LISTIĆ ŽUPNE ZAJEDNICE 
VIROVITICA II
GOD. VI Br. 16 (237) 20. travnja 2008.

Isusova želja da nam što vjernije približi Kraljevstvo Nebesko, potiče Ga da bude sve konkretniji i jasniji u svojim prispodobama. Ljudi njegova vremena su bili spremni razumjeti sve njegove prispodobe, jer su i sami često razgovarali u prispodobama. Stoga je Isusov način govora i razmišljanja njima bio prihvatljiv i razumljiv premda su često dovodili Isusa u potrebu da dodatno protumači određenu prispodobu. To se dogodilo i s prispodobom iz današnjeg Evanđelja.

I mi se često nađemo u situaciji da ne razumijemo Isusov govor, ili još bolje, mi ne želimo razumjeti Isusovu poruku. Postavljamo se poput Tome i Filipa zapitkujući i tražeći stalne, nove dokaze Isusovog božanstva i njegove žrtve za nas. Zar se do sada nismo toliko puta uvjerili u točnost njegovih riječi i djela koja je učinio za nas. Nažalost, to smo mi. Gospodine, molimo te! Imaj s nama strpljenja. Ponovno nam protumači smisao našega života te nam daj da te razumijemo i da po tvojim riječima oblikujemo svoj život.

Vaš župnik!

Toliko puta mi svećenici dobijemo "po prstima" od naših zauzetih vjernika koji nam tako često spočitavaju da ne razumijemo ljude koji rade teške fizičke poslove, ili bilo koje druge fizičke poslove. No da li je to ispravno, to je drugo pitanje. Ne, ne izvlačimo se niti mi svećenici, niti ini drugi koji ne rade fizičke poslove ali su itekako poželjni ovom društvu. Da li je opravdano prigovarati ljudima koji se bavi određenim poslovima koji nisu direktno vezani uz fizičke aktivnosti zbog onih koji rade takve poslove. To je zapravo vječno pitanje. S tom mukom susreli su se prvi učenici.

Zgoda iz današnjega prvog čitanja donosi sliku koja se poprilično razlikuje od one koja je bila prethodnih nedjelja. Ranijih nedjelja moglo se čuti o zajednici koja je bila jedno srce i jedna duša, o tome kako je Petrovo propovijedanje rezultiralo mnogim obraćenjima; a danas je govor o nesporazumima i trzavicama. Zanimljiv je način na koji se rješava nesporazum. Prigovor stiže od grupe Židova koja je govorila grčkim jezikom, a sva sedmorica ljudi koji su izabrani da riješe problem nose grčka imena. Možda su izabrani zato da ne bi imali razloga za kasnije prigovore. Čitanje također daje uvid u to kako se gledalo na autoritet u zajednici. Petar nije opisan kao jedini vođa, kao što je to bio slučaj u prethodnim nedjeljama. Cijela grupa apostola pokušava riješiti problem. Oni su oni koji izabiru poslužitelje - što je vidljivi znak kolegijalnosti. No u isto vrijeme je vidljiva i supsidijarnost - zajednica je ta koja izabire članove za službu, ali apostoli su oni koji im povjeravaju tu službu. Na kraju je riječ o rastu vjerničke zajednice. Rast često uključuje različitost, a različitost donosi napetosti. No, današnje čitanje govori kako te napetosti riješiti nepristrano i na zadovoljavajući način.

Ulomak iz Petrove poslanice drugog čitanja govori kakva je zajednica prvih kršćana kojoj će oni pristupiti: ona je živi hram kojeg čine muškarci i žene koji su prihvatili Isusovu poruku. Oni su živo kamenje. Kamen je živ zbog onoga što Krist jest, a ne zbog onoga što on čini. I kršćani su "živi" zbog svog odnosa s Kristom.

Evanđelje ide dalje te daje ohrabrujuću nadu svima onima koji se odluče slijediti Krista. Možemo razumjeti Tomu i Filipa kad govore Isusu: "Ne znamo kamo ideš i ne poznajemo puta", i "Gospodine, pokaži nam Oca, koji nam je dovoljan." Ovdje je opet ono pitanje: Kako se može doći do tebe. Ono pokazuje s jedne strane respekt pred putom, kojim netko drugi mora ići, i pokazuje se druge strane strah onoga koji pita.

