| GOD.
VIII Br. 17 (342) 25. travnja 2010
Dragi
župljani, suradnici i prijatelji! Četvrtu vazmenu nedjelju obično
slavimo kao Nedjelju Dobrog Pastira. Istina je, da je pastir
pojam koji pripada prošlosti. Suvremena elektronska i
kompjuterska era ne zna pravo što bi s pastirom. Ali važno je
znati što Evanđelje misli, a Crkva slavi u Kristu Dobrom
Pastiru. BOG JE PASTIR koji okuplja stado - svoj narod, brine se
za njega i sve njegove potrebe i vodi ga u budućnost o kojoj je
samo mogao sanjati. To djelo spasenja nastavlja Krist po poslužiteljima
njegova vazmenog otajstva koje poznajemo pod nazivom "svećenici". Svećenici su pozvani na nešto na što nije
pozvan nitko drugi, stoga je i njihova služba osobita. Svećenik
je čovjek na putu k ljudima s riječju u ustima, s kruhom u
rukama, s ljubavlju u srcu; biće između neba i zemlje. Ljude
zagovara kod Boga i Božju stvar kod ljudi.
Da
li mi pokušavamo razumjeti svećenike i za njih moliti. Mislimo
li da je dovoljno samo ih ogovarati i misliti kako ništa ne
rade a dobro žive. Da je lako biti svećenik, vjerojatno bi ih
bilo daleko više nego sada kada gotovo svaka biskupija
oskudijeva sa svećenicima. Molimo ove nedjelje da Gospodin pošalje
radnika u svoju žetvu.
Vaš
župnik!
NEDJELJNA
BIBLIJSKA PORUKA
Živimo
u vremenima kada ljudi olako daju silna obećanja koja najčešće
ne mogu ispuniti, a zapravo niti ne žele. Sjetimo se pred par
mjeseci onog "cirkusa" kad se birao Predsjednik i
kandidata koji su obećavali brda i doline i tolike laži i
bedastoće izgovorili, samo da ih izaberemo da budu naši vođe!
Svi su tada nudili rješenja i davali savjete kako, svi su imali
svoje vizije, nije bilo teme o kojoj nisu sve znali i nije bilo
problema koji se po njima ne bi mogao riješiti. No, nakon
nekoliko mjeseci svi smo se ponovno osvjedočili da nije to baš
tako.
A
kako je sa obećanjima koje nam je obećao naš spasitelj Isus
Krist? Smijemo slobodno reći da bi uzalud bilo svih ovih
pouskrsnih dana čitati misne biblijske ulomke iz Djela
apostolskih, a ne potruditi se da vjernici imaju pred očima što
se je to zapravo događalo u istočnom Sredozemlju sredinom
prvog stoljeća. Isusovom smrću i uskrsnućem nastupio je ključni
povijesni trenutak da se Objava, koju je dotad čuvao izabrani
narod Izrael, proširi i na druge narode, pogane. Riječ
"poganin" nema ovdje nikakva lošega značenja, nego
jednostavno označuje ljude koji nisu židovskog podrijetla. Za
Isusove apostole i učenike najteži je zadatak bio uvjeriti Židove
da to tako mora biti, da ne-Židovi koji prihvate Isusa Krista
za svoga Spasitelja samim tim postaju punopravni članovi Božjega
naroda. I da tim novim vjernicima nemaju pravo nametati svoje
brojne židovske običaje, čak ni starozavjetne obrede i
propise, da oni i dalje mogu pripadati svojim narodima i svojim
uljudbenim baštinama.
Djela
apostolska bilježe da su Židovi koji su bili protivni Isusu
nahuškali protiv kršćana "ugledne bogobojazne žene i
prvake gradske". Gradski prvaci su predstavnici državne
vlasti koja se također najčešće boji širenja novih
slobodoljubivih ideja. Bogobojazne žene u ovom slučaju nisu
pobožne židovske vjernice nego pripadnice uglednijega društvenog
sloja poganskog podrijetla kojima je Biblija već prije bila
privlačna. One su se pridruživale Židovima u vjerovanju i
molitvama, čak su do toga mnogo držale, ali su odmah postajale
konzervativne. Prihvaćajući biblijske tradicije, bez dubokog
shvaćanja njezine otvorenosti prema budućnosti, ljubomorno su
to čuvale zazirući od svake promjene. Zanimljivo je da i u naše
doba ima obraćenika koji se tako zaljubiše u cjelovitu,
integralnu crkvenu baštinu da im je odbojna svaka novost u
crkvenom životu. No da li se može tako razmišljati?
Neka
zgoda govori o svećeniku koji je propovijedao o raju. Pokušao
je svojim vjernicima dočarati raj sa svim njegovim ljepotama.
