Dragi župljani, prijatelji i čitatelji našega župnoga glasnika. Možda je već postalo deplasirano i bespredmetno spominjati i govoriti o nekakvoj ekonomskoj krizi i recesiji. Istina je, često smo rezignirani nad vlastitim životom, nad stvarnošću u kojoj živimo i današnjim svijetom uopće. Pitamo se: kamo sve to vodi? Rado bismo iz svega barem nakratko pobjegli i duhom i tijelom ili pak pribjegli drastičnim rješenjima koja bi sigurno još više otežala stanje. I tada vidimo da nam nema druge nego pokušati u svijetu u kojem živimo prepoznati sve one dobre i vrijedne stvari i pokušati ih primijeniti u vlastitom životu.

             I takvi kakvi jesmo, mi ćemo i ove nedjelje doći pred našega Gospodina, izjadati mu se nad svojom gorkom sudbinom te tražiti savjet, pomoć, spas. No, daleko prije toga trebamo priznati da smo premalo ili nikako računali na Njega, a previše se pouzdavali u vlastite snage, koje su ograničene. Zažalimo za to, pokajmo se i otvorimo sebe Njemu. On nam neće nuditi neku ideju ili stvar ili nekog drugoga, već samog sebe, svoju osobu i svoju nesebičnu ljubav. Tu Njegovu ljubav koja je išla do žrtve križa trebamo postaviti za normu po kojoj ćemo gledati sebe, urediti odnose s bližnjim i tako izgrađivati nebo i novu zemlju. Odgovor je u našim rukama.

                                                                                Vaš župnik!

        NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA

Sada smo u vazmenom vremenu i naviknuti smo slušati i razmatrati o događajima iz evanđelja koji su uslijedili nakon Isusovog uskrsnuća. Međutim, ovaj put slušamo dio Isusovog oproštajnog govora na posljednjoj večeri. Isus je u tom govoru neposredno pred svoju muku i smrt ostavio duhovnu oporuku svojim učenicima. Oni ga trebaju izvršiti nakon što On ode iz njihove sredine. Nakon dramatičnih događaja u Jeruzalemu i nakon Gospodinova uskrsnuća, oni polagano razumijevaju tu oporuku i počinju ju provoditi. Tako i mi, današnji njegovi učenici, iako ohrabreni činjenicom Isusove pobjede nad zlom i smrću, moramo početi razumijevati i provoditi njegovu oporuku. No, krenimo redom.

Koji su učinci radosne poruke Uskrsa u nama? I ima li uopće ikakvih vidljivih učinaka, ikakvih pomaka u našem životu nakon što čovjek čuje sve te divne riječi, obećanja i poruke koje ovih dana izriču naši prvopričesnici i krizmanici kao i toliki koji sklapaju sakrament ženidbe, a da ne kažemo političari? Kad se sve sagleda i sasluša, onda mi zapravo živimo u idealnoj kršćanskoj zajednici. No, da li je to doista tako? Kako se za Isusa opredjeljujemo? Početak našeg osobnog početka vjerovanja daleko je važniji od svih proglasa, govora, programa. Počinje se vjerovati tek onda kad ja osobno uistinu započnem s vjerom, kad se upustim u konkretni program koji mi Gospodin nudi. Živjeti se počinje onda kad osobno prihvatim život po vjeri, a ne samo govorenjem, proklamiranjima. Daleko je važnije od svih verbalnih izjašnjavanja dati se istinski na posao. Novo započinje u svijetu u trenutku kad ja započnem. Ni prije ni poslije. Svatko je osobno prozvan.

U kratkom sažetku prvoga Pavlova misijskog putovanja vidimo vidljive učinke Božje milosti preko apostolskih ruku među poganima. Znakovito je da ćemo u Djelima apostolskim naići na mnogobrojne govore i obraćanja Petra, Pavla i drugih apostola i navjestitelja. Oni se cijelim bićem zalažu za djelo koje im je povjereno. Pred njima je vizija budućeg uskrsnuća svih i svega u znaku Isusa Krista. Kad se suočimo s tim tekstovima i porukama, onda je bitno pitanje za nas: što se u nama i oko nas mijenja? Ima li ikakvih pomaka?

Čini se da je Crkva u svojoj praksi htjela nešto pomaknuti i u nama nudeći nam tekstove iz knjige Otkrivenja u vazmenom vremenu. Jedino po Crkvi u kojoj se kršćani međusobno ljube moguće je započeti izgradnju "novog neba i nove zemlje" o kojem govori današnje drugo čitanje. To novo nebo i nova zemlja nije izmaštano i prebačeno u daleku budućnost, već sadašnja stvarnost, ukoliko prihvatimo Isusovu zapovijed i po njoj uređujemo vlastiti životni hod i odnose s drugima. Novo nebo i nova zemlja su posvuda gdje ima onih koji svojim bližnjim pomažu, služe ih i tješe. Naša i bliža i daljnja prošlost potvrđuje da razni ideološki pokušaji mijenjanja svijeta prevratima i nasiljem samo donose veliku nesreću i patnju. Boljim ovaj svijet uspjeli su učiniti oni koji su u Kristovu duhu nesebično ljubili. Oni su ostavili tragove dobra i dali nam svjedočanstvo da je to jedini pravi i mogući put.

