| GOD.
VIII Br. 20 (345) 16. svibnja 2010.
"Oče
sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu
riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u
meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da
si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da
budu jedno kao što smo mi jedno - ja u njima i ti u meni, da
tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i
ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje
si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju
moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka
svijeta."
Dragi
župljani, prijatelji i čitatelji našega župnoga glasnika.
Boljih riječi za uvod u zadnju Vazmenu nedjelju od Isusovih iz
današnjega evanđelja nismo mogli izabrati. Dosita, Isus želi
da mi baštinimo Kraljevstvo Nebesko koje nam je Bog Otac
namijenio. Kako vrijeme ide i kako nam prolaze godine, i kako se
približavamo se odlasku s ovoga svijeta, vjerojatno bivamo
svjesniji te istine. No, ta istina bi trebala biti dio našega
života danas, sutra, svaki dan. S tom bi istinom trebalo živjeti
svaki dan. Jesmo li toga svjesni i jesmo li spremno to
prihvatiti kao sastavnicu našega života. Bilo bi to jako dobar
izbor. Pa učinimo ga!
Vaš
župnik!
NEDJELJNA
BIBLIJSKA PORUKA
Svaki rastanak na duže vrijeme nosi u sebi nešto posebno:
drage osobe postaju još svjesnije važnosti svoga prijateljstva
i svoje povezanosti, izražavajući to riječima oproštaja što
predstavljaju dragocjenu uspomenu koja obvezuje. To posebice
vrijedi za rastanke na času smrti kad umirući roditelj
potresnim riječima na djecu prenosi svoju posljednju želju,
dijeli im savjete kako će živjeti u međusobnoj ljubavi i
ostavlja im svoj blagoslov. Još ako te riječi poprati molitvom
i svoju djecu povjeri Bogu, onda je to najbolja duhovna oporuka
koja se ne zaboravlja lako.
Jedva ćemo pronaći u svim evanđeljima i prenesenim Isusovim
riječima dirljivije i snažnije molitve i riječi od ovih koje
je prenio evanđelist Ivan u svojoj Veliko-svećeničkoj
Isusovoj molitvi. Nema snažnijeg izričaja ljubavi s Isusove
strane spram onih koje mu je Otac dao od ove molitve. Posljednje
Isusove riječi upućene učenicima su riječi vjekovječne
molitve i nemoguće se ljubljenoj osobi obratiti drugim riječima
osim riječima molitve. No, krenimo redom.
Prvo
čitanje iz Djela apostolskih govori nam kako je ostvareno
jedinstvo između Isusa Krista i mučenika Stjepana, ali i svih
drugih mučenika. U mučenicima Isus nastavlja svoju muku i
proslavu, sa svima njima se poistovjećuje. Stjepan je bio određen
posluživati. On je bio toliko sretan i pun Duha Svetoga da se
nije zadovoljio samo tim poslanjem, nego je dijelio siromasima
hranu i odjeću. Propovijedao je Radosnu vijest po sinagogama i
trgovima. Drugi nisu mogli odoljeti njegovim riječima. Optužuju
ga kao i Isusa pred Velikim vijećem. Ponavlja se događaj s
Golgote, samo što Isus upravlja svoju molitvu k Ocu, a Stjepan
Isusu.
Drugo
čitanje iz knjige Otkrivenja sv. Ivana Apostola govori o savršenom
jedinstvu koje eć se ostvariti na koncu vremena. Jedinstvo je
poziv i odgovornost nas vjernika: jedinstvo bračnih parova,
jedinstvo u obitelji, jedinstvo župne zajednice, jedinstvo
Crkve i čitavog svijeta. Što više rastemo u ljubavi Božjoj,
to više ostvarujemo međusobno jedinstvo.
Dio današnjega Evanđelje jest najduža Isusova molitva posvećena
jedinstvu: "Da svi budu jedno kao što si Ti, Oče, u meni
i ja u Tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me
Ti poslao. Oče, hoću da i oni koje si mi dao, budu gdje sam
ja, da i oni budu sa mnom, da gledaju moju slavu". Već pri
kraju prvoga stoljeća bilo je nesuglasica među kršćanima,
neslaganja čak i u nekim bitnim stvarima. Tijekom povijesti te
su se nesuglasice sve više povećavale i dolazilo je do manjih
ili većih razdora u Crkvi. Apostoli su to rješavali saborom, a
u povijesti općim i pokrajinskim koncilima. Nažalost, puno
puta nije došlo do pronalaženja rješenja pa je Isusova crkva
doživjela mnoga razočaranja i žalosne podjele. Tako je to do
danas.