Isus govori o kući svoga Oca u kojoj ima mnogo stanova i gdje on nama pripravlja mjesto. Postoji ovo mjesto obećanja na koje konačno dolazi naš život i koje se više ne može razoriti. Postoji cilj za svako ljudsko nemirno srce. I Isus priča o putu koji je on sam. On ne govori o sustavu propisa i načina ponašanja, nego o odnosu prema njemu: "Nitko ne dolazi Ocu osim po meni". Ili je to bahatost, ili je istina? Kod Isusa ništa zapravo ne ukazuje na bahatost.

Posljednja riječ današnjega Evanđelja glasi: "Idem k Ocu." To kaže onaj koji zna o svojoj blizoj i nasilnoj smrti. To kaže onaj koji poznaje sva odbijanja koja su ga zadesila. To kaže onaj o kojem mi ispovijedamo: Postao je čovjekom radi našega spasenja. S većim pouzdanjem ne može se ići prema vlastitom kraju, svejedno kako taj kraj izgledao. Uskrsna vjera živi od ovoga pouzdanja.

Današnji ulomak prikazuje Isusa koji je pun samilosti. On pokušava ohrabriti svoje učenike koji su ožalošćeni pri pomisli da će ih on napustiti. Isus ih pokušava smiriti, potičući ih da imaju povjerenja, prvo u Boga, pa onda i u sebe same. Današnje evanđelje dotiče mnoge teme, kao što su: Isusov neposredni odlazak, tj. njegova smrt i uskrsnuće; Isus kao onaj koji pokazuje put k Ocu; poziv povjerovati u Isusa, ako ne zbog njegovih riječi, onda zbog njegova djela; obećanje da će vjernici činiti i veća djela zbog Isusova odlaska.

Ovaj ulomak izabran je zbog toga što se približava blagdan Uzašašća. Isto tako približava se i dan našega odlaska s ovoga svijeta. Možemo reći da imamo još vremena, ali isto tako moramo i priznati da ne znamo koliko je to vremena. Nema nam druge nego u Isusu Kristu prepoznati svoj put, svoju istinu i svoj život. Drugoga puta jednostavno nema. Tko misli da ima drugoga puta uvelike se vara. Nama spasenja nema bez Isusa Krista! Što to prije shvatimo, biti će za nas bolje i spasonosnije.

Tražio sam put, a našao sam samo natpise. Tražio sam istinu, a čuo sam  samo parole. Tražio sam život,  ali se nisam nasitio. A onda je mene potražio Isus –  i našao sam sve.                               B. Langenstein

"Rabi, što misliš o novcu?" - upita neki mladić učitelja. "Pogledaj kroz prozor", reče učitelj. "Što vidiš?" "Vidim ženu s djetetom, zaprežna kola s dva konja i seljaka koji ide na tržnicu. "Dobro, pogledaj sada u zrcalo. Što vidiš?" "Što bih vidio, rabi? Vidim sebe, naravno." "Razmisli: i prozor i zrcalo načinjeni su od stakla. Dovoljan je tanak premaz srebra po staklu i čovjek ugleda sebe."

Okruženi smo ljudima koji su prozore pretvorili u zrcala. Misle da gledaju "van", a zapravo nastavljaju meditirati samo o sebi. Ne dopusti da prozor tvoga srca postane zrcalo.

