Vjernički život je traganje za licem Božjim i otkrivanjem Njegovog djelovanja u svijetu. Vjerniku nije teško priznati da je Bog prisutan u prirodi, svijetu, među ljudima, Crkvi, sakramentima i nazvati Ga Sveprisutnim. Međutim, poznajući svoje tijelo i sve slabosti kojima nas ono pritišće ostaje nam teško povjerovati da je Bog prisutan u nama, u našim tijelima. I to prisutan snagom i moći Duha Svetoga. Trojstveni Bog prebiva u meni. Ova tajna prisutnosti uskrsloga Krista ne odnosi se samo na prisutnost u Crkvi, sakramentima i pobožnim činima, nego u cijelom ljudskom biću duhu, duši i tijelu. Bog je prisutan u meni i u svakom čovjeku. Iz ove tajne proizlazi odnos prema bližnjima kao prema samome Isusu. Što činim bližnjemu, vjerničkim poimanjem, činim Kristu prisutnom u čovjeku.

Nema nam druge nego u svakom bližnjem prepoznati Krista i u svom ga bližnjemu prihvatiti i pružiti mu gostoprimstvo. Učinimo to danas, sutra je već možda prekasno. Što činiš brate, čini danas!

 Vaš župnik!

        NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA

Biti s Isusom, to je ispunjenje vjerničkih želja i zadaća. Ostvarujemo ih u svojoj originalnosti i naravi koju je Bog upisao u naše biće. Primjer Isusova susret s Martom i Marijom pokazuje sukob dva temperamenta i načina svjedočenja. Ustvari, možda je bolje reći dva načina ljubavi prema Isusu na prvi pogled različita, ali bitno ista sjedinjena u želji da Isus bude zadovoljan. Marta svojom zauzetošću u radu, a Marija sjedeći i gledajući u Isusa. Obje su u njegovoj blizini. Ipak, sam Isus kaže da je Marija izabrali bolji dio jer Marta "bijaše sva zauzeta posluživanjem". Ne prigovara Isus Marti što radi, nego što je toliko zauzeta svojim radom da ne sluša Isusa koji je na putu u Jeruzalem kako bi bio prinesen kao žrtva za spas svijeta. Bogu se trebaju posvetiti i rad i molitva. Sav život svakog vjernika pripada Bogu i svjedoči o iskustvu ljubavi bez obzira na naravnu sklonost da netko više naginju radu ili kontemplaciji. Različite nas je Bog stvorio, različito nam se objavljuje i daje različite zadaće. Ali ne zaboravimo, i Marta je svetica. Isus kori, ali i oprašta dok sveci ispravljaju svoje pogreške bez obzira na naravne sklonosti. No, krenimo redom.

U prvom je čitanju opisan neobičan susret Gospodina s Abrahamom, i to preko tri tajanstvene osobe, koji su vidljivi nosioci nevidljivog Božjeg veličanstva. Iznimna revnost kojom ih Abraham prima i bogata gozba koju im sprema pokazuje nam da je on naslutio da se radi o izvanrednom, božanskom događaju. Mi možemo nagađati sada da je on nešto i očekivao od ta tri neobična posjetioca, ali je on svejedno ne očekujuči išta njima izišao u susret. I upravo zbog toga bio je nagrađen. Znamo da je po riječima trojice gostiju dobio sina. Bio je nagrađen za svoje djelo. No nije to bio njegov prvotni motiv.

