Živimo u vremenima gdje se ljudi okupljaju oko značajnijih datuma. Puno puta su to okupljanja iz čisto protokolarnih razloga, a nekada iz stvarne želje da se obilježi i proslavi neki značajni datum. Svi mi imamo dan kad smo rođeni i taj dan svake godine, kad smo mlađi više, a kako starimo sve manje, svečano obilježavamo kao svoj rođendan. Pozovemo tada svoje prijatelje i poznanike s željom da nam taj dan uljepšaju svojim dolaskom. Počastimo ih u mogućnostima i radosni smo što su dio svoga vremena posvetili nama.

Danas je blagdan "DUHOVI" koji se slavi i kao rođendan Crkve. Svjesni smo da je  naša Crkva napunila puno godina ovdje na zemlji, ali smo svjesni i toga da je Crkva svevremena i uvijek mlada te da se njezin rođendan iz godine u godinu i tako kroz stoljeća uvijek svečano, pa čak i iz godine u godinu, sve svečanije obilježava i slavi. Da! Na Duhove se ostvaruje plan koji je Bog objavio Abrahamu, da će dati život novome narodu: rađa se Crkva, mistično tijelo Kristovo koje je raspršeno u svijetu, a čine ga muškarci i žene iz svih naroda i kultura, ujedinjeni u vjeri i ljubavi kako bi bili znak i oruđe jedinstva svih ljudi. I mi smo dio te Crkve, i mi smo dio te velike Božje ljubavi prema nama. Jesmo li zdravi dio toga organizma, ili smo karcenogeni te svojim djelovanjem širimo negativno ozračje u svojoj Crkvi. Budimo zdravi dijelovi Crkve, širimo oko sebe dobro raspoloženje i učinimo sve da Isus Krist po svoj Crkvi dođe do svakog stanovnika ove naše planete.

 Vaš župnik!

        NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA

vremenom treće božanske osobe, osobe Duha Svetoga. Mi ne slavimo danas neki davni događaj, kad je Duh Sveti sišao nad apostole, jest i to, ali nije samo to. Mi danas slavimo Duha Svetoga ­ onu božansku silu, koja je aktivna u našoj Katoličkoj Crkvi od njezina početka. Blagdan Duhova je sjećanje na silazak Duha Svetoga na okupljene Isusove učenike, ali i prisjećanje na početak propovijedanja Evanđelja. Početak onoga što se događa do danas. Oni koji se prepuste Duhu Božjemu, sposobni su prevladati sve poteškoće i prijeći sve barijere koje se postavljaju u odnosu s Bogom, sobom i drugim ljudima. Duh Očev nam pomaže da se prepoznamo kao braća i sestre te da se razumijemo. O tome nam govore i današnja čitanja.

Djela nam Apostolska opisuju čudesan događaj silaska Duha Svetoga na učenike u gardu Jeruzalemu. Definitivno da je taj događaj uznemirio građane jeruzalemu kao i njihove goste. Događaj je to koji je promijenio razmišljanja i osjećaje Isusovih učenika pretvarajući ih od kukavica i bojažljivaca u neustrašive propovjednike Riječi Božje i svjedoke svega onoga što se događalo s Isusom. Njihovi slušatelji bili su izvan sebe i divili se govoreći: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku?" Bog po svome Duhu čini čudo. On želi da se njegova riječ nesmetano širi i razvija po čitavom svijetu.

Slikom o različitim udovima istoga tijela, sveti Pavao svjedoči da su različiti darovi kojima su blagoslovljeni članovi Crkve. Članovi Crkve su različiti po službi u zajednici, a jednaki su po dostojanstvu koje proizlazi iz krštenja. I dok otkrivamo i razvijamo vlastitu posebnost, pozvani smo otvoriti se Duhu Božjemu i čuvati zajedništvo ljubavi. Želja starozavjetnih proroka i pravednika da svi budu zahvaćeni Duhom Božjim, ostvarena je u Novome Savezu gdje se snagom sakramenata, poglavito krštenja i potvrde, milost Duha Svetoga izlijeva na sve ljude.

Prema današnjem Evanđelju, Isus je apostolima predao Duha Svetoga odmah na Uskrs navečer. Prema čitanju iz Djela apostolskih, oni su primili Duha Svetoga tek na Pedesetnicu, pedeset dana poslije Uskrsa. To jedno drugome ne proturječi. Isus je svojom smrću i uskrsnućem omogućio da Duh prožme svakoga čovjeka. To se zaista i događa u svakome koji slijedeći Krista postaje dionikom njegova Otkupljenja. Pisano je da "Duh puše gdje hoće", njegovo djelovanje nema prostornih ni vremenskih ograničenja, on prožima mnoge ljude u svim stoljećima, svim narodima, uljudbama i religijama u svako doba. Djelovao je i u starim prorocima i u mnogima koji nisu primili Objavu, ali su bili dušom bili otvoreni djelovanju milosti Božje. Ovo što danas slavimo nije, dakle, prvi prodor Duha među ljude, nego je riječ o tome da se on - s Ocem i Sinom pravi Bog - nastanio u zajednici Crkve, postajući u određenom smislu njezinom dušom, kako bi ona postala živo otajstveno Kristovo Tijelo na ovome svijetu.

