Živimo u vremenima u kojima ljudi previše ne razmišljaju o vlastitom životnom putu nego se jednostavno prepuste "struji da ih nosi". Treba otvoreno i nedvosmisleno odmah reći da je gospodin Isus u svojim nastupima bio dovoljno jasan i rezolutan, a to traži nasljedovanje. Biblijska čitanja trinaeste nedjelje kroz godinu potiču nas na posvješćivanje i preispitivanje učeničkog hoda za Isusom i s Isusom. Isus upućuje poziv da Ga se slijedi podlažući svoje zemaljske obveze, radosti i tjeskobe kraljevstvu nebeskom. On očekuje radikalni prekid sa svime onim što bi priječilo potpuno predanje u Božje ruke. Traži osoban, potpun i nepridržajan pristanak. No, mi smo neodlučni, nedosljedni i polovični u nasljedovanju Gospodina. Sputani smo obzirima, strahom i prošlošću. Svoju sigurnost gradimo na prolaznim stvarima. Ali, kada nas te prolazne stvari ostavile ne cjedilu, onda su nam svi krivi i svi snose odgovornost za naš neuspjeh.

Tako je i s našim životima danas. Postoji bojazan da odgovornost za svoj vlastiti život prebacimo na odgovornost zajednice kojoj pripadamo. Međutim, Bog naš želi surađivati s pojedincem i njega voditi vječnoj proslavi. Treba otvoreno reći da nema kolektivnog spasenja kao ni kolektivne krivnje. Stvoreni smo na sliku i priliku Božju i tako se moramo vladati. Smiluj nam se Gospodine!

 Vaš župnik!

        NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA

Nema gorega jada za čovjeka koji nešto hoće postati doći do pola puta i onda odustati. Kad jedan automehaničar započne svoj zanat, pa izgubi volju, jer mu se neda ići na posao i cijeli dan biti prljav, nikad neće postati pravi majstor. Ako student koji upiše fakultet ne sjedne za knjigu i ne studira ozbiljno, nikad neće postati pravi pravnik ili liječnik. Moraš biti načisto: ako si nešto izabrao, ostvariti ćeš to, ali uz velike žrtve. Upravo nam to žele poručiti današnja čitanja koja govore o čovjekovoj odluci učiniti nešto ili ne učiniti. Zapravo, nit koja se provlači kroz razmišljanja u vezi s današnjim čitanjima jesu zahtjevi služenja Bogu i veličina čovjeka koji se je spreman tome odazvati..

Knjiga Prva o kraljevima u 19. poglavlju donosi prikaz Ilijine krize u duhovnom zvanju. Bog je pozvao Iliju da kod ustrašenih sunarodnjaka brani vjeru djedova, a kraljica mu zaprijetila smrću ako to nastavi. Ilija se ustrašio, povukao na jug svete zemlje te pod jednom smrekom zaželio umrijeti priznavši da nije bolji od svojih otaca. Bog ga je čudesno nahranio i odredio da pode 400 km daleko do svete gore Horeba. Tamo mu se ukazao, najavio da nije istina kako su svi otpali od prave vjere, jer ih ima još sedam tisuća koji su vjerni savezu s Bogom. Bog naređuje Iliji da se vrati svom proročkom pozivu i da uzme Elizeja sebi za pomoćnika. Ilija je poslušao.

Našao ga je gdje ore u očevoj njivi. "Dvanaest jarmova volova" znak je da je Elizej pripadao bogatoj izraelskoj obitelji te da se na očevu posjedu mogao nadati sigurnoj budućnosti. Elizej je bio religiozni Izraelac i razumio je Ilijin simbolski čin. Tražio je odgodu poziva da se svečano oprosti od roditelja i prijatelja. Ilija je vjerojatno mislio da bi i on smio konačno napustiti proročki poziv ako se Elizej ne odazove. Zato mu je rekao: "Idi, vrati se, jer što sam ti učinio". U Ilijinu nastupu moralo je biti nešto neodoljivo i Elizej se odmah odazvao. Pošavši za Ilijom Elizej ostavlja materijalnu sigurnost u roditeljskom domu i prelazi u zvanje putujućeg proroka u državi gdje je jahvistički monoteizam zabranjen. To je tajna Božjeg poziva.