Evanđelje nam pokazuje Boga kako sjedi za čovjekovim stolom, ali sada u posve novoj stvarnosti, jer je Sin Božji postao čovjekom i nastanio se među ljudima. Prizor se odvija u Betaniji, u Martinoj kući, gdje je Isus primljen revnošću jako sličnom Abrahamovoj kad je primio svoje posjetioce. Kao i on, Marta se žuri da pripremi neki izvanredni obrok. Njena sestra Marija ne dijeli njezine brige. Iskoristila je priliku da sjedne do Gospodinovih nogu kako bi ga što više slušala. Zapravo, u središtu ovog evanđeoskog ulomka stoji Isus, a ne toliko Marija i Marta. Naglasak nije na različitosti pristupa, odnosa prema Isusu, nego se radi o dva načina. Marija izabire bolji dio, ali to ne znači da je Martin dio pogrešan. Marta je gospodarica kuće, ima dužnost brinuti se da sve dobro funkcionira, pogotovo što je tu Isus sa svojim apostolima. Želi gostima iskazati čast, da im ništa ne manjka, da se osjećaju ugodno u njihovoj kući. U pozadini te normalne brige, međutim naslućujemo nešto, što bismo mogli opisati kao muški ideal uspješnosti. U tom nastojanju za uspješnošću Marta gubi iz vida cjelinu situacije, gubi smisao za bitno. Dolazi u situaciju umora, umjesto da počasti Isusa, ona ga prekorava. Marta je imala na srcu onaj lijep Židovski običaj gostoprimstva: za Židova je gost kralj, gospodar, pa ga postavlja na prvo mjesto. U nastojanju da to postigne, stavlja se sama u ulogu gosta, pa zapovijeda Isusu: "Reci joj da mi pomogne!" Cijena uspješnosti dovela ju je dotle da je izgubila sposobnost shvaćanja Isusa. Marija je mlađa sestra i logično je da mora pomoći, da treba surađivati, no ona je sjela do Isusovih nogu i slušala. Shvatila je bitno: on je došao k njima kao Učitelj. Isusova je najveća želja dati, saopćiti riječ. Shvatila je u potpunosti "blaženi koji slušaju riječ Božju i vrše je". To je temeljni stav čovjeka i čovječanstva prema Bogu, koje je na svom mjestu samo onda kada sjedi do nogu Isusovih i sluša njegovu riječ. Ta sposobnost tihog slušanja ne ukida onu drugu stranu stvarnosti koju zovemo aktivnost, koja dobiva smisao i posvećenje kroz slušanje. Tu mi puno puta dođemo do poteškoća.

Martin i Marijin stil možemo tumačiti kao temelj za dva različita načina kako se može služiti Isusu. Prvi način je dobar i potreban, dapače nužan. Svaki je kršćanin pozvan da se posveti Kraljevstvu Božjem na zemlji kroz svoje zvanje, svojim djelovanjem i zalaganjem. Drugi način - služenje - ujedinjuje i osmišljava sve naše aktivnosti, djelovanja. U svagdanjem životu naši su dani nužno ispunjeni mnogovrsnim poslovima i dužnostima, često postanemo izgubljeni, umorni i ne znamo kako i kamo dalje. Potrebno je s tim opterećenima sjesti do nogu Isusovih, naći mir, svjetlo i snagu za daljnje poslove. Služeći kraljevstvu, lako izgubimo iz vida ono bitno, a to je Kralj! Velika se opasnost za svakog kršćanina sastoji u zatrpanosti, zagušenosti raznim poslovima. Velika je zamka i kod onih koji se na poseban način trude za Kraljevstvo, rade za Crkvu, brinu se za karitativne poslove, a da ne nađu vremena susresti se s Kristom, čuti njegovu riječ. Opasno je zaposliti se, truditi se i konačno rastrgati se od posla u nekom poduzeću, a da ne razgovaramo s poslodavcem. Aktivnosti koje nas udaljuju od služenja Isusa - makar pod izlikom da služimo Crkvi - postaju napast. Nažalost, nitko nije izuzet od te napasti. Sveti red ili neki redovnički zavjet sigurno čovjeku ne daju sigurnost da je njegov način služenja Kristu ispravan, ili bolje rečeno, potpun i onakav kakav Isus očekuje, no naše ej napraviti što možemo.

Tražiti kompromis. Na koji način. Lijepo kaže jedna latinska poslovica: "Contemplativus in actione". To znači biti u povezanosti s Bogom u djelovanju, biti u službi ljudima kao pravo bogoslužje. To može samo onaj koji zna u trenucima molitve sasvim pripadati Bogu, da bi tim više pripadao ljudima. To je Isusov stav. Znači nema nam druge, nego ponovno krenuti za Isusovim primjerom i njegovim putem.

                                HODAM JA!

