"Oče sveti, ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta."

Dragi župljani, prijatelji i čitatelji našega župnoga glasnika. Boljih riječi za uvod u zadnju Vazmenu nedjelju od Isusovih iz današnjega evanđelja nismo mogli izabrati. Dosita, Isus želi da mi baštinimo Kraljevstvo Nebesko koje nam je Bog Otac namijenio. Kako vrijeme ide i kako nam prolaze godine, i kako se približavamo se odlasku s ovoga svijeta, vjerojatno bivamo svjesniji te istine. No, ta istina bi trebala biti dio našega života danas, sutra, svaki dan. S tom bi istinom trebalo živjeti svaki dan. Jesmo li toga svjesni i jesmo li spremno to prihvatiti kao sastavnicu našega života. Bilo bi to jako dobar izbor. Pa učinimo ga!

 Vaš župnik!

        NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA

            Svaki rastanak na duže vrijeme nosi u sebi nešto posebno: drage osobe postaju još svjesnije važnosti svoga prijateljstva i svoje povezanosti, izražavajući to riječima oproštaja što predstavljaju dragocjenu uspomenu koja obvezuje. To posebice vrijedi za rastanke na času smrti kad umirući roditelj potresnim riječima na djecu prenosi svoju posljednju želju, dijeli im savjete kako će živjeti u međusobnoj ljubavi i ostavlja im svoj blagoslov. Još ako te riječi poprati molitvom i svoju djecu povjeri Bogu, onda je to najbolja duhovna oporuka koja se ne zaboravlja lako.

            Jedva ćemo pronaći u svim evanđeljima i prenesenim Isusovim riječima dirljivije i snažnije molitve i riječi od ovih koje je prenio evanđelist Ivan u svojoj Veliko-svećeničkoj Isusovoj molitvi. Nema snažnijeg izričaja ljubavi s Isusove strane spram onih koje mu je Otac dao od ove molitve. Posljednje Isusove riječi upućene učenicima su riječi vjekovječne molitve i nemoguće se ljubljenoj osobi obratiti drugim riječima osim riječima molitve. No, krenimo redom.

Prvo čitanje iz Djela apostolskih govori nam kako je ostvareno jedinstvo između Isusa Krista i mučenika Stjepana, ali i svih drugih mučenika. U mučenicima Isus nastavlja svoju muku i proslavu, sa svima njima se poistovjećuje. Stjepan je bio određen posluživati. On je bio toliko sretan i pun Duha Svetoga da se nije zadovoljio samo tim poslanjem, nego je dijelio siromasima hranu i odjeću. Propovijedao je Radosnu vijest po sinagogama i trgovima. Drugi nisu mogli odoljeti njegovim riječima. Optužuju ga kao i Isusa pred Velikim vijećem. Ponavlja se događaj s Golgote, samo što Isus upravlja svoju molitvu k Ocu, a Stjepan Isusu.

Drugo čitanje iz knjige Otkrivenja sv. Ivana Apostola govori o savršenom jedinstvu koje eć se ostvariti na koncu vremena. Jedinstvo je poziv i odgovornost nas vjernika: jedinstvo bračnih parova, jedinstvo u obitelji, jedinstvo župne zajednice, jedinstvo Crkve i čitavog svijeta. Što više rastemo u ljubavi Božjoj, to više ostvarujemo međusobno jedinstvo.

             Dio današnjega Evanđelje jest najduža Isusova molitva posvećena jedinstvu: "Da svi budu jedno kao što si Ti, Oče, u meni i ja u Tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me Ti poslao. Oče, hoću da i oni koje si mi dao, budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom, da gledaju moju slavu". Već pri kraju prvoga stoljeća bilo je nesuglasica među kršćanima, neslaganja čak i u nekim bitnim stvarima. Tijekom povijesti te su se nesuglasice sve više povećavale i dolazilo je do manjih ili većih razdora u Crkvi. Apostoli su to rješavali saborom, a u povijesti općim i pokrajinskim koncilima. Nažalost, puno puta nije došlo do pronalaženja rješenja pa je Isusova crkva doživjela mnoga razočaranja i žalosne podjele. Tako je to do danas.

