Prebogata su današnja misna čitanja. Živimo u svijetu koji nije uređen po mjeri čovjeka. Svijet je ispunjen raznim nedaćama. Nije lako nikome, a napose kršćanima, uvijek biti na visini zadatka. Često smo u situaciji kad ne znamo kako postupiti. Nekada nas obuzme malodušje. Ponekad nam izmaknu svi oslonci ispod nogu. Nekada nam je i sami Bog daleko, ili mislimo da nas previše kuša. Toliko je životnih situacije koje su preteške, te smo u dvojbi što učiniti. Biti Isusov sljedbenik ne znači skrivati se u crkvi daleko od životnih teškoća. Pravi apostol mira je oboružan slobodom za dobro. Nisu navezani ni na što, nego na svog velikog Učitelja - Isusa Krista.

Ove riječi potiču nas na akciju. Ne dozvoliti da svijet oko nas i ljudi koji nas okružuju propadaju nego smo dužni učiniti sve da svijet po meni i po tebi bude bolji. To nam je sveta dužnost. Izvršimo je!

 Vaš župnik!

        NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA

Bogu nije nimalo lako s čovjekom. On stalno čeka naš odgovor da mu se obratimo. On hoće ući u naš život potpuno. Jedino nas Božja blizina može ispuniti mirom. Takvi su onda nositelji Božjeg mira gdje god ih Bog pošalje. Takvi su uvijek sigurni jer znaju da ovise samo o Bogu. Ovaj svijet je tako potreban Božjih ljudi. Potreban je onih koji donose mir u našu svakodnevicu. Ova nedjelja nam govori o miru kojeg Bog daruje čovjeku. Lako bi bilo prihvatiti taj mir da nije drugih ponuda. I veliki zavodnik đavao nudi svoj lažni mir. Njegove su ponude atraktivne i mnogi na njih nasjedaju. Zato nije nimalo lako Kristovim učenicima u ovom svijetu. On ih i priprema na moguća iznenađenja. "Evo šaljem vas kao janjce među vukove!" Pa pogledajmo čitanja.

"Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasišete i nasladite na grudima krepčine njegove. Jer ovako govori Jahve: "Evo, mir ću na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda."

Gospodin je obećao spasenje svome narodu. Ono će izvan svake sumnje doći, iako možda ne u vremenu i na način kako je to sebi zamišljao narod Izrael. Radi toga je malodušje i potištenost sve više obuzimalo duše i narod je klonuo. Počeli su sumnjati u vjernost riječi, koju je Gospodin upravio svome narodu preko proroka. U takvim je prilikama prorok upravio svoju riječ narodu i prenio im Božju poruku da će se sve to zapravo ostvariti u Isusu Kristu, Sinu Božjem.

Nažalost, Isusovo objavljenje mnogi nisu shvatili onako kako je On to zaželio tako da je često u njegovim nasljedovateljima bilo puno nedorečenosti. Isus određuje da na put krenu dva po dva. Znademo kako je čovjek nesiguran ako polazi u nepoznato sam. Kad su dvojica, hrabriji su; uvijek se u potrebi i nevolji jedan na drugoga može osloniti. Možda nam malo djeluje nerazumljivo zašto da ne ponesu sa sobom "ni kese, ni torbe, ni obuće". Isus smatra da je dovoljno sa sobom ponijeti samo nužno potrebno, jer tako će biti slobodniji, neopterećeniji, ljudima će pružati svjedočanstvo siromaštva i vjeru u Božju providnost; a velikodušnost onih kojima će naviještati Evanđelje neće izostati. Bilo je tu još nekih praktičnih savjeta. Znači, da Isus ništa nije htio prepustiti slučaju, nego je zaželio da njegova Radosna Vijest bude neopterećena, no nažalost puno puta nije to bilo tako. Premda su Isusove smjernice za djelovanje navjestitelja Evanđelja bile tako jasne, u stoljećima koja će uslijediti bit će mnogo nejasnoća i zloporaba koje će i Crkvu činiti mnogima neuvjerljivom. Pohlepa za zemaljskim dobrima uvijek će iznova zamagljivati istinu da samo siromašna Crkva može biti vjerodostojna. I borba za vlast u okvirima crkvenoga ustrojstva često će proizvoditi dojam da je barem nekim crkvenim djelatnicima više do časti i vlasti nego do služenja Bogu i ljudima.

