, da se ne bismo izgubili Bogu i sebi. Na nama je truditi se i ispuniti ono što Bog od nas očekuje i nadati se vječnosti. Sjediti i čekati da će drugi sve obaviti umjesto nas je prošlost. Ivan Krstitelj je postavio Isusu pitanje umjesto nas i dobio odgovor. Taj odgovor namijenjen je i nama. Vidimo li to?

                                                                                                                                                                                          Vaš župnik!

Život bi bio mnogo lakši kad bismo uvijek jasno spoznavali smisao svih stvari. Naše zadaće bi nam bile jasnije i mnogo bismo ih mogli bolje izvršavati kad bismo mogli vidjeti jasni cilj i uspjeh. U stvarnosti, nam velikoj većini ide onako kako je rekao veliki filozof Kierkegaard: "Trebamo naš život najprije živjeti, a onda iza toga, gledajući unazad, možemo neke stvari shvatiti."

Jer je to tako, može neki čovjek upasti u poteškoće iako se cijelog života zauzimao za istinu i pravdu, za Isusa. Danas slušamo o Ivanu Krstitelju koji pita o smislu svog života i dobiva odgovor. Shvaćajući odgovor, Ivan zna da je ispunio svoje poslanje i da može umrijeti za ovaj svijet. Upravo je to ono o čemu nas potiuču današnja čitananja: koji je smisao moga života? Pa krenimo redom.

Pisac prvog čitanja prorok Izaija govori o povratku iz babilonskog sužanjstva prisjećajući se izlaska iz Egipta: povratkom u Jeruzalem čuda egipatskog izlaska će se ponoviti, pustinja će procvasti, a otkupljenici Gospodnji će doći na Sion. Bit će i drugih čuda: oči siromaha će se otvoriti, uši gluhih će raspoznavati zvukove, hromi će hodati, a jezici njemaka će zapjevati. Zapravo, početi će se događati nevjerojatne stvari. Taj ulomak je veoma važan i za Novi zavjet. Isusova iscjeliteljska čuda u današnjem evanđelju se opisuju sličnim jezikom kojim su opisana čuda u Izaijinu ulomku. Novi zavjet je preuzeo proroštva poput Izaijina i iščitao njegovo ispunjenje u događaju Isusa. Kristovim dolaskom će pustinja procvjetati kao ljiljan; u njemu će se očitovati slava Gospodnja; u Kristu će Bog doći i spasiti svoj narod; i u Kristu će se izagnanici vratiti na Sion još radosniji. Nije neobično da se događaji iz ranijeg vremena primjenjuju na kasnije vrijeme. Tu stvarnost nalazimo u cijelom Starom zavjetu, te se jednostavno nastavlja i u Novom. Svaki događaj u spasenjskoj povijesti otkriva novo značenje u prethodnim proroštvima. Na taj način riječ Gospodnja, jednom izrečena, nastavlja imati svoju učinkovitu snagu u povijesti spasenja. No, ipak izgleda da smo pomalo nestrpljivi čekajući ostvarenje svega što je navješteno.

"Imaj strpljenja", " Samo strpljivo". Koliko li samo puta čujemo ove riječi. To se vrlo brzo reče. Ali biti strpljiv je nešto sasvim drugo. Ako mislimo na ljude oko nas s kojima se dnevno susrećemo, onda opažamo da, na veliko, nedostaje strpljivosti, opuštenosti i radosnog raspoloženja.

Nestrpljivi su kako jesu. Nervoza je nadaleko raširena bolest. Izgledamo nespašeni i okovani. Mnogi započeti studiji nisu nikada završeni, jer nije bilo strpljenja i dugog daha. Mnogi mladi su nepovratno upropastili svoj život, jer u svojoj seksualnosti nisu imali strpljenja odrastanja. Mnogi pacijenti u bolnicama se vrlo brzo razočaraju, jer nisu nakon nekoliko dana ozdravili. Činjenica je da gdje god pogledamo - nema strpljivosti. Izgleda da je taj problem mučio i Ivana Krstitelja.