Tekst Ivanovog Evanđelja ove nedjelje nadovezuje se na izvještaj o posljednjoj večeri, kada je Isus učenicima oprao noge. Juda je izišao obaviti svoj izdajnički posao. Isus proživljava taj trenutak kao početak svoje muke. U toj muci i smrti proslavit će se Otac nebeski i Sin Njegov. Naime, Otac će se proslaviti pokazujući koliko voli ljude tako što pripušta da njegov Sin Jedinac bude žrtvovan na križu. Sin Isus će se proslaviti pokazujući koliko ljubi ljude i koliko je poslušan Ocu kada dragovoljno polaže svoj život na križu. Upravo zato je Isusova muka i smrt velik događaj za Njega kada se proslavlja, ali i za nas ljude jer će se tada pokazati koliko mi vrijedimo za Njega i Njegovog Oca. To je ona žrtvena ljubav kojom Bog Otac po svojemu Sinu ljubi i prihvaća sve ljude.

U tom sklopu Isus svečano iznosi svoju "novu" zapovijed: "Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge". Isus novu zapovijed nije iznio na naređujući način, već potičući i uvjeravajući. Novost Isusove zapovijedi je u dodatku izrečena: "kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge". Pri tome se ne radi o dosada neviđenoj snazi Isusove ljubavi prema učenicima. I prije Njega postojali su primjeri snažne i hrabro iskazane ljubavi prema djeci, supružniku ili prijatelju. No, ti primjeri ljubavi bili su uvjetovani međusobnom pripadnošću, osjećajem duga prema drugome i o obvezi uzajamnosti. U Isusovom slučaju je drugačije: On ljubi nesebično sve i bez razlike, ne tražeći da netko bude dostojan Njegove ljubavi. Čak Isus najviše ljubavi iskazuje onima koji po našem ljudskom sudu uopće nisu bili vrijedni nijednog znaka ljubavi. On iskazuje ljubav velikim grešnicima koje bi mi izdaleka zaobišli, prezreli i osudili. Takav Isusov odnos ljubavi prema svim ljudima, koji ne zaobilazi ni križ, označava srž kršćanstva.

Zato kršćani ničim više ne mogu proslaviti Krista koliko time da se međusobno ljube. Ranokršćanski pisci poput Tertulijana bilježe kako su se pogani čudeći divili toj pojavi pokazujući na prve kršćane: "Gle, kako se ljube!" Kršćanska ljubav, ako je ima u nekoj sredini, očituje se na pojedinačnom, zajedničkom i općem planu, nije nezamjetna. Naše pravo kršćansko, nemaskirano lice treba biti nesebična ljubav prema svima po uzoru na samoga Isusa. Nama kao kršćanskim vjernicima može se dogoditi da budemo bolje i slabije poučeni u vjeri i da ne poznajemo svu Crkvenu doktrinu. To neće umanjiti našu vrijednost i veličinu u Kristovim očima. Jedino po čemu Krist mjeri našu vjeru je to koliko smo bezuvjetno spremni iskazivati ljubav prema drugima. A ljubav na razne načine možemo iskazivati svi mi, svih životnih dobi, bez obzira na naobrazbu i životne prilike. Isus želi da bezuvjetna ljubav bude jedini pravi znak po kojem nas mogu raspoznati kao Njegove učenike u odnosu prema drugima.

Koje li strahote na početku današnjeg evanđelja: "Juda iziđe iz blagovališta", da ode i proda Isusa. Da za nekoliko novčića riječima izda i proda onoga, koji je Riječ. Nažalost, ta se strahota ponavlja sve do danas. Toliki ljudi - mjesto da hvale Boga - riječima ga ruže i psuju, izdaju i prodaju. U konačnici, možemo postaviti pitanje: gdje se mi zapravo nalazimo, da li se mi nalazimo u jednoj kršćanskoj zemlji, da li su oko nas braća kršćani, da li se između nas osjeća ljubav ili mržnja? Da li nas drugi ljudi mogu prepoznati kao Isusove učenike? Veliko je to pitanje. Učinimo nešto. Okrenimo se Kristu i njegovoj ljubavi, jer to je jedini ispravni put.

VIJESTI

VIROVITICA. Pred nama je mjesec svibanj, mjesec na poseban način posvećen Blaženoj Djevici Mariji. U tom mjesecu Crkva slavi i nekoliko svetaca koji su na poseban način imali osobitu pobožnost prema BDM. Jedan od njih je i Sveti Leopold Mandić, zaštitnik naše župe. Dostojno je i pravedno da ga ove godine u svećeničkoj godini na poseban način proslavimo. Za sam blagdan pripremati ćemo se trodnevnicom koju će predvoditi kolege svećenici.