Istina je da apostolsko djelovanje nije lako. Sam Gospodin je rekao: "Evo šaljem vas kao janjce među vukove!" To je vrijedilo za Isusovo vrijeme, tako je više ili manje i danas. Budući da Kristovi vjerovjesnici govore u ime Kristovo, lako ćemo shvatiti da ih posvuda ne prati uspjeh i dobrodošlica. Ljudi zemaljski orijentirani, kojima je dobro, ne žele da ih se otjera iz njihova mira ili sili da mijenjaju stil svoga života. Isto tako su i sami podložni takvim razmišljanjima jer i sami dolaze iz naroda i vremena u kojem se kreću. A što onda reći o navještaju proroka Izaije. Što se tiče proročke nade koju oslikava Izaija, prilike u svijetu kao da se sve više od nje udaljavaju te nije čudo što se i mnogi vjernici praktički prestaju nadati da bi primjena evanđeoskih načela bitno poboljšala životne uvjete i da je uopće ostvariva. Također se u tijeku povijesti među kršćanima zaoštravaju ne samo različita nego i suprotna mišljenja o shvaćanju vjerskih istina i crkvenih zakona. Ništa se od toga ne može se javnosti sakriti, te često i najdobronamjerniji vjernici ostaju bolno zbunjeni, osobito danas kada je prevelika moć medija u formiranju misli i stavova čovjeka. Mislimo da je to tako samo danas. Nipošto, bilo je toga i prije.

Apostol Pavao već je u prvim desetljećima življenja mladih kršćanskih zajednica po Sredozemlju sve te nevolje već imao prilike i sam upoznati i podnositi. U današnjem ulomku Poslanice Galaćanima gotovo otresito kaže kako mu je dosta raznih sitničavih dodijavanja i sukobljavanja. Očito je još uvijek bilo onih koji su tvrdili da nema spasenja bez obdržavanja starozavjetnih propisa, osobito obrezanja. Drugi su znali da to više nije važno, ali pre isticanjem toga znanja mogli su postajati bahati i nepravedni prema onima koji drugačije misle. Pavao se jednostavno ne želi više upuštati u te isprazne raspre i kaže da se ne želi ponositi ničim drugim osim križem Gospodina našega Isusa Krista.

Prema tome, što mi vjernici možemo sebi uzeti kao načelo. Ako budemo dosljedni Kristovi nasljedovatelji, biti ćemo osporavani, biti ćemo napadani i popljuvani, biti ćemo omalovažavani i prezirani i uvijek znak osporavan. A ako svojim kršćanskim životom ne potičemo druge na promjene i ako nismo znak osporavan, trebali bismo se upitati kakvi smo onda Kristovi svjedoci u svijetu; nismo li onda lažni svjedoci. Svaki kršćanin bi trebao vidjeti koliko doprinosi Božjoj stvari u svijetu. Ako se samo biskupima i svećenicima prepusti propovijedanje Radosne vijesti i pripravljanja dolaska kraljevstva Božjega - neće biti dobro! Obično ljudi za svoju neaktivnost krive druge. Ponekad su to otežavajuće okolnosti, ponekad loša ekonomska situacija. Zato će Isus reći: "Ne nosite sa sobom niti kese, niti torbe.." Nositeljima mira Isus uskraćuje bilo kakvu sigurnost osim sebe. Ljudi modernog vremena su tjeskobni. Uvijek im je zarada pred očima. Ponekad je ona važnija od obitelji, prijateljstva, moralnih načela, vjere i sl. A Isusov zahtjev za svakoga postoji. Potreban je kršćanski stav i život. Imamo li odvažnosti u ovom svijetu pokazivati svugdje kako smo Božji? Ili se preko tjedna skrivamo od kršćanske odgovornosti za svijet, a možda se tu i tamo nedjeljom pokažemo. U životu kršćana ne smije biti straha. Ne smijemo šutjeti o onome što moramo govoriti. Moramo shvatiti da je mir plod žrtve i ljubavi. Bez Boga nema mira. Nije nikada lako biti janje među vukovima. Svjedočimo i svojim riječima i svojim djelima, cjelokupnim svojim životom, tako ćemo, kako reče apostol Pavao, zaslužiti susresti se s našim Spasiteljem. Bog dao da to i postignemo.

VIJESTI

VIROVITICA. Kao što smo spomenuli i u prošlotjednom našemu listiću, djelatnici firme "BAMBO" ni ovaj tjedan nisu iskazali preveliku zabrinutost oko izvođenja radova na uređenju parkirališta ispred naše župne crkve. Koga je moliti nije ga srditi pa mi stoga strpljivo čekamo nastavak radova. Isto tako ovaj tjedan smo dogovorili popravak krovne odvodnje na našoj crkvi kao i uređenje strujnih instalacija u pastoralnoj dvorani ispod crkve. Nadamo se da će to biti riješeno do konca mjeseca.