Običnom čitatelju današnje evanđelje u najmanju ruku izgleda čudno. Kako je moguće da se Ivan čudi je li Isus taj koji treba doći kad je on sam to kod krštenja potvrdio? Je li Ivan kod krštenja bio u zabludi? Ili je Isus postao drugačiji Mesija nego li je Ivan očekivao - krotka i ponizna srca a ne onaj koji će pročistiti gumno vijačom suda? To su zanimljiva pitanja, no nisu bitna. Istinsko pitanje je samo jedno: vjeruju li ljudi da je on onaj koji dolazi, ili treba drugog čekati? Odgovarajući na Ivanovo pitanje, Isus ne odgovara direktno niti s "da" niti s "ne", nego upozorava na ono što se događa tijekom njegova djelovanja: slijepi gledaju, hromi hodaju itd. Zanimljivo je uočiti da Isus ne kaže da je ON izliječio slijepe. Vid je slijepima vratio Bog. Isus tako indirektno potvrđuje da su njegova čuda djela Božja, učinjena preko njega. No on to nikad direktno ne kaže. Slušatelj to mora sam dokučiti i donijeti odluku vjere. Za apologete Isusova čuda su bila "dokaz" njegova "božanstva". No ona nisu dokazi nego znakovi da je Bog prisutan u Isusu i u njegovu djelovanju. Drugi dio evanđelja govori o ulozi Ivana Krstitelja u spasenjskoj povijesti. On je glasnik koji pripravlja put Mesiji; ali i najmanji u kraljevstvu nebeskom je veći od njega.

Gdje smo tu mi? Ponekad kao da gubimo povjerenje u prisutnost Kristovu među nama, pa zapitkujemo: "Jesi li ti onaj koji ima doći ili da drugoga čekamo?” Tim riječima Ivan Krstitelj pokreće pitanje koje su poslije njega bezbrojni ljudi pokrenuli i još uvijek pokreću. On pita kao što pitamo i mi ­ da li se stvarno u ovom Isusu iz Nazareta pojavio onaj koji u svojoj ruci drži posljednji sud nad nama, a s njime onda i posljednje spasenje ili propast, onaj o kome ovisi naš sadašnji i budući život. Je li upravo ovaj "povijesni” Isus onaj koji prodire u svu povijest i nju nadvisuje. Da li se u tom čovjeku stvarno nalazi rješenje sveg onog što znači život. Je li dakle baš on onaj kome se možemo prepustiti ili moramo čekati drugog “Mesiju”.

Izgleda da ipak velika većina nas kršćana, i katolika ipak to otkriva i priznaje, ali bi se to trebalo i vidjeti po našim životima. Ako je taj Bog naš Bog, onda bismo i mi trebali imati strpljenja, najprije s našim bližnjima, roditeljima, bračnim drugovima, djecom, prijateljima, susjedima, s kolegama na poslu. Pokušajmo ih prihvatiti onakve kakvi jesu. Prestanimo neprestano mrmljati, ismijavati, kritizirati. Može, u stvari, biti vrlo teško izdržati s nekim čovjekom koji svojim ponašanjem, svojom drugačijošću ide na živce. Najradije bih se odijelio od takvog čovjeka, poslao ga u pustinju, pokušao s nekim drugim. Je li to rješenje? Ne bi li to mogla biti strpljivost i vjernost? Tamo gdje se čovjek sebično postavlja, sve konačno ide u komade.

Obratimo se Bogu u našoj nestrpljivosti: Gospodine, kao što ti imaš strpljenja sa mnom, daj da i ja budem strpljiv, tako da bi sve u mom životu, mojoj okolini, moglo rasti, razvijati se za ovog kratkog životnog vremena i da bi moglo donijeti ploda za dobrobit moju i moje subraće - ljudi.