             Kad dođemo u neko selo, zastanemo malo, promatramo par minuta kako izgledaju ceste, putovi, ograde, živice, kakav je okoliš oko škole, crkve ili ambulante i neće nam trebati puno mudrosti da bi smo mogli reći žive li tu složni ili nesložni ljudi! Vrlo, vrlo lako i jednostavno je prepoznati i slogu i neslogu, jer se iščitavaju na svakom koraku i u svakom poslu. Konačno; pođimo od sebe i svoje obitelji i bez puno mudrovanja ćemo uvidjeti koji napredak donosi sloga i zajedništvo koje živimo, baš kao i stagnaciju i zaostalost pred drugima, ako smo kao rogovi u vreći!

Neka svi budu jedno kako bi svijet upoznao da si me ti, Oče, poslao! Međunarodne udruge pokušavaju stvoriti globalno jedinstvo. Kompjutorska tehnika čini od svijeta jedno veliko jedno. Ujedinjeni Narodi pokušavaju učiniti to na političkom i vojnom planu. Isto tako i međunarodni novčarski sustav. Zaklinju se svi na jedinstvo. Međutim, to je jedinstvo djece i sinova bez Oca. A gdje nema Oca, djeca se mrznu od studeni, nema topline doma, ognjišta, ljubavi. Sve su to puke zemaljske tlapnje i čežnje, u biti nedomišljene i neostvarive. Krist je ponuda jedinstva svijeta i ljudi. U njemu je sve sadržano, sve stoji u njemu, reći će već novozavjetni pisac. Stoga su kršćani dužni pronaći jedinstvo, moraju biti jedna Crkva kako bi svijetu bilo jasno kamo je i na koga upućen. Inače ćemo uskratiti svijet za jednu veliku nadu i bit ćemo razočaranje. Moramo misliti na Isusovu posljednju želju, moliti da postane zbiljom. Moramo pokušati ispuniti Isusovu posljednju želju za jedinstvom.

KOJI JE SMISAO SVIJETA I MENE?

Smisao je cilj prema kojemu teži neko kretanje ili radi kojega se nešto radi. Besmisleno je ono što nema razumske mete, što je samo nagonsko, ne spašava i ne podržava život. To je frustriranost i besmislenost. Misao je rasuta svuda. Sve ima svoje razloge, pa i onda kada ih mi ne znamo. Priroda, svijet i uopće sve što postoji nije slučajno, nije mrtvo, nije nepokretno. Naprotiv, sve vodi k nekom cilju. Prirodni zakoni imaju čvrst cilj, u svemu je sila koja nekuda usmjerava. U svemu je misao. Smisao je kada pronađemo kamo ta misao smjera. Zna se čemu služe prirodni zakoni, čemu nagoni, čemu razni materijali u prirodi. Sve ima svoje zašto i zato. Netko je sve stavio u pogon radi nečega.

A čovjek? Koji je njegov cilj? Zašto je na zemlji? Kamo on ide? Kad je sretan? Kad je osmišljen? Smisao je očito nešto izvan nas. Ide se nekamo preko smrti. Zato ne možemo svojim silama i razumom odgonetnuti cilj. On je preko tajne smrti, izvan našeg sadašnjeg dohvata. Biblija nam otkriva tu tajnu. Ona kaže da je čovjek istjeran iz svog prirodnog ambijenta i poslan u tuđinu, na zemlju, sa svrhom da ponovno uspostavi slobodno komunikaciju s Bogom. Da opet povjeruje da ga Bog ljubi. Sve na zemlji, trpljenje i užici, pozivaju nas da se vratimo svom Izvoru, Bogu, da ponovno postanemo snažni i sretni kao Bog koji nam je Otac. Ako dublje promislimo, veći i veličanstveniji cilj ne može biti. Čovjek, dakle, ima neke zadaće: da prašta, da ljubi, da povjeruje da je Bog dobar i da ljubi čovjeka, da povjeruje da je Bog naš dom kojemu se treba vratiti.

Pogled s one strane!

Mladi par se doselio u ulicu. Slijedećeg jutra, kada su doručkovali, žena je opazila susjedu kako vješa rublje. Možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala. Muž je šutke promatrao događaj, ali nije ništa rekao. Kako je prljavo rublje - rekla je. Uopće ne zna prati! Svaki puta kada bi susjeda vješala rublje, komentar bi bio isti.