Hodam ja, zimus, gradom, kad, preda mnom neka gospođa, onako u bundici, s lisicom oko vrata, i voda unuku. Ja u kolaru (ono bijelo na ovratniku košulje), ništa ne slutim, a ona, kako ide bliže meni tako unučicu prebacila na drugu stranu i prima je rukom kao da je zaklanja od nečega, što li.

Vidim ja koliko je sati pa sve više hvatam sredinu kolnika, bliže njoj. Komedijam malo. Hvata se stara zida ko da sam vrag ide. Ja do njih, a mala pokazuje prstom i tepa: "Bako je li to pendofilčina?" "Ne kaže se pendo..." ups!, stala baka u po riječi. "Hvaljen Isus i Marija!", stanem ja i smješkam se. "Uvijek - pustite malu, petlja nešto, znate kakva su djeca", pocrvenila ona.

"Baka kaže da su svi s tim bijelim pendofili", ne da se curica. Stara se paralizirala od srama i zamukla. Ja se pravim lud i kao da nisam čuo. "A što ćete, takvo je vrijeme danas, svačim djecu hrane pa im se pomuti u glavi", smješkam se ja i dalje. "Je li vi to mene provocirate?" "Što bi vas provocirao, vidite kako je lijepi dan." "Znate što, mladi gospon, nije vam to više tako sigurno šetat s djetetom ulicom", vidi ona da nisam opasan. Raspričala se gospođa, a mene gleda ona crknuta lisica, kesi zube, jedan joj fali. Bit će ga stara otukla o zid dok se sklanjala od nekog pedofila, smijem se ja u sebi.

I, vamo - tamo, da će me počastit kavom, valjda da se iskupi, neugodno joj bilo, što li. Sjednemo u hotel Osijek u onu finu kavanu, gdje već ta gospoda, s krepanim lisicama oko vrata, idu. Pijemo kavu. Kažem ja odmah: "Da se razumijemo, gospođo, koga uhvate da dira djecu, ako se mene pita, neka ga kazne." "To, to", kaže ona, "cak!, i gotovo", zastriže prstima ko škarama. I raspričali se mi o tim sveprisutnim pedofilima. Tumačim ja kako ima na stotine tisuća svećenika, a pedofili se mogu na prste brojat. Kako ih je pravomoćno optuženo nešto više od stotinu. Kako su se mnogi pomamili, u stvari, za lovom, odštetama pa lažno optužuju. Da je 0,1% optuženih svećenika. Da svejedno ne bi trebao biti ni jedan, da tu gamad treba očistiti iz Crkve...

Pokušavam pobiti sve te silne novinarske senzacije. Ali kao da vjetar u vreću skupljam. Što će jadni novinari. Nije ni njima lako. Kruh zarađuju na tuđim nesrećama: ubojstvima, silovanjima... Stara sluša i šuti. Gleda u me. Mala Cvijeta pije sok i mlati po kolaču, ne briga nju za nas. Raspričao se ja, ponukan njenim slušanjem, ko pravi pop, kako već to mi crkvenjaci znamo bit naporni. Kad, na jednom, kaže ona: "Tako bi te vi njih, a?, cak!, i gotovo." O Bože mili, na što ona misli. Prekinuo ja prodiku jer vidim da od toga nema sreće. I tako, u neko doba, ode gospođa u WC i ostavi mene s malom. Cvijeta sva izmazana čokoladom oko usta, usput gnječi komad kolača u rukama i gleda u me. Započnemo pričat o nekom crtiću. Nema gospođe iz WC-a nikako pa ja započeo priču o neka dva miša koji su se po konopu uspeli na ribarski brod, gladni, kradu sir, a ganja ih nekakav krvoločni mačak. Na brodu i kapetan s lulom, svakakva čuda, ma drama. Kreveljim se, utišavam glas. Kad je napeto širim oči i približavam se malenoj. Cvijeta sluša, sva se u oči pretvorila. Završio priču, gospođe još nema, a Cvijeta hop-cup sa stolice pa se popne meni na koljena i zagrli me. A, zlato malo. Nije me pravo ni zagrlila kad zaronda neka stara stolicom, tamo prijeko za drugim stolom, i ustade, kao da joj gori pod guzicom.

