| GOD.
VIII Br. 24 (349) 13. lipnja 2010
U tjednu koji je pred nama
završava školska godina. Prilika je to da zahvalimo Bogu na
svemu dobrom što su naša djeca i mladi imali priliku naučiti
tijekom ove školske godine. Prilika je zahvaliti Bogu na svim
ljudima koji svoje talente koriste zato da bi odgojili i
obrazovali generacije koje rastu i u čijim će rukama biti naša
budućnost. Prilika je zamoliti Boga da nam svima prosvijeti
pameti i srca da vrijeme praznika što kvalitetnije iskoristimo
kako bismo, okrijepljeni i osvježeni, ponovno započeli novi
ciklus na putu prema zrelosti, na putu prema cijelo-životnom učenju.
Neka
nas i današnja Isusova pouka potakne da se je uvijek moguće
vratiti Bogu i njegovom milosrđu. Ništa nije izgubljeno ni
propušteno ako postoji u nama želja za iskrenim popravkom. Učinimo
to.
Vaš
župnik!
NEDJELJNA
BIBLIJSKA PORUKA
|
|
Nije teško uočiti glavnu temu iz današnjih
liturgijskih čitanja. Ona je, naime očita osobito u
prvom i trećem čitanju koji su tematski povezani. Riječ
je o "opraštanju". Svi ćemo se složiti da je
to jedan od temeljnih izričaja kršćanske orijentacije
života, ali i u tome da je taj pojam, kao uostalom i svi
drugi pojmovi koji iza sebe kriju ogromno bogatstvo sadržaja,
nedovoljno razjašnjen, te može biti veoma diskutabilan i
na različite čak i oprečne načine tumačen. No, to i
ne može biti drugačije, jer tako velik sadržaj koji
stoji iza riječi "opraštanje" ne može stati u
nekakve definicijske okvire. Pa pogledajmo čitanja.
|
U
ona davna vremena kralju nitko od ljudi nije mogao suditi. Nije
bilo suda pred kojim bi on odgovarao ni ustanove koja bi ga
smijenila. Mogao se je ponašati kao božanstvo - zlo ili dobro.
Samo je u čudnom narodu Izraelu postojala stvarna mogućnost da
netko kralja javno pozove na red. Činili su to proroci. Kralja
David je to i te kako znao pa se zato nije ni pokušao
opravdavati kad ga je prorok Natan optužio. Priznao je strašni
grijeh, da je vjernoga vojvodu dao ubiti kako bi mu oteo ženu.
Natan je tada mogao zatražiti da kralj odstupi, David bi se
vjerojatno pokorio. Ali Bog se Davida još nije odrekao. Uklopio
ga je od iskona u svoj spasenjski naum i nije htio odustati.
Kralj će podnijeti teške posljedice svoga zlodjela, bit će
time opterećeno i njegovo potomstvo, ali tako ponižen i
iskreno raskajan, ostat će na čelu naroda noseći breme silne
odgovornosti. Tako ga je Bog i pomilovao i doživotno kaznio.
Biblija ovim prikazom ističe da je Bog spreman oprostiti onome
tko svoj grijeh prizna i koji se kaje, koji moli za oproštenje
s čvrstom odlukom da više neće griješiti i spreman je činiti
pokoru. Taj je put oproštenja otvoren ne samo kralju nego
svakom grešniku i zločincu. To ističe i apostol Pavao.
"Braćo!
Znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona nego vjerom u
Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjeravasmo, da se
opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona, jer se po
djelima Zakona nitko neće opravdati." Apostol Pavao
neprestano naglašava da je spasenje koje nam je pripravljeno došlo
iz ljubavi Kristove i njegova dragovoljnog predanja za nas. Ne
spašava nas Zakon, nego Krist. Ne spašava nas Stari Savez,
nego Novi Savez. Ne spašava nas Deset Božjih zapovijedi koje
možemo znati nabiflati, nego zapovijed ljubavi ako po njoj živimo.
Evanđelje
ide korak dalje. Nalazimo dva lika: bogati i ugledni farizej Šimun
i raskajana grešnica. Šimun je pozvao Isusa na svečani objed
s namjerom da se pokaže pred drugima, da se može pohvaliti
kako je u njegovoj kući bio poznati i nadaleko čuveni prorok.
No, ni to Isusa ne bi smetalo, da se poslije nije dogodio susret
Isusa s raskajanom grešnicom. Grešnica je žena s mnogim
grijesima na duši, osjeća se jadno i traži pomoć. No nitko
joj ne može pomoći jer je i državna i crkvena vlast osuđuje,
a muškarci je preziru i ne dopuštaju da izlazi u javnost.
Jedino bi joj Isus, koji je toliko drugačiji od ostalih, mogao
pomoći. Zato ona ne gleda na to što će je drugi mrko gledati
i prezirati, žuri pred Isusa da je on spasi i oslobodi.
Ponizila se i s ljubavlju otirala Isusove noge koje je umila
pokajničkim suzama.