-POŽEGA - VIROVITICA. Ovaj tjedan naša Požeška Biskupija dala je odobrenje za nastavak radova na izgradnji naše župne crkve. Tim povodom održana je i sjednica Župnog Ekonomskog Vijeća (ŽEV-a) naše župe. Biskupija je dala svoju suglasnost da možemo započeti radove te izložila plan financiranja. Budući da je to iznimno važan objekt kako za našu župu tako i za grad Viroviticu, biskupija očekuje odgovornost i nas župljana tako i naše lokalne zajednice. Biskupije će u svojim mogućnostima potpomoći cijelu investiciju s 1/3 sredstava. 2/3 sredstava pozvani smo osigurati mi s ovih područja. U dogledno vrijeme biti će organiziran sastanak naše lokalne samouprave: gradske i županijske uprave kako bi se iznašle mogućnosti i visina sudjelovanja lokalne samouprave. Jasno je da se ne mogu iz sufinanciranja isključiti sami župljani za koje se prvenstveno i gradi nova crkva. Odlukom ŽEV-a naše župe, potiču se župljani na aktivnije sudjelovanje svojim darovima. U ovih 5 godina koliko dugo župa postoji, s današnjim danom 1573 puta je darivana naša župa od strane župljana i drugih dobročinitelja. Pri tome treba spomenuti da su se neki naši župljani iskazali puno puta do sada. Župa statistički ima 1590 obitelji. To statistički znači da u ovih 5 godina još nije statistički svaka obitelj pomogla svoju župu. Kako će se jednoga dana neki naši župljani moći hvaliti svojim potomcima da su gradili župnu crkvu a da pri tome uopće nisu sudjelovali. Iz toga razloga, od 01.05.2008. godine prilikom izdavanja različitih dokumenata, primanja sakramenata, različitih slavlja ili tužnih događaja, gledati će se na sudjelovanje dotične obitelji u materijalnom životu župe. To znači da će biti potrebno sa sobom ponijeti Župsku knjižicu. Ako smo spremni od župe tražiti neke usluge, pretpostavlja se da svoju župu moramo i pomagati. Pomaganjem svoje župe pokazuje se odgovornost za život svoje župne zajednice kao i cijele Crkve. Nadamo se da će svi naši vjernici ovo prihvatiti dobronamjerno i s ljubavlju. Svim dosadašnjim dobročiniteljima zahvaljujemo na njihovoj odgovornosti i darežljivosti. Preporučujemo svima da pokažu svoju pripadnost CRKVI i ljubav prema svojoj župi i njenim potrebama.

- VARAŽDIN. Peti po redu Susret hrvatske katoličke mladeži održat će se 26. i 27. travnja u domaćinstvu Varaždinske biskupije. To tradicionalno okupljanje mladih katolika iz svih biskupija Hrvatske, koje je počelo 2000. godine, nakon Rijeke, Osijeka, Šibenika i Pule, održat će se u Varaždinu 26. travnja te u župama Varaždinske biskupije 27. travnja. Prvog dana Susreta, koji se održava pod geslom "Bijahu postojani..." (Dj 2,42) sudionici će zajedno slaviti svetu misu, koju će s početkom u 18 sati na stadionu športskog centra "Sloboda" u Varaždinu predvoditi zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a propovijed će uputiti šibenski biskup i predsjednik Odbora HBK za mlade mons. Ante Ivas. Suslavit će biskup domaćin Josip Mrzljak i ostali hrvatski biskupi te više stotina svećenika. Predviđa se da će slavlje okupiti više od 20 tisuća sudionika susreta. Nažalost, naših župljana tamo biti neće. Postavlja se veliko pitanje što se događa s našom omladinom. Od tolike ponude što se nudi današnjim mladima, vjerska pitanja i vjerski put u život je nezanimljiv i težak. Nažalost, mi, pa i mladi, dozvoljavamo da nas snađu teškoće i problemi da se tek tada vraćamo Bogu. Dokle će to tako ići vrlo je upitno. Toliko puta čujemo da Bog ne plaća svake subote, ali nikako da se obratimo i počnemo živjeti u skladu s vjerom u kojoj smo rođeni i kojom se dičimo.

            -Došao hrvatski ministar vanjskih poslova u Kinu. Na aerodromu ga je dočekao kineski premijer i u kratkom ga razgovoru upita: - Koliko vas Hrvata ima? Ministar ponosno odgovori: - Pet milijuna. A Kinez razdragano: - Pa što niste svi došli?!

                                                            © 2007, Sva prava pridržana, Župa Sv. Leopolda Mandića | Desing: Daniel Banić