Biti kršćanin znači biti svjestan da smo hram Duha Svetoga i da nam se Bog Duh Sveti daruje u onolikoj mjeri koliko ga želimo prihvatiti. Po Isusovoj smrti i uskrsnuću svi smo baštinici Duha. Svi smo u jednom Duhu, nakalemljeni na Krista, pozvani biti proroci, svećenici i kraljevi Novoga Saveza. Svi smo baštinici darova Duha Božjega. Uz sedam darova Duha Svetoga koje smo kao mali napamet naučili, sv. Pavao navodi u poslanici Galaćanima i još neke plodove Duha - ljubav, radost, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost i uzdržljivost. Uz to navodi i mir. Mir koji Isus daruje svojim učenicima susrećući ih nakon uskrsnuća. Blagdan Duhova je prilika ispitati se prepoznaju li se u mom svakodnevnom življenju plodovi Duha. Je li moj život drugim ljudima poticaj da prihvate Boga, njegova Jedinorođena Sina i Duha Ujedinitelja?

Duh Sveti ima vidljivu i prepoznatljivu zajednicu Kristovih vjernika da u njoj i po njoj djeluje. Ta znakovita prepoznatljivost ulaska, odnosno silaska Duha na novu zajednicu označena je događajem na Pedesetnicu, kako ga prikazuju Djela apostolska. Prepoznatljivi su znakovi šum silnoga vjetra i oganj koji u liku razdijeljenih jezika silazi na svakoga od njih. Duh mora potresti i provjetriti postojeći svijet, on poput ognja ulazi u ljude te oni više ne posjeduju samo naravnu ljudsku, nego i izvanrednu božansku moć. Oni odmah počinju govoriti, a važan je znak što ih svaki od nazočnih čuje i razumije na svom materinskom jeziku.Time je Crkvi od početka dan zadatak inkulturacije, tj. da se mora ucijepiti u svaku kulturu, progovoriti jezikom svakoga naroda. Nije, naime, svim nazočnima čudesno dana sposobnost da razumiju jezik kojim su apostoli govorili, nego je Duh učinio da ono što su apostoli govorili na svom jeziku svaki razumije na svome. Crkva, dakle, mora biti jedinstvena, ali ne jednolika. Kad ostvaruje taj duhovski zadatak, ona se uspješno širi i u svakom narodu postaje njegovom narodnom Crkvom. Nastupi li drugačije, narodi je doživljavaju kao tuđinsku, kao duhovnu kolonizaciju. Uljudbeni i jezični unitarizam ne stvara jedinstvo. Crkva je u sebi to jedinstvenija i to spasotvornija u svakoj sredini što više prihvaća bogatu raznolikost tih sredina.

Mi kršćani imamo zadatak da sve ljude pozovemo i dovedemo u zajednicu Duha Svetoga. Duh Sveti sabire nas u jedno Tijelo Kristovo, gdje su udovi različiti, ali je jedno tijelo i darovi različiti, a isti Duh. Duh nas objedinjuje tako da svaka osoba raste i svojim udjelom pridonosi dobru cjeline. U jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bez obzira na bilo koje druge kvalitete. U tom smislu, sestre i braćo, danas na Duhove obnovimo se u Duhu Svetome da postanemo djelotvorni i izvršimo svoj dio zadaće što nam je zadade Isus, kad nam je dao svoga Duha i poslao nas u svijet kao svoje svjedoke.

VIJESTI

POŽEGA. Mi smo kao župa dužni našim izvođačima na radovima na crkvi 600.000,00 kn. Malo po malo mi pokušavamo smanjiti taj dug. Tako je ovaj tjedan naša Požeška biskupija uplatila na račun firme "DOMOGRADNJA D.O.O" 200.000,00 kn. Time je naš dug prema izvođaču smanjen na 400.000,00 kn. Kada bi bili u mogućnosti prodati stari župni stan, dug bi bio gotovo u potpunosti vraćen. Hvala firmi "DOMOGRADNJA D.O.O" što imaju strpljenja s plaćanjem.

VIROVITICA. U dogledno vrijeme prostor ispred naše crkve biti će dostojno uređen, kao i okoliš oko crkve. Malo po malo naša crkva dobiva svoj konačni izgled i sve karakteristike župne crkve kao mjesta okupljanja svih župljana. Kako nismo imali izgrađen i dovršen taj prostor, bili smo prisiljeni imati slavlja svetih krštenja i vjenčanja po filijalama naše župe. Budući da je i to sada riješeno, mi ćemo od 01.07.2010. i ta slavlja prebaciti u župnu crkvu. To znači da će se sva slavlja svetih krštenja i vjenčanja iz svih dijelova naše župe od 01.07.2010. slaviti u župnoj crkvi. To nije hir župnika nego crkveni zakon koji se nije mogao do sada ostvarivati zbog manjka prostora. Nadamo se da će naši vjernici ovo prihvatiti kao jednu normalnu činjenicu.