Žena
koja je došla u kuću nema svoje ime. Ona je obilježena
etiketom. Ona je gradska grešnica. Kao da je jedina u tom gradu
bila koja je činila grijeh. U tome je tragedija Zakona i
Staroga Saveza. Ljude se etiketira. Ljude se trpa u ladice.
Ljude se svrstava u kategorije. Isus, vidjet ce se kasnije,
jasno razlikuje ženu od njenih cina. Isus, vidjet ce se
kasnije, razlikuje njenu vjeru i njenu slabost. Dolazak žene i
njeno ponašanje nije izazvalo preveliku pomutnju. Jer je i
pranje nogu i mazanje pomašću bio uobičajeni postupak. Veću
zbunjenost je izazvala činjenica da Isus nije otjerao od sebe
ženu. Prorok je, prema Zakonu, trebao takvu ženu otjerati od
sebe jer je grešnica i smatrana nečistom, a onda i svojom
obrednom nečistoćom čini obredno nečistim i onoga koga
dotakne. Šimunu Isusov postupak nije povod za preispitivanje
vlastitih stavova, nego prilika da Isusa, kojega je, usput budi
rečeno, pozvao i ugostio u vlastitoj kuci, izruga i
obezvrijedi. Da i njega etiketira i strpa u ladicu. Da, to je
ono naše procjenjivanje ljudi a da nismo sigurni ni u vlastito
postupanje.
Prenosim
iskustvo jedne obitelji koja je svake godine desetak dana išla
na more u isto mjesto; sviđalo im se sve - dobri i susretljivi
ljudi kao najvažnije, bila je lijepa plaža, par zgodnih i
relativno jeftinih restorana, nije bilo nikada prevelike gužve
i oni su jednostavno uživali u te dane. No, jedna starica im je
iz godine u godinu sve više "išla na živce" i sve i
je više smetala. Naime staru gospođu obučenu do grla u svojoj
seoskoj nošnji - koju su usput prozvali vješticom - po par
puta su na dan susreli na plaži. Toliko im je počela smetati,
da su od nje okretali glavu kad bi nailazila i nerijetko su joj
mnogi na plaži uputili ružnu riječ, pa i pokoju psovku. Bila
je to stara žena, čudno obučena, pa su neki roditelji čak
strahovali da im ta vještica ne učini neko zlo djeci, pa su i
djeca kad je nailazila ostavljala svoje igračke i kantice u
pijesku i stiskali se uz roditelje. I malo pomalo sve ih je bilo
više koji su govorili da je sve lijepo, samo da nema nje. Ona
im je dakle počela kvariti godišnji odmor. No, jednoga dana čitajući
novine, otac te obitelji otvorio je stranicu na kojoj je bila
slika dotične starice. Zastao je i u nevjerici počeo čitati
što piše uz sliku. A pisalo je: "Dobri duh našega mjesta
- naša stara nona Ane - desetljećima hoda plažom i kupi
staklo i druge oštre predmete, da si dječica ne bi porezala
nogu!" - Vidi - pokazao je sliku ženi - ta po nama vještica,
toliko nam je dobra učinila, a mi smo bili tako nepravedni
prema njoj!
Dakle,
današnje evanđelje nas želi potaknuti na razmišljanje o
potrebi oproštenja i prihvaćanja svakoga čovjeka. Isus želi
pokazati kako bi čovjek zapravo trebao smoći snage da može
oprostiti. Farizeja Šimuna je oblijo rumen stida, jer je u konačnici
vidio da ga je Isus "pročitao", osobito kada mu je to
Isus podbacio pod nos. Sigurno da ga je oblio hladan znoj. Isus
ostaje kod svoga! Kao da joj je htio reći: nisam ja uzrok ovog
oproštenja tvojih grijeha, nego ti i tvoja vjera! Nakon toga žena
odlazi. Njoj je vraćeno novo srce, čisto i lijepo kao u
djeteta. Ona od sada može uistinu započeti istinski ljubiti. A
znamo da više nije ostavljala Isusa. Slijedila je njegove
stope, jer joj je srce ranila njegova ljubav, koja je božanski
velika u svom praštanju.
I
što na kraju uzeti sebi za pouku. Jednostavno, za Boga nitko
nije odbačen, ma koliko god težak grijeh ili zločin učinio.
Ponovno nam želi posvjedočiti da je kajanjem moguće Gospodina
udobrovoljiti da nam oprosti naše grijehe, zamoliti ga da nam
jednostavno oprosti naše grijehe i da nas povede za sobom.
Marija Magdalena, kao i David u prvom čitanju, su nam svjedočanstvo
za to. Prema tome, nitko nije izgubljen za vječnost, samo je
treba na pravi način potražiti. Pa krenimo putem Isusa Krista
i njegova praštanja. Na taj način ćemo i mi jednoga dana čuti
rečenicu: "Oprošteni su ti grijesi! Vjera te tvoja
spasila! Idi u miru!"

VIJESTI
VIROVITICA.