Pavao u drugom čitanju ide korak dalje. Traži od izabranika da ne smiju biti navezani ni na što što bi ih ometalo u odgovoru na poziv koji im je upućen. Pavao ističe da kršćani moraju iznutra biti slobodni. Brod ne može isploviti sve dok je užetima privezan za luku i dok je spušteno sidro, tako ni čovjek ne može biti slobodan ako robuje kakvoj navici. Da je Elizej bio navezan na svoje imanje, ne bi se odazvao Gospodinu.

Ovo je odlomak iz poticajnog dijela poslanice Galaćanima u kojoj je Pavao obrazložio dostatnost krsne vjere za spasenje. Ustrašen da vjernici ne bi podlegli utjecaju krivih učitelja i počeli se obrezivati, Pavao uči da nas je Krist za slobodu oslobodio i moli vjernike da ne srljaju ponovo u jaram ropstva. Ovakvo gledanje na židovsku vjersku tradiciju moralo mu je pribaviti obilje žučljive kritike od strane neobraćenih Zidova i "epitet" da je izdao svoj narod, da nije nikakav rodoljub.

Evanđelje djeluje još radikalnije. Pomalo Isusa danas ne shvaćamo, jer nastupa gotovo radikalno. Možda mu za to daju povod Jakov i Ivan kao žarki rodoljubi koji teško podnose strance i najradije bi ih protjerali. No unatoč toga, Isus ide u grad koji ga neće prihvatiti, nego osuditi i ubiti, ali koristi priliku da istakne kakvi bi trebali biti oni koji će odlučiti slijediti ga.

Evanđeoskim odlomkom kojega nam donosi sv. Luka završava se Isusova misija u Galileji, a otvara se druga, "na putu u Jeruzalem". Vidimo Isusa kako započinje svoj ulazak prema Jeruzalemu. To je njegov put prema muci i smrti, uskrsnuću i uzašašću na nebo. Započinje odbijanjem i ne prihvaćanjem njegove osobe od strane Samarijanaca, kao što je to bilo i na početku njegova djelovanja u Galileji. Tada je naišao na odbijanje i ne prihvaćanje svojih sunarodnjaka iz Nazareta. Sada ga Samarija ne prima. Nimalo čudno. Već stoljećima su vladali neprijateljski odnosi između Židova i Samarijanaca. Čuvši da je Isus na putu u Jeruzalem, a put iz Galileje u Jeruzalem vodio je preko Samarije, njima je to dostatan povod da očituju svoje negodovanje i uskrate mu gostoprimstvo. Ispoljila se urođena mržnja jednih na druge.

U takvoj kriznoj situaciji dvojica učenika reagiraju žestoko. Dva Zebedejeva sina, nazvani "sinovima groma", savjetovaše Isusa neka baci na njih oganj s neba te ih uništi, kako se to dogodilo u doba Ilije proroka koji zaziva oganj s neba na pedesetnika kralja Ahazje i njegove vojnike i uništava ih. Učenici još dišu duhom Ilijinim. Isus im je na neki način nalik proroku Iliji i govorilo se da je on novi Ilija. Ali to nije Isusov stil. On ne želi izazvati nikakvu nebesku odmazdu, neće odgovoriti istom mjerom. On će ih zbog toga i prekoriti. On je došao navijestiti Radosnu vijest spasenja, a ne sud Božje srdžbe. Bog ne ruši, već spašava. Isus ne želi dati prostora mržnji i osveti u svome srcu. Neće to učiniti ni u času kad bude odbačen i od Židova. Svima će u času raspeća darovati svoje oproštenje. Isusova blagost nije ostala neplodna. U jednoj drugoj zgodi upravo su Samarijanci primili i prepoznali u Isusu Spasitelja svijeta. Također, Samarija će odmah iza Judeje primiti apostolsko propovijedanje i biti most između Židova i pogana.