Ima stara valjda trista godina. Namrgođena, skupila usta pa pravo k nama. Bijesno gleda i vikne: "Pedofil, fuj!!!" Mislila, valjda, da sam sve vrijeme malu zavodio, dok sam pričao priču, i da mi je sad na kraju upalilo. Kako li si već ona taj pedofilizam u glavi predočava. Okrenuli se svi u kafani i gledaju u mene i Cvijetu. A baba napravila neku uznositu facu i pokazuje glavom na nas. Kao: uhvatila nas na djelu, što li, i sad poziva na linč. Bulje svi, a Cvijeta se stisla meni oko vrata ko priljepak, valjda u strahu od babinih očiju. Osjećam onu čokoladu, s usta joj, po vratu. "Gospođo", velim ja na glas da svi čuju, "to je drugo. Mi se, znate, volimo!" Ljudi prasli u smijeh, a stara, ljuta ko beštija, izdimila demonstrativno iz kavane. Hodam poslije doma i mislim kako bi mi još samo trebalo da me je napao kakav golać, borac za zaštitu zvjeradi. Već ga vidim kako gol skače po kafani i šprica, auto-lak sprejem, krepanu lisicu i viče: Spasimo kitove!

Napisao: Petar Nodilo

Kaže Isus: "Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednog od ovih najmanjih ... daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more."

VIJESTI

         VIROVITICA. Ovaj tjedan radnici firme "BAMBO" su pripremili sve za asfaltiranje i otišli. Asfaltirtanej ovisi o firmi "OSIJEK KOTEKS". Budući da je sve pripremljeno za asfaltiranje, nije bilo moguće osloboditi parking za ovu nedjelju. Nadamo se da to neće biti tako iduće nedjelje. Živi bili pa vidjeli.

           VIROVITICA. Idući utorak je blagdan sv. Ilije Proroka, zaštitnika župe Gradina. Sveti Ilija je i glavni zaštitnik Bosne i Hercegovine, a posebno i župe Stolac, župnikove rodne župe. "Bolje da propadne selo nego običaj" kaže narodna poslovica, pa će se stoga župnik zaputi u rodnu Hercegovinu i ponovo ga neće biti od ponedjeljka do petka. Velečasni Ljubo Maljur, kapelanu u Milanovcu, je odradio svoj godišnji odmor pa će i dalje biti dostupan na tel: 801 425 ili 098 16 000 61. Bogu hvala, moji kolege nisu imali u prošla dva tjedna niti jednu intervenciju.

           VIROVITICA. Ovaj tjedan ostali smo bez jednoga našega župljanina. Nakon duge i teške bolesti naš redoviti župljanin Franjo Lulić, iz ulice Zlatnog Polja 129 okrijepljen svetim sakramentima ovaj svijet zamijenio je vječnim. Redovitim dolaskom na svete mise postao je prepoznatljivi dio naše župe. Sprovod pokojnog Franje biti će u ponedjeljak 19.07.2010. u 14,00 sati na gradskom groblju Virovitica, a sprovodna misa u 15,00 sati u župnoj crkvi. Pokojnom Franji i svim našim pokojnicima neka Gospodin udijeli vječni život.

Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!

Pitali su maloga Ivicu odakle sinoć toliko galame iz njihova stana, a on će mudro: - Mama je bacila flašu i razbila prozor! - Ali nije mama sve kriva - uleti u razgovor mala Maja - kriv je tata jer se sagnuo!!!

Dođe Jura doma i dočeka ga jezikova juha njegove Bare: - Da si barem stavio na banku sve te novce koje si ih zapio u zadnjih godinu dana! - Ali u banki su kamati maksimalno 7%... a na flaši od konjaka piše 40 %!?

Pita Ivica prijatelja zašto se kaže mješoviti orkestar, a on vidi da u njem sviraju sami muški! - Je... to ti je zato što jedni znaju igrati, drugi ne - zato je mješoviti!

Pita učiteljica maloga Sulju: Što je TRAGEDIJA? - To je drugarice, kada se nađete u pustinji i umirete od žeđi, a imate vodu u koljenu!

         DAROVATELJI - HVALA