Kad dođemo u neko selo, zastanemo malo, promatramo par minuta
kako izgledaju ceste, putovi, ograde, živice, kakav je okoliš
oko škole, crkve ili ambulante i neće nam trebati puno
mudrosti da bi smo mogli reći žive li tu složni ili nesložni
ljudi! Vrlo, vrlo lako i jednostavno je prepoznati i slogu i
neslogu, jer se iščitavaju na svakom koraku i u svakom poslu.
Konačno; pođimo od sebe i svoje obitelji i bez puno mudrovanja
ćemo uvidjeti koji napredak donosi sloga i zajedništvo koje živimo,
baš kao i stagnaciju i zaostalost pred drugima, ako smo kao
rogovi u vreći!
Neka
svi budu jedno kako bi svijet upoznao da si me ti, Oče, poslao!
Međunarodne udruge pokušavaju stvoriti globalno jedinstvo.
Kompjutorska tehnika čini od svijeta jedno veliko jedno.
Ujedinjeni Narodi pokušavaju učiniti to na političkom i
vojnom planu. Isto tako i međunarodni novčarski sustav.
Zaklinju se svi na jedinstvo. Međutim, to je jedinstvo djece i
sinova bez Oca. A gdje nema Oca, djeca se mrznu od studeni, nema
topline doma, ognjišta, ljubavi. Sve su to puke zemaljske
tlapnje i čežnje, u biti nedomišljene i neostvarive. Krist je
ponuda jedinstva svijeta i ljudi. U njemu je sve sadržano, sve
stoji u njemu, reći će već novozavjetni pisac. Stoga su kršćani
dužni pronaći jedinstvo, moraju biti jedna Crkva kako bi
svijetu bilo jasno kamo je i na koga upućen. Inače ćemo
uskratiti svijet za jednu veliku nadu i bit ćemo razočaranje.
Moramo misliti na Isusovu posljednju želju, moliti da postane
zbiljom. Moramo pokušati ispuniti Isusovu posljednju želju za
jedinstvom.
Unatoč slabim rezultatima na planu međusobnog zbližavanja kršćanskih
crkava, Isusov učenik nikad se ne smije pomiriti sa stanjem
podijeljenosti. U tom pogledu dobro je rekao jedan protestantski
promatrač na Drugome vatikanskom saboru: "Moramo nositi
bol podijeljenosti. Ali važno je da se barem ne naviknemo na
stanje te podijeljenosti. Dug je i težak put do ponovnog
jedinstva kršćana. Mnogo toga se treba udružiti: neprestana
molitva i žrtva. U konačnici ponovno ujedinjenje kršćana
djelo je koje prije svega treba prepustiti Bogu, to je djelo
milosti." Zar to nije već Isus pokazao svojom molitvom za
jedinstvo zajednice učenika! On jedinstvo ne zapovijeda, već
moli za nj.

KOJI JE SMISAO SVIJETA I MENE?
Smisao
je cilj prema kojemu teži neko kretanje ili radi kojega se nešto
radi. Besmisleno je ono što nema razumske mete, što je samo
nagonsko, ne spašava i ne podržava život. To je frustriranost
i besmislenost. Misao je rasuta svuda. Sve ima svoje razloge, pa
i onda kada ih mi ne znamo. Priroda, svijet i uopće sve što
postoji nije slučajno, nije mrtvo, nije nepokretno. Naprotiv,
sve vodi k nekom cilju. Prirodni zakoni imaju čvrst cilj, u
svemu je sila koja nekuda usmjerava. U svemu je misao. Smisao je
kada pronađemo kamo ta misao smjera. Zna se čemu služe
prirodni zakoni, čemu nagoni, čemu razni materijali u prirodi.
Sve ima svoje zašto i zato. Netko je sve stavio u pogon radi nečega.
A
čovjek? Koji je njegov cilj? Zašto je na zemlji? Kamo on ide?
Kad je sretan? Kad je osmišljen? Smisao je očito nešto izvan
nas. Ide se nekamo preko smrti. Zato ne možemo svojim silama i
razumom odgonetnuti cilj. On je preko tajne smrti, izvan našeg
sadašnjeg dohvata. Biblija nam otkriva tu tajnu. Ona kaže da
je čovjek istjeran iz svog prirodnog ambijenta i poslan u tuđinu,
na zemlju, sa svrhom da ponovno uspostavi slobodno komunikaciju
s Bogom. Da opet povjeruje da ga Bog ljubi. Sve na zemlji,
trpljenje i užici, pozivaju nas da se vratimo svom Izvoru,
Bogu, da ponovno postanemo snažni i sretni kao Bog koji nam je
Otac. Ako dublje promislimo, veći i veličanstveniji cilj ne može
biti. Čovjek, dakle, ima neke zadaće: da prašta, da ljubi, da
povjeruje da je Bog dobar i da ljubi čovjeka, da povjeruje da
je Bog naš dom kojemu se treba vratiti.