Drugi dio evanđelja pokazuje nam sasvim konkretno da Isusa treba slijediti čitavim srcem, nepodijeljeno. Luka nam u tom kontekstu predstavlja tri tipična slučaja u kojima nam pokazuje kako ljudi trebaju Isusa i žele mu se pridružiti, te kako Isus treba ljude i sam ih poziva. U prvom slučaju jedan od onih koji su išli za Isusom - Matej veli da je to bio neki pismoznanac - sam velikodušno iznosi molbu da bi i on želio poći s Njim kamo god On krene. Očito je da su ljudi bili oduševljeni Isusom Kristom i da je se ovaj, kako se čini, prebrzo zagrijao za Njega. Isus ga niti poziva niti ga odbija, ali svojom riječju upozorava ga na ozbiljnost. Iznosi mu pred oči neprilike kojima se izlaže u budućem životu. Ne želi ga ostaviti u zabludi. Stavio mu je pred oči nesigurnost života. Lisice i ptice imaju skloništa kamo se zaklanjaju, dok Sin čovječji nema gdje da nasloni glavu da malo u miru prospava. On nema stalnog boravišta, nema ni vile ni vikendice. Čovjek nije računao s onim što to znači slijediti Isusa. Ovdje na zemlji Isusov sljedbenik ne može računati s nečim sigurnim. Onaj tko slijedi Isusa mora računati s tim da ni sam neće imati gdje glavu nasloniti i da je na ovom svijetu samo stranac i putnik.

Još manje razumijevanja Isus ima u trećem slučaju. Trećemu, koji ga moli da se oprosti od svojih, reče: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje". Molba je slična onoj Elizejevoj kad je on molio Iliju neka mu dozvoli da se oprosti od svojih ukućana. I dok je Ilija uslišao Elizejevu molbu, Isus postupa drukčije. Kao da je osjetio izvjesnu teškoću i nevoljkost da ovaj učini odlučan korak, pa mu pokušava objasniti slikom iz ratarskog života. Pravi ratar povlači pravilne brazde samo onda ako gleda naprijed i ako se ne osvrće natrag. Isus želi da nam pogled bude uprt prema naprijed. Inače ćemo povlačiti nepravilne brazde na poljima života. Isus ne treba one koji će se svaki čas okretati onamo odakle su krenuli.

Ove Isusove riječi mogu nam izgledati krute, a zahtjevi poziva nedostižni. Zašto se odreći svega, zašto riskirati? Isus nas želi slobodne od svih navezanosti na ljude i materijalna dobra. Želi nas cijele, nepodijeljene. Zašto? Jer se On prvi potpuno predao za nas, bez zadrške. Kao što On ide u Jeruzalem, i to sa svom odlučnošću, isto tako traži da Ga se odlučno slijedi, da se ide naprijed i da se putem ne sustaje. Ne obazirati se, nego gledati naprijed. Tko tako gleda, može ići za Njim. Što ćemo dobiti? Stostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.

                                   I tako je počela svađa!!!

- 1 - Pitao sam svoju ženu u supermarketu da kupimo gajbu piva za 15 KN?. Rekla je da ne može i onda je, bez da me je pitala, kupila dnevnu kremu za 65. Rekao sam joj da bi joj gajba piva vise pomogla da se osjeća lijepom. I tako je počela svađa.

- 2 - Prije par dana sam pitao ženu gdje bi voljela da idemo za godišnjicu braka. Rekla je: "Negdje gdje davno nisam bila." Predložio sam joj kuhinju. I tako je počela svađa.

- 3 - Dok sam gledao omiljenu emisiju, žena je sjela kraj mene i pitala: "Što ima na TV-u?" "Prašine...", rekao sam joj. I tako je počela svađa.

- 4 - Žena mi je pomogla da joj odaberem rođendanski poklon. Rekla je da želi "nešto crveno, što od 0 do 100 dostiže za 3 sekunde." Kupio sam joj vagu. I tako je počela svađa.

- 5 - Moja žena se pogledala u ogledalo i bila je nezadovoljna onim što vidi: "Osjećam se užasno; stara sam, debela i grozna. Odmah da si mi dao kompliment!" Rekao sam joj da joj oči još uvijek savršeno funkcioniraju. I tako je počela svađa.

- 6 - Bio sam sa ženom na godišnjici njene mature. Jedan od prisutnih je bio pijan, ali nije prestajao da reda čašu za čašom. Pitao sam ženu da li ga poznaje. "Naravno" rekla je, "dugo smo bili zajedno i kad smo se razišli, počeo je da pije i od tada nije prestao." Rekao sam: "Ko bi rekao da će toliko dugo da slavi..." I tako je počela svađa.