Ovaj tjedan završava nastava u osnovnim i srednjim školama. Đaci
su nakon naporne školske godine zaslužili odmor. Nadamo se da
su svi zadovoljni, i učitelji i učenici. Naši prvopričesnici
su proslavili svoj dan. Pred našim krizmanicima je njihova
proslava i primanje sakramenta sv. Potvrde. Provjeru znanja će
izvršiti prečasni Slavko Patrle, dekan virovitički, i to u
srijedu, 16.06.2010. u 20,00 sati u našoj župnoj crkvi, i to
na koru gdje smo se i mi redovito sastajali. Ispovijed
krizmanika i njihovih roditelja i kumova biti će u petak,
18.06.2010. u 17,00 sati u našoj župnoj crkvi. Nakon toga biti
će podjela krizmanih cedulja ili pristupnica. Sveta misa
podjele sv. Potvrde je u subotu, 19.06.2010. Sveta misa počinje
u 10,00 sati i predvodi je preuzvišeni otac biskup dr. Antun Škvorčević.
Nadamo
se da će krizmanici svjesno primiti sakrament kršćanske
punoljetnosti i da će biti Kristovi svjedoci u današnjem
svijetu. Ovo doista lijepo zvuči. Nažalost, niti prvopričesnici
niti krizmanici nisu imali podršku svojih roditelja, čast
izuzecima, tako da su nažalost prepušteni sebi i svojim
odlukama koje su nažalost jako labave i prevrtljive. Mi smo kao
župa učinili svoje, a odluka je na njima. Neka nas Gospodin
sve blagoslovi i čuva u ovom nemirnom svijetu. Popis naših
ovogodišnjih krizmanika imate na našoj web stranici www.sv-leopold-mandic.com.
Ne preostaje nam ništa drugo nego moliti za njih.
VIROVITICA. Sakrament ženidbe žele sklopiti Alen
Dizdarević, sin Cvitka i Štefice Dizdarević, rođen
20.08.1985., iz Čemernice, Tina Ujevića 27, naša župa i
Valerija Đurović, kći Milana i Božice Đurović, rođena
04.12.1983., iz Sv. Đurđa, Mlinska 120, župa Milanovac.
VIROVITICA. Sakrament ženidbe žele sklopiti Milenko
Misir, sin Mire i Senke Misir, rođen 07.08.1985., iz Kaštela
Starog, Županjska 32, župa Kaštel Stari i Andrijana Kolarek,
kći Andrije i Angeline Kolarek, rođena 22.05.1989., iz Čemernice,
Zagrebačka 43a, naša župa.
Dragim mladencima želimo mnogo sreće i Božjeg
blagoslova u njihovom zajedničkom životu.
MARIJA
BISTRICA. Naša župa hodočasti 26.06.2010. u
Mariju Bistricu. Upis hodočasnika je ove i iduće nedjelje.
Polazak je u 05,30. Jedan autobus kreće iz Rezovačkih Krčevina,
Rezovca i Čemernice, a drugi dolazi odmah u Taborište kod župne
crkve. Krećemo zajednički iz Taborišta. Molimo sve koji se
upišu da dođu na vrijeme kod svojih kapela kako bi mogli na
vrijeme krenuti. Sveta
misa za župljane "pro populo" biti će slavljena u
Mariji Bistrici.
VIROVITICA.
Nažlost, i ovaj tjedan smo ostali bez troje svojih župljana.
Ovaj su svijet vječnim zamijenili Otilija Banićek, iz Staroga
Rezovca, Mato Košić iz Tome Kolara 7 te Anica Grgur iz Osječek
ulice 166. Njima i svim našim pokojnicima neka Gospodin udijeli
vječni život u kojeg su vjerovali.

Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!
Razgovaraju
Mujo i Haso i nikako da se nahvale kako im je bilo lijepo na
moru. - Kamo
ćeš dogodine - pita Haso? -
Ma dolje kraj Zadra... joj bolan samo daj mi malo vremena
da se sjetim hotela... Fato; de pogledaj na ručniku kako se
zove onaj hotel!
Tri
prijatelja poginu u automobilskoj nesreći i nađu se pred
vratima raja. Prije nego uđu, sveti Petar svakog od njih pita:
-
Što bi želio
čuti da tvoja rodbina i prijatelji kažu o tebi dok žaluju
kraj tvojeg lijesa? Prvi kaže: -
Želio bih čuti
da sam u svoje vrijeme bio odličan doktor i obiteljski čovjek.
Drugi kaže: Želio bih čuti da sam bio divan muž i profesor
koji je uvelike utjecao na svoje učenike. A treći odgovori: -
Ja bih želio
čuti da kažu: - GLE! MIČE SE!
Pa
zar vas nije stid - veli župnik prosjaku na crkvenim vratima -
prošle ste nedjelje bili tu i kao slijepac molili milostinju, a
sada ste nepokretni!? -
Je velečasni; meni se iznenada vratio vid i to me šokiralo
tako da sam se ukočio!!!
DAROVATELJI
- HVALA
|
|