Pogled
s one strane!
Mladi
par se doselio u ulicu. Slijedećeg jutra, kada su doručkovali,
žena je opazila susjedu kako vješa rublje. Možda treba nov
prašak za pranje, kako bi bolje oprala. Muž je šutke
promatrao događaj, ali nije ništa rekao. Kako je prljavo
rublje - rekla je. Uopće ne zna prati! Svaki puta kada bi
susjeda vješala rublje, komentar bi bio isti.
Mjesec
dana kasnije, žena u čudu, kada je jedno jutro vidjela kako je
susjedino rublje čisto. Rekla je mužu: Pogledaj! Konačno je
naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je to naučio? Muž joj
odgovori: Nitko.
Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore.
Tako
je to u životu: Sve ovisi o tome, kako je čist prozor kroz
koji gledamo. Prije nego li počnemo kritizirati, možda je u
redu da provjerimo kvalitetu našeg pogleda. Tek tada možemo
jasno vidjeti, koliko je čisto srce drugoga.

VIJESTI
VIROVITICA.
Iza nas je proslava blagdana sv. Leopolda Mandića, zaštitnika
naše župe. Bogu hvala, sve je proteklo kako smo planirali, pa
čak i bolje. Sigurno da su tome pridonijeli naši dragi gosti
koji su nas ovih dana pohodili. Mi smo se pokazali kao jako
dobro domaćini. Ovom prilikom zahvaljujem svima onima koji su
na bilo koji način pridonijeli našemu slavlju: od onih koji su
uređivali i ukrašavali crkvu, onih koji su donijeli kolače,
koji su strpljivo u župnom uredu posluživali, onih koji su
strpljivo prali posuđe i čistili župni stan. Hvala svima.
Neka Gospodin bude svima nagrada.
Zahvaljujem
i djelatnicima Flore d.d. koji su pokosili prostor oko crkve i
župnog stana te i na taj način pokazali jedinstvo u činjenju
dobra.
VIROVITICA.
Naša župa u svojim mogućnostima pokušava urediti svoj
liturgijski prostor i okoliš koliko može. Uvijek smo nailazili
na podršku mjerodavnih gradskih vlasti. Naš grad Virovitice
planira u dogledno vrijeme izgraditi parkiralište ispred naše
župne crkve. Zahvaljujemo gospodinu gradonačelniku Ivici
Kirinu i njegovim suradnicima na svemu što rade za našu župu
i njezine potrebe. Detalji o samim radovima biti će objavljeni
u idućem broju našega listića.
VIROVITICA. Sakrament ženidbe žele sklopiti Kristijan
Maras, sin Milana i Anke Maras, rođen 30.04.1979., iz
Virovitice, Moslavačka 62, i Lidija Kovačević, kći Zarije i
Slavice Kovačević, rođena 04.07.1980., iz Čemernice, Josipa
Bendaka 19, oboje naša župa.
Dragim
mladencima želimo mnogo sreće i Božjeg blagoslova u njihovom
zajedničkom životu.

Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!
Što
ti je to peh - stalno slušam o pehu, a ne kužim o čemu je
riječ - jada se Perica prijatelju Ivici. - Peh ti je ako u
pustinji umireš od žeđi, a u koljenu imaš vodu!
Zašto
punica ima dva zuba - pitali su Juru? - Jedan s kojim otvara
pivo i drugi da ju boli!
A
zašto mrtvaci ne igraju nogomet? - Ne mogu napraviti živi zid!
Gospodin
iz grada dolazi na seosko imanje i pita za gazdu. Na to će
gazdarica: "Muž upravo hrani svinje, ali možete ga
prepoznati po plavoj kapi."
Za
vrijeme leta, avion je ostao bez goriva. Pilot se javlja
kontrolnom tornju: Pilot kontrolnom tornju... pilot kontrolnom
tornju... nalazim se
200 km
od kopna...
800 metara
iznad površine mora... ponestaje mi goriva... molim vas daljnje
upute! Toranj pilotu... toranj pilotu... ponavljajte za mnom...
Oče naš koji jesi na nebesima...
Fata
leži na intenzivnoj. Izlazi doktor i govori Muji: "Fata ne
izgleda dobro." "Znam, doktore, ali dobro kuha i dobra
je s djecom!
Bacač
koplja kaže klupskom kolegi: "Danas se moram jako
potruditi, u gledalištu mi je punica." Kolega odgovara:
"Čovječe, to je preko sto metara, teško da ćeš je
pogoditi!"
Razgovaraju
dvije prijateljice: "Ne mogu vjerovati da si se udala za
tog starca!" A druga će: "E, draga moja, kad uzmeš
lovu, ne gledaš koje je godine štampana."
DAROVATELJI
- HVALA
|
|