VIROVITICA. Naši ovogodišnji prvopričesnici su se uz minimalno podršku svojih roditelja pripremali za ovo slavlje. Oni sami najbolje znaju koliko su uložili truda i muke. Nadamo se da će njihovu pripravu roditelji osjetiti i barem u nedjelju 06.06.2010. biti podrška u Taborištu za vrijeme svete mise u 10,00 sati kada će prvi put primiti Isusa u svoje srce. Imati ćemo pred sobom 50 djece iz naše župe, dvoje manje nego prošle godine. Ovogodišnji prvopričesnici su prvi koji primaju prvi put Isusa u gotovo potpuno uređenoj crkvi. Smijemo slobodno reći da je to povijesni događaj za našu župu ali i za njih osobno Njih na poseban način preporučujem u vaše molitve. Pozivamo roditelje naših prvopričesnika da dođu na roditeljski sastanak iduće nedjelje poslije večernje svete mise u 18,00 sati. Popis ovogodišnjih prvopričesnika možete naći na našoj web stranici www.sv-leopold-mandic.com.

MARIJA BISTRICA. Mi ćemo kao župa i ove godine hodočastiti u Nacionalno Marijansko svetište u Mariju Bistricu. Ove godine će to biti u subotu 26.06.2010. Upisivanje zainteresiranih u dvije nedjelje 13.06.2010. i 20.06.2009. Upis je nakon svetih misa, ili u župnom uredu. Cijena puta će biti formirana na vrijeme i objavljena u našem listiću. Krećemo kao i svake godine ujutro u 05,30. Autobusi će doći do kapela u Rezovačkim Krčevinama,. Rezovcu i Čemernici. Potom krećemo zajedno iz Taborišta. Te subote je i posebno slavlje u našoj katedrali gdje će četvorica đakona naše biskupije primiti svećenički red. Taj dan ćemo i njih na poseban način uključiti u svoje molitve. Nadamo se da će se prijaviti lijepi broj hodočasnika kako bi mogli dostojno kao župa hodočastiti u Mariju Bistricu.

          VIROVITICA. Sakrament ženidbe žele sklopiti Vedran Haić, sin Božidara i Elvire Haić, rođen 30.07.1981., iz Virovitice, Miroslava Krleže 46, naša župa i Sanela Pintarić, kći Andrije i Radmile Pintarić, rođena 08.10.1985., iz Virovitice, V. Belobrka 17, župa sv. Rok.

VIROVITICA. Ovaj tjedan smo ostali bez dvojice svojih župljana. Okrijepljen sakramentom bolesničkog pomazanja ovaj svijet vječnim zamijenio je Mile Biuk iz Čemernice. Iznenada smo ostali i bez Marijana Mesi, Tome Kolara 9, Virovitica  koji je umro od posljedica moždanog udara u 44 godini života. Njima i svim našim pokojnim župljanima neka Gospodin udijeli vječni život u kojeg su vjerovali.

                Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!

Zaželio se Jura neobičnog sporta - padobranstva; da bude fora među svojim dečkima. No dugo mu je trebalo da na red dođe prvi skok. I konačno skoči on, ali se padobran ne otvara.... i sjeti se on da je rečeno na tisuće puta da treba biti priseban, smiren! - Je, ne otvara se padobran, ali ne pada mi na pamet sekirati se - em mi je jučer uz sve pisalo u horoskopu da budu me dokusurili jedino otrovni vrganji!!!

Plavuša dolazi na šalter kupiti kartu za prvi razred vlaka za Osijek: - Molim vas jednu kartu, ali da je sjedalo do prozora i to u smjeru vožnje. Na kotačima ne želim biti…. i neka je odjel za nepušače i da nipošto WC nije blizu! - Dobro - odvrati čovjek sa šaltera isprovociran nabrajanjem želja - želite li da strojovođa bude sa brkovima ili bez njih?

Djeco - da vidimo zadaće - rekla je učiteljica: - Ivice trebali smo nacrtati šator i čovjeka, a ti si nacrtao samo šator... a čovjek? - U šatoru je, gospođo učiteljice!

Kako to da u Kini nema komaraca - pita Jura Štefa? - Nema ih jer je svaki svojega ubil!!!

Čovjek ulazi u knjižnicu i zatraži jedan burek! - Ali tiše gospodine - reče knjižničar - vi ste došli u biblioteku! - Oprostite molim vas - reče mu ovaj - samo jedan jedini burek bi molio!!!

Podstanar se obraća gazdarici: "Žao mi je, ovog mjeseca neću moći platiti stanarinu." "To ste rekli i prošli put." "Jesam, i vidite da držim riječ!"

Prilazi prosjak političaru i pita ga: "Imaš koju kunu? Nisam ništa jeo četiri dana!" A političar ga potapša po ramenu: "Čovječe, moraš nešto pojesti, makar na silu!"

         DAROVATELJI - HVALA