09.05.2010. u 18,00 sati večernju svetu misu predvodi vlč. Vlado Borak, župnik župe sv. Jurja u Svetom Đurđu Ludbreškom, a pjeva zbor Sv. Cecilije iz Virovitice.

10.05.2010.u 19,00 sati večernju svetu misu predvodi vlč. Branko Gelemanović, župnik i dekan iz Daruvara, a pjevaju mladi župe Daruvar.

11.05.2010. u 19,00 sati večernju svetu misu predvodi vlč. Ivica Šoh, župnik iz Milanovca, a pjeva oktet župe Milanovac i zbor iz Milanovca.

12.05.2010. u 11,00 sati svetu misu predvodi vlč. Tomislav Pavlović, župnik iz Lukača, a pjeva zbor naše župe.

12.05.2010. u 18,00 sati večernju svetu misu predvodi vlč. Željko Strnak, župnik župe Gaj pokraj Lipika, a pjeva zbor župe sv. Tome Apostola iz Rajića.

Pozivamo sve naše župljane da se aktivno uključe u navedena događanja kako bi blagdan sv. Leopolda Mandića dostojno proslavili.

             VIROVITICA. Sakrament ženidbe žele sklopiti Zdravko Zec, sin Mije i Marije Zec, rođen 09.11.1988., iz Rezovca, Rez. Put 46, naša župa i Dragana Meler, kći Dragana i Nade Meler, rođena 26.05.1989., iz Suhopolja, Stjepana Radića 94, župa Suhopolje.

             VIROVITICA. Iako nas svaki dolazak novoga života raduje, moramo konstatirati da smo do sada imali 10 krštenaj a 21 sprovod. Ipak ćemo iduće subote u Rezovcu krstiti Filipa Zeca, prvo dijete Zdravka i Dragane Zec, Rezovački put 46.

Dragim roditeljima čestitamo na prihvaćanju novoga života i želimo obilje Božjeg blagoslova u odgoju djeteta.

ZAGREB. Skoro punih sedam godina izlazi naš župni glasnik "SVETI LEOPOLD". Za njegovo tiskanje nabavili smo 2003. godine polovni "kopir stroj" koji nas je redovito, više ili manje služio sve do sada. Zadnja 4 listića nismo uspjeli na njega tiskati, nego smo kopirali u firmi GRAFOPROJEKT. Budući da nije bilo isplativo daljnje popravljanje navedenog stroja, on je otpisan i nabavljen novi stroj. Koliko mi komada listića tiskamo - 600 ili 650 primjeraka - novi stroj će nas moći služiti barem slijedećih 20 godina. Stroj je nabavljen u firmi Eurokop Ricoh, Zvečajska 5, Zagreb.

VIROVITICA. Nažalost, i ovaj tjedan nismo prošli bez sprovoda. U 87 godini života okrijepljena svetim sakramentima napustila nas je i preselila u vječnost naša župljanka Rozalija Pocrnić, iz Čemernice, Zagrebačka 19. Njoj i svim našim pokojnicima neka Gospodin udijeli vječni život.

                Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!

Kato - pita ju znatiželjno susjeda - pa što ti je s okom; tako je plavo? - Ma, muž me je malo istukao! - Istukao te je... a ja sam mislila da je na putu, da nije doma! - I ja!

Jel' bi ti meni dragi Jura - pita Štef - htio malo pojasniti neke stvari. - A što te zanima? - Što to znači kad netko kaže da ima "različito gledište"? - To bi ti bilo ovako - pokuša mu ovaj slikovito - misionar naleti u pustinji na lava i pomoli se: "Gospodine Bože, nadahni ovu životinju kršćanskim milosrđem"!....a lav izusti ovako: "Blagoslovi Gospode hranu koju ću pojesti!"

Gleda na ulici - na špici u Zagrebu - Štef djevojke. Jednu je posebno pratio i ne mogavši odoljeti priđe joj s pitanjem: - Baš mi se dopadate, pa bi samo pitao koliko godina imate!? - Svijet sam ugledala pred ravno dvadeset godina! - Joj... a kako ste dugo bili slijepi - bi htio znati!?

Došao upravitelj zatvora u ćeliju i pita Crnogorca: 'Zašto ne ustaneš kada ulazim?' A Crnogorac će na to: "Meni su rekli da moram odležati dvije godine."

Policajac zaustavlja pijanca i pita ga: - Kuda ste krenuli u ovo doba noći? - Na predavanje. - odgovara pijanac. - Daj, pa tko sada drži predavanje? - Moja žena.

Ustalo dijete u četiri ujutro i moli mamu da mu ispriča bajku, a mama mu kaže: "Čekaj, dušo, da dođe tata, ispričat će nam oboma."

         DAROVATELJI - HVALA