VIROVITICA. Vrijeme je godišnjih odmora. Svaki čovjek na svom radnom mjestu radi onoliko koliko najviše može dobro i uspješno iako smo svi pomalo preopterećeni obavezama. Pretpostavlja se da je to potrebno i svećenicima u njihovim poslovima. Po toj logici, i župnika neće biti nekoliko tjedana preko tjedna kod kuće, a za nedjelju se vraća. Tijekom tjedna neće biti svetih misa, a u slučaju neke hitne potrebe, javite se vlč. Ivici Šohu, župniku u Milanovcu, tel: 801 425 ili 098 177 90 14. Svima koji idu na odmor želim ugodne dane, a onima koji ostaju puno strpljenja u izvršenju obaveza.

VIROVITICA. Na kraju jednog razdoblja dobro je podvući crtu i vidjeti tko smo i što smo. Objavljujem statističke podatke o našoj župi na kraju šestog mjeseca ove godine. Do sada je u 2010. godini bilo: krštenih 17, pričešćeni 50, krizmanih 58, 9 vjenčanih parova, umrlih 30. U razdoblju od 01.01.2010. do 30.06.2010. u našoj se župi skupilo s različitih naslova 606.592,00 KN; u istom razdoblju potrošeno je 597.225,00 KN. U tu sumu uračunata su i naša davanja biskupiji u visini 22.020,00 KN. To znači da je stanje župne blagajne na dan 30.06.2008. bilo 9.367,00 KN. U ovaj iznos nije uračunat naš preostali dug prema firmi "DOMOGRADNJA" u visini 400.000,00 KN. Sve naše obaveze prema izvođačima radova obavljenih krajem godine 2009. i ove godine su podmirene. Kao što se iz podataka vidi, imali smo i ovaj put manje krštenih nego umrlih. Isto tako, imali smo i relativno malo vjenčanih parova. Broj prvopričesnika i krizmanika je bio oko prosjeka. Što se tiče župne blagajne, ona je za sada u blagoj pozitivi, ali nam ostaje dug kojega planiramo uz pomoć naše Požeške biskupije ove godine vratiti. Bogu hvala, naši župljani ipak osjećaju svoju pripadnost župi i osjećaju njezine potrebe. Kao i svagdje, jedan broj, istina u postotku veliki broj, niti osjeća niti se smatra pozvanim pomoći svoju župu. Nažalost, puno puta su takvi najveći kritičari i osporavatelji svih događanja u župi, ali se na njih ne želimo previše osvrtati. Župa ide dalje u svakom pogledu. Ovom prilikom zahvaljujem svima koji su na bilo koji način, bilo materijalno, bilo duhovno pomažu rast i razvoj svoje župe. Isto tako, nadamo se da će se svojim doprinosom u izgradnji naše crkve uključiti i oni župljani koji do sada u tome nisu prepoznali vrijednost koja ostaje trajno na korist i ponos ove generacije. Neka Gospodin, koji daje svakome po njegovim djelima, obilno nagradi sve darovatelje.

            VIROVITICA. Bogu hvala da ćemo i idući vikend imati krštenje dvoje djece. U toj radosti mi ćemo iduće subote u Taborištu krstiti Mateja Banju, prvo dijete Bojana i Kristine Banja, Rez. Vinogradi 1 te Gabrijela Strusu, također prvo dijete Darka i Sandre Strusa, Osječka 189.

               VIROVITICA. Sakrament ženidbe žele sklopiti Bojan Banja, sin Mirka i Marije Banja, rođen 01.02.1975., i Kristina Sabo, kći Zdenka i Snježane Sabo, rođena 08.04.1988., oboje iz Rezovca, Rezovački Vinogradi 1, oboje naša župa.

              VIROVITICA. Sakrament ženidbe žele sklopiti Darko Strusa, sin Josipa i Marije Strusa, rođen 04.01.1984., i Sandra Žalac, kći +Dragana i Slavice Žalac, rođena 16.01.1988., oboje iz Virovitice, Osječka 189, oboje naša župa.

Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!

Dolazi Hercegovac liječniku i pokazuje mu nogu! - Napukla čovječe - pravi krš od kosti - trebat će staviti gips! - Kakav gips - stavi mramor; da mi se ne smiju moji doli!  

Išli Jura i Pepić u Keniju na safari! Uživancija... ujutro - još za mraka naviri se Pepić malo van kroz šator koji je bio razapet usred pijeska i spazi lava! - Diž' se Jura - počel je crtić!

Tata, daj mi 5 kuna za ringlšpil! - Bez veze Ivice - uvjerava ga tata - to ti je čisti luksuz! - Kako misliš to? - Em ti se - dijete drago - zemlja ionako vrti!

Bio Ivica kod prijatelja na ručku. Nakon što su počeli jesti, začuđeno upita: -Vi se ne pomolite prije ručka? A prijatelj odgovori: -Ne, naša mama dobro kuha.

         DAROVATELJI - HVALA