Mjesec dana kasnije, žena u čudu, kada je jedno jutro vidjela kako je susjedino rublje čisto. Rekla je mužu: Pogledaj! Konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je to naučio? Muž joj odgovori: Nitko. Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore.

Tako je to u životu: Sve ovisi o tome, kako je čist prozor kroz koji gledamo. Prije nego li počnemo kritizirati, možda je u redu da provjerimo kvalitetu našeg pogleda. Tek tada možemo jasno vidjeti, koliko je čisto srce drugoga.

VIJESTI

VIROVITICA. Iza nas je proslava blagdana sv. Leopolda Mandića, zaštitnika naše župe. Bogu hvala, sve je proteklo kako smo planirali, pa čak i bolje. Sigurno da su tome pridonijeli naši dragi gosti koji su nas ovih dana pohodili. Mi smo se pokazali kao jako dobro domaćini. Ovom prilikom zahvaljujem svima onima koji su na bilo koji način pridonijeli našemu slavlju: od onih koji su uređivali i ukrašavali crkvu, onih koji su donijeli kolače, koji su strpljivo u župnom uredu posluživali, onih koji su strpljivo prali posuđe i čistili župni stan. Hvala svima. Neka Gospodin bude svima nagrada.

Zahvaljujem i djelatnicima Flore d.d. koji su pokosili prostor oko crkve i župnog stana te i na taj način pokazali jedinstvo u činjenju dobra.

VIROVITICA. Naša župa u svojim mogućnostima pokušava urediti svoj liturgijski prostor i okoliš koliko može. Uvijek smo nailazili na podršku mjerodavnih gradskih vlasti. Naš grad Virovitice planira u dogledno vrijeme izgraditi parkiralište ispred naše župne crkve. Zahvaljujemo gospodinu gradonačelniku Ivici Kirinu i njegovim suradnicima na svemu što rade za našu župu i njezine potrebe. Detalji o samim radovima biti će objavljeni u idućem broju našega listića.

           VIROVITICA. Sakrament ženidbe žele sklopiti Kristijan Maras, sin Milana i Anke Maras, rođen 30.04.1979., iz Virovitice, Moslavačka 62, i Lidija Kovačević, kći Zarije i Slavice Kovačević, rođena 04.07.1980., iz Čemernice, Josipa Bendaka 19, oboje naša župa.

                Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!

Što ti je to peh - stalno slušam o pehu, a ne kužim o čemu je riječ - jada se Perica prijatelju Ivici. - Peh ti je ako u pustinji umireš od žeđi, a u koljenu imaš vodu!

Zašto punica ima dva zuba - pitali su Juru? - Jedan s kojim otvara pivo i drugi da ju boli!

A zašto mrtvaci ne igraju nogomet? - Ne mogu napraviti živi zid!

Gospodin iz grada dolazi na seosko imanje i pita za gazdu. Na to će gazdarica: "Muž upravo hrani svinje, ali možete ga prepoznati po plavoj kapi."

Za vrijeme leta, avion je ostao bez goriva. Pilot se javlja kontrolnom tornju: Pilot kontrolnom tornju... pilot kontrolnom tornju... nalazim se 200 km od kopna... 800 metara iznad površine mora... ponestaje mi goriva... molim vas daljnje upute! Toranj pilotu... toranj pilotu... ponavljajte za mnom... Oče naš koji jesi na nebesima...

Fata leži na intenzivnoj. Izlazi doktor i govori Muji: "Fata ne izgleda dobro." "Znam, doktore, ali dobro kuha i dobra je s djecom!

Bacač koplja kaže klupskom kolegi: "Danas se moram jako potruditi, u gledalištu mi je punica." Kolega odgovara: "Čovječe, to je preko sto metara, teško da ćeš je pogoditi!"

Razgovaraju dvije prijateljice: "Ne mogu vjerovati da si se udala za tog starca!" A druga će: "E, draga moja, kad uzmeš lovu, ne gledaš koje je godine štampana."

         DAROVATELJI - HVALA