VIJESTI

VIROVITICA. Zbog državnih praznika kao i lošega vremena majstori nisu radili ovaj tjedan. Nadamo se lijepom vremenu i nastavku radova kako bi naše parkiralište bilo što prije u funkciji. Koga je moliti, nije ga srditi, zato mi strpljivo čekamo nastavak radova na uređenju našega parkirališta i okoliša crkve.

REZOVAČKE KRČEVINE. Iduće nedjelje naši župljani iz Rez. Krčevina na poseban način slave Pohod BDM ili njima draži izraz "srpnica". Sveta misa biti će u 09,30. Pozivamo sve naše župljane rodom iz Rez. Krčevina da nam se pridruže na svetoj misi i na taj način pruže podršku vjernicima iz našega najmanjeg naselja.

MARIJA BISTRICA. Ove subote naša župa je hodočastila s dva autobusa u Mariju Bistricu. I ove godine smo kroz molitvu i zajedničko druženje ispunili cijeli dan. Bilo nam je lijepo iako ni ovaj put nismo imali idealno vrijeme, ali hvala Bogu. Zajednički susret ljude obogaćuje i jača u svakodnevnim brigama. Neka tako bude.

            VIROVITICA. Bogu hvala da ćemo i idući vikend imati krštenje dvoje djece. U toj radosti mi ćemo iduće subote u Taborištu krstiti Karla Farkaša, treće dijete Ivice i Antonije Farkaš, Osječka 107, te iduće nedjelje u Rezovačkim Krčevinama Saru Cincibuk, drugo dijete Ivana i Lidije Cincibuk, Rezovačke Krčevine, Stipe Markovića 120.

            VIROVITICA. Sakrament ženidbe žele sklopiti Marko Kovač, sin Krunoslava i Slavice Kovač, rođen 21.03.1979., iz Virovitice, Trg Bana Jelačića, župa Sveti Rok i Sanja Đeri, kći Branka i Nade Đeri, rođena 20.05.1985., iz Rezovca, Markovac 25, naša župa.

                Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!

Na kraju jedne propovijedi župnik je napomenuo: - Lijepo molim ako netko ima uza se iglu i konca da to stavi u košaricu! Imamo jako puno dugmadi koje dobijemo nedjeljama, pa da ih prišijemo!

Odu na kampiranje muž i žena - mladi bračni par. Razapnu šator i legnu spavati. Oko tri ujutro on se probudi, malo se zagleda u nebo, pa probudi ženu. "Što vidiš?" "Nebo vidim!" "A na nebu?" "Zvijezde! "I što ti to govori?" "Govori mi - astronomski gledano - da su to milijuni galaksija i milijarde zvijezda. Teološki gledano - govori mi da je Bog zaista stvorio velebna djela, a meteorološki gledano, govori mi da ćemo sutra imati predivan dan. A što govori tebi - dragi moj mužiću!?" "Govori mi" - on će sav uzrujan i bijesan - "da nam je netko ukrao šator!!!"

Ide po običaju djed ujutro u grad i objašnjava babi da mora popiti kavicu s društvom, malo popričati i doma je do ručka. - Ali ne zaboravi kupiti octa i ulja! - Nema problema! - Ali ipak zapiši! - Ali ne budem zaboravio, pa nisam munjen! - Ali znam ja što su godine - zapiši!!!  Nije zapisao i samo su se jako posvadili - jer ga ona kao smatra bedakom i starcem, a on nije takav! Vraća se on oko jedan - ručak je  na stolu! - Evo ti - i stavi na stol vrećicu sa kilu soli i kockama za potpaljivanje! - Znala sam, počne ona bjesniti - znala sam da budeš nešto zaboravio, a gdje su šibice!!!

Jada se žena svom dragom mužiću i traži savjet: - Znaš, jučer mi je naša susjeda Micika rekla da sam koza - i to stara glupa koza? - I? - Kaj da radim - to te pitam!? - Kriva adresa dušice moja; nisam ti ja veterinar!

         DAROVATELJI - HVALA

"SRPNICA"