Objasnio je kao se raj zarađuje i kakvi moramo biti želimo li
imati mjesto u njemu, da bi na kraju svega pitao: - Tko od vas
želi u raj? Budući da ih je oduševila slika raja koju im dočarao
najbiranijim riječima, ruku su digli svi osim jednog tamo u
zadnjoj klupi. Svi su ga čudno promatrali, no jedino se župnik
usudio pitati ga: - A kamo bi vi? - Nikamo velečasni; ja bi
ostao tu gdje jesam! Onda je objasnio taj svoj stav ovako: -
Meni je tu jako lijepo i sa svim sam zadovoljan. Imam obitelj u
kojoj se poštujemo i svi smo si dobri, imam puno dragih i
dobrih prijatelja, imam svega što mi treba za život i da me
samo posluži zdravlje pa da mogu ljudima pomagati, biti im
dobar. Drugo mi ne treba. Za mene vam je to raj, a nakon svega
što će biti - ne znam - ali valjda kad red dođe na mene -
valjda će i za mene tamo gore biti mjesta!? Nema nam druge nego
se dobro zamisliti nad ovim riječima.
Za
ovu nedjelju, koju zovemo i nedjeljom dobrog Pastira, Evanđelje
nam donosi isječak iz Isusova govora o pastiru i ovcama. Isus
je vrlo često govorio u prispodobama i na slikovit način kako
bi ga svi, koji to žele, mogli razumjeti i prihvatiti. Njegove
su riječi istovremeno zračile jednostavnošću i ozbiljnošću,
i baš su zbog toga prodirale u srce i poticale na razmišljanje,
na preobrazbu, promjenu.U ovom odlomku Isus govori o sebi kao
Pastiru koji poznaje svoje ovce, a i one poznaju Njega. One slušaju
Njegov glas i sigurne su u Njegovu utočištu jer je Onaj koji
ih je povjerio Njemu, Bog Otac, veći od svih grabežljivaca (lažnih
pastira). Da bi opisao rađanje novog naroda Božjeg, koji će
biti okupljen oko Njega kao Sina Božjega i Spasitelja, Isus se
poslužio slikama iz svakodnevnog života svojih suvremenika.
Mogao je On uzeti i neke druge slike i primjere iz života viših
društvenih staleža, no slika pastira i stada bila je najbliža
jednostavnom, običnom čovjeku toga vremena.
Isto
tako, On je u svojoj želji da donese radosnu vijest svim
ljudima, tražio pomoćnike koji će u njegovo ime naviještati
put Bogu Ocu. Znamo da je izabrao 12 apostola da mu pomognu oko
naviještanja. I ne samo njih; naredio im je da traže radnika
za žetvu Gospodnju. Apostoli su shvatili Gospodina i od samih
početaka Crkva se brine da bude dovoljno onih koji će
prenositi Božju riječ. Znamo da je uvijek bilo teško pronaći
one koji žele Boga naviještati ljudima, bez obzira koliko to
može koji put biti jako teško. No, unatoč svih kušnji i poteškoća,
Crkva uspješno plovi ovim uzburkanim svijetom. Isus vodi svoju
Crkvu kroz povijest. Iako su mnogi u povijesti pokušali uništiti,
razoriti ili obeščastiti Crkvu, nisu uspjeli jer je vrata
paklena nikada neće moći uništiti, kako je to Isus rekao
Petru. Ona je pod Njegovom zaštitom i zaštitom nebeskog Oca.
Isto
tako, Gospodin Isus prvi je molio za ustrajnost onih koje je
pozvao. Nije dosta da postoje samo pastiri, trebaju biti također
i dobri pastiri! Isus je dobri pastir i mjerilo koje on
postavlja za prosudbu pastira je jedno: da ih pokreće ljubav i
da budu spremni dati vlastiti život za ovce. Želja i molitva
za nova duhovna zvanja mora biti svakodnevna obaveza svih kršćana.
U tom kontekstu molitvu za zvanja treba spojiti s aktivnošću.
Što to znači? Mladima predočiti moguće putove apostolske
zauzetosti da bi im se predstavila privlačna slika svećenikova
lika ili posvećena života. No, isto tako znamo koliko je svaka
žrtva u današnjem svijetu gotovo iščezla. Na nama je da
budemo pravi pastiri u svojim obiteljima, na svojim radnim
mjestima, u svojoj ulici ili naselju, u svojoj župi. Pouzdajmo
se, stoga, u svoju Crkvu, predvođenu papom, biskupima, svećenicima,
redovnicima, redovnicama i zajednicom braće i sestara u Kristu,
a manje u neke svoje zemaljske oblike zaštite. Pri tome ne
zaboravimo da Crkvu Kristovu činimo svi mi koji u Njega
vjerujemo, stoga o svakome od nas ovisi njezin boljitak

VIJESTI
VIROVITICA.