-VIROVITICA. Godišnja božićna ispovijed u našoj župi biti će u subotu, 22.12.2007. u 15,00 sati i to u svim našim naseljima u isto vrijeme. Preporuča se svima doći odmah na vrijeme jer zbog obaveza svećenika u vlastitim župama, svećenici će nakon ispovijedi otići na svoje župe. Toplo preporučam svima da potaknu svoje ukućane da se ispovjede, jer Božić je blagdan dolaska Sina Božjega u naša srca, a ne u uređene i čiste kuće, iako nije ni to zanemarivo. Što reći o Božićnoj i Uskrsnoj ispovijedi. Hvala Bogu da veliki broj naših župljana dođe na svetu ispovijed. U ispovijedi se u kajanju kaže da se čovjek želi promijeniti i popraviti. Bilo bi lijepo da to bude naše stvarno obraćenje, a ne samo formalnost koju samo obavimo i idemo dalje kao da se ništa nije dogodilo. Ako se to ne ostvari, upitno je onda uopće ići na ispovijed. Pozvani smo na obraćenje, i to ono stvarno.

           -VIROVITICA. Malo po malo mi privodimo kraju još jednu kalendarsku godinu. Puno se toga događalo u svijetu, u našoj domovini kao i u našoj župi. Sva ta događanja pratili smo i u našem glasniku. Vrijeme koje je pred nama nosi nove izazove. Ako se čovjek želi uspješno nositi sa svim izazovima ovoga zemaljskog života, nema mu druge nego se obratiti Bogu i s njim uspješno rješavati sve ovozemaljske poteškoće i probleme. Isto tako smo pozvani svatko sa svoje strane pomoći u rješavanju poteškoća koje nosi i život župe. Svima koji se zauzimaju za dobrobit svoje župe iskreno zahvaljujem, a sve potičem da pomognu život svoje župe kako bi župa mogla uspješno funkcionirati u svakom pogledu. Svima od srca hvala.

           -VIROVITICA. Svaki dolazak novoga života uvijek nas obogaćuje i pruža novu nadu, osobito ako je to već treće dijete. U toj radosti ćemo iduće nedjelje u Taborištu krstiti Antonia Tutića, treće dijete Ante i Ksenije Tutić, Tina Ujevića 33, Čemernica.

           -VIROVITICA. Sakrament ženidbe žele sklopiti Ivica česnik, sin Vlade i Rozalije Česnik, rođen 25.08.1987., iz Suhopolja, Kralja Tomislava 81, župa Suhopolje i Snježana Pavlović, kći Dragutina i Mirjane Pavlović, rođena 30.06.1987., iz Rez. Krčevina 102a, naša župa.

           -VIROVITICA. I ovaj tjedan nam se smanjio broj župljana. Okrijepljena svetim sakramentima ovaj svijet vječnim zamijenila je naša župljanka Karmela Starčević, Stjepana Radića 124. U svom skromnom i jednostavnom životu željela je činiti male stvari i po njima zaslužiti vječni život. Neka joj Gospodin usliša sve molitve i daruje joj vječni život u kojeg je vjerovala.

                -Zagorcu došao prijatelj u goste. Pun ljubaznosti upita on gosta: "Čuj pajdaš, jesi li za vino ili za kavu?" – "Znaš kaj, odgovori gost. Daj ti vino dok se kava skuha".

            -Mala Anica dobila od tete 50 kuna. Uzela ih je bez riječi. Roditelji je pokušavaju nagovoriti da nešto kaže: "Onda, Anice, što se kaže?" – "Je li to sve?" – odgovori Anica.

            -Učiteljica razgovara s djecom o čuvanju hrane. – Kako bi, na primjer, bilo najlakše svinjsko meso sačuvati svježim? – upita Mariju. – Tako da pustimo svinju živjeti – odgovori mala Marija.

            -U kući nastala žestoka svađa. Muž, sav bijesan, lupi šakom o stol i reče: - Dosta! Tko je gazda u ovoj kući? Žena ustane i u gnjevu lupi njega šakom po glavi, a on iznenađen reče: - Nu ti nje! Zar nemam pravo ni zapitati: "Tko je gazda u ovoj kući?"

© 2007, Sva prava pridržana, Župa Sv. Leopolda Mandića | Desing: Daniel Banić