U subotu, 01.05.2010. slavi se međunarodni praznik rada. Taj
dan se pokušava rad kao društvenu kategoriju staviti na prvo
mjesto te istaknuti važnost rada u čovjekovoj zajednici. Mi kršćani
zajedno s tim stavljamo Svetog Josipa, hranitelja svete
Nazaretske Obitelji, kao uzor svim radnicima svijeta. Moliti ćemo
taj dan njegov zagovor za uspjeh svih naših radova, kako
osobnih, tako i zajedničkih.radova. Ujedno započinje i mjesec
svibanj, na poseban način posvećen Blaženoj Djevici Mariji.
Potičem sve da se okupljaju u kapelama i mole za potrebe svete
Crkve.
VIROVITICA.
Kako se školska godina polako primiče svome završetku osjećamo
da se naši krizmanici ali i maturanti srednjih škola nalaze na
raskrsnici svoga životnoga puta. Mnogo toga im se nudi kao mogućnost.
Bilo bi im dobro preporučiti da u svoja razmišljanja o svom
budućem pozivu razmisle i o svećeničkom ili redovničkom
pozivu, kako bi i naša župa s razlogom i opravdanjem mogla tražiti
pastoralnu brigu od strane naše biskupije, osobito danas na
Nedjelju Dobrog Pastira.
VIROVITICA.
Prije dvije godine našu župa svojim dolaskom počastili su članovi
VIS-a "MIRJAM" iz župe Nova Bukovica. Skupina
mladih ove župe marljivo vježba i pjeva i slavi Boga svojim
skladnim pjevanjem. Oni će pohoditi našu župu i slaviti svetu
misu iduće nedjelje navečer u 18,00 sati. Možemo posvjedočiti
da se i naši mladi pomalo organiziraju i da žele i sami svojom
pjesmom slaviti Gospodina. Pozivamo naše župljane da nam se
pridruže, osobito mlade iz naše župe kako bi se i sami mogli
osvjedočiti kako bi i mi mogli svojim pjevanjem slaviti Boga.
Misu predvodi vlč. Dražen Akmačić, župnik Nove Bukovice.
VIROVITICA. Sakrament ženidbe žele sklopiti Ivica
Keleković, sin Marijana i Kate Keleković, rođen 08.10.1975.,
iz Suhopolja, Kralja Tomislava 166, župa Suhopolje i Katarina
Ljubanović, kći Tome i Ivke Ljubanović, rođena 23.12.1981.,
iz Virovitice, M. Lovraka 32, naša župa.
Dragim mladencima želimo mnogo sreće i Božjeg
blagoslova u njihovom zajedničkom životu.
VIROVITICA.
Svaki dolazak novoga života uvijek nas raduje i pruža nadu,
osobito kada je to treće dijete. U toj radosti mi ćemo iduće
subote u Rez. Krčevinama krstiti Adriana Prisudu, treće dijete
Darka i Biljane Prisuda, Rezovački Vinogradi 10A.
Dragim roditeljima čestitamo na prihvaćanju novoga života
i želimo obilje Božjeg blagoslova u odgoju djece.
VIROVITICA.
Nažalost, i ovaj tjedan nismo prošli bez sprovoda. U 55 godini
života okrijepljena svetim sakramentima napustila nas je i
preselila u vječnost naša župljanka Ljubica Ivanović iz
Virovitice, Zlatnog Polja 210. Isto tako okrijepljen svetim
sakramentima u 72 godini života umro je Josip Sabo, također iz
Virovitice, Moslavačka 11. Sprovod pokojnog Josipa biti će u
ponedjeljak, 26.04.2010. u 14,00 sati na groblju u Virovitici.
Sveta misa zadušnica biti će u 15,00 sati u kapeli Sv. Ivana
Krstitelja u Čemernici. Njima i svim našim pokojnicima neka
Gospodin udijeli vječni život

Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!
Bilo
je to na jednom sprovodu. Nakon obreda ljudi se razilaze, a
postarijem čovjeku obrati se vlasnik pogrebnog poduzeća: -
Oprostite, koliko vam je godina djedice? - Osamdeset i dvije! -
Onda vam se ne isplati vraćati se doma!
Nakon
duže plovidbe brod je pristao u luci. Jedan od mornara odmah je
otišao u obližnji hotel i zatražio sobu. - Kakvu sobu želite?
- upita ga vrlo ljubazni recepcionar. - Bilo kakvu, samo neka
bude s pogledom na kopno...
Razgovaraju
dvije stare prijateljice: - Konačno mi je uspjelo da svoga
Marka odučim loše navike – grickanja noktiju! - A kako?
- Skrila sam mu protezu!
Jura
se našao na sudu - provalio je u jednu trgovinu - i pred
prepunom sudnicom sudac mu izreče presudu: - Godina dana
zatvora! - "Znao sam gospon sudac, točno u dan koliko
budem dobio! - Kako ste mogli znati? - Na urici koju sam ukrao
je pisalo: garancija godinu dana"!
DAROVATELJI
- HVALA
|
|