Nakon blagdana Uskrsa, s pravom se pitamo ima li čovjek snage prihvatiti promjene vlastitog života i izabrati za sebe dobro. Mnogi će reći kako po naravi čovjek zna ili osjeća što je za njega dobro a što nije. I upravo tu leži najveća zamka. Jer vrlo često čovjek misli da je dobro ono što izgleda dobro ili se predstavlja kao dobro a ustvari je vrlo loše i pogubno za njega. O tomu na slikovit način govori i Biblija prikazujući pad kojeg je iskusio Adam konzumirajući plod zabranjenog voća. Cijena koju je čovjek na osnovu toga trebao platiti bila je previsoka. Stoga je sam Bog odlučio izravnati račune i otkupiti tog stvora. Uzimajući ljudsko tijelo najavio je novi početak i novu perspektivu za čovjeka. No svršetak njegova života je govorio o potpunom promašaju i propasti plana: umjesto očekivanoga trijumfa njegovi su suvremenici bili svjedoci muke i sramotne smrti. I sve bi uistinu bilo tako da drvo križa nije urodilo plodom uskrsnuća.

Uskrs je utemeljen u stvarnosti i potvrđen mnoštvom vidljivih znakova: prazan grob i ukazanja učenicima. To je snaga koja pokreće na akciju. Kao što to svjedoči Sveto pismo, doživljaj Uskrsloga Gospodina od kukavica pravi heroje, od pesimista optimiste, od pasivnih promatrača ljude od akcije koji su spremni dati sve kako bi svjedočili o Kristovoj pobjedi nad smrću. Stoga je Uskrs obvezujuća snaga. Toliko snažno očitovana ljubav ne dozvoljava biti zatvorena u jedno mjesto niti u jedno vrijeme nego je sve vremena i sveprisutna. Odatle je najpogubnije kada oni koji izrijekom priznaju uskrsnuće, životom svjedoče protiv njega.

Ako dopustimo da Uskrs zaživi među nama tada se nećemo bojati izvanjskih izazova jer bez obzira koliko težak nosili križ nakon njega, onima koji vjeruju, uvijek dolazi uskrsnuće. Njegove plodove prepoznavati i njima se koristiti znači znati i moći razabirati što je dobro a što loše u ovozemaljskom življenju. Eto nam odgovora što nam je činiti i kako živjeti.

                                                                                Vaš župnik!

        NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA

"Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" - riječi su Isusa Krista izgovorena apostolu Tomi koji Mu nije vjerovao da je uskrsnuo sve dok mu se nije pokazao. Lik apostola Tome - "nevjernog Tome" naprosto me tjera da postavim slijedeće pitanje i sebi i vama: "Ima li Tome među nama? Tko bi mogao sa sigurnošću reći da ne bi postupio jednako kao tada Toma!?" Znam; stoposto znam da takvih nema, jer svi smo mi "ćudi Tomine" i teško ga je naći tko je spreman prihvatiti nešto bez pitanja, bez dokaza i počesto dugih, dugih nagovaranja. To je ljudski - ništa nenormalno! Zato ne trebamo Tomu ni suditi, pa čak mu se nije potrebno ni čuditi, ali ga je potrebno nasljedovati u njegovu primjeru - "Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!". Pogledajmo kako se to blaženstvo ostvarilo na apostolima koji su poslije Kristova uskrsnuća, činili mnoga znamenja i čudesa u narodu.

Prvo nam današnje čitanje o tome govori. Sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu da po rukama apostola i dalje može činiti čudesa. Stoga su im i iznosili bolesnike na trgove! Narod je vjerovao da i apostoli mogu učiniti znamenja koja je Isus činio, jer ih oni čine u Isusovo ime. Sveti nam Luka bilježi u Djelima apostolskim da su bolesnike postavljali kraj puta kojim će proći apostol Petar ne bi li "bar sjena njegova osjenila kojega od njih". Velika je to vjera! Upravo i apostoli čine čudesa jer vjeruju Isusovim riječima da bi se brda mogla premještati samo da se ima vjere barem koliko je zrno gorušice.

I Isus, dok je činio čudesa, uvijek je tražio vjeru kao preduvjet za to nadnaravno djelo. "Neka ti bude kako si vjerovao". "Vjera te tvoja spasila!" Tim je riječima Isus činio velika znamenja. A kada je bio u svom zavičaju, nije učinio mnogo čudesa "zbog njihove nevjere". Ovdje nije u pitanju Isusova nemogućnost, već nespremnost čovjeka prihvatiti takvo čudo! Upitajmo se: Kolika je naša vjera? Vjerujem li ja doista? Kao i sv. Tomi apostolu, tako i nama Isus danas poručuje: "ne budi nevjeran nego vjeran".

Vidimo da ni Isusovim učenicima koji su živjeli s njime intenzivno pune tri godine nije bilo sve jasno. Iz njihova primjera vidimo da ni njima nije bilo lako vjerovati. Pomalo nam djeluje čudno, ali iz svega proizlazi upravo to. Oni imaju mnoštvo svojih vlastitih poteškoća. Stoga se pitamo po kojim kriterijima je Isus izabrao apostole? Znamo svi su imali slabosti i nedostataka: Petar ga zatajio, Ivan i Jakov častohlepni, Matej ne baš čiste prošlosti - carinik i tako redom. A tek u odlomku današnjeg evanđelja vidimo nešto što ne bi ni u snu očekivali - Toma ne vjeruje u uskrsnuće. On dvoji o temeljnoj istini naše vjere. Uzalud ga ostali apostoli pokušavaju uvjeriti. Naučio je njega život da dobro sve provjerava. Podsjeća li nas ovo na naše vrijeme i na nas same koji često tražimo i očekujemo da nam Gospodin polaže račune da bismo vjerovali. Upravo na temelju ove zgode o nevjernom Tomi želimo tražiti u čemu je veličina apostola unatoč svim njihovim slabostima. Važno nam je to jer vjeru baštinimo od njih.

Svjedočanstva koja su nam zapisana u Sv. Pismu, upravo su zapisana zato da vjerujemo, i da vjerujući imamo život u Njegovu imenu. U svemu ovome otkrivamo koji je najvažniji razlog što danas nema čudesa kao u tadašnja vremena, upravo naša nevjera! Današnja se čudesa u svijetu ne opažaju, jer u svijetu nema vjere. Mnogim se, tako, Božjim djelima danas ne želi priznati Njegova izvornost, već se uporno želi naći drugi razlog njegova postojanja, poput "Majke prirode", "Prirodni procesi" i sl. Ovu bi bolnu činjenicu usporedio s ulogom krojača. Mnogi se dive odijelu ili haljini kako je lijepa i kako dobro stoji na onome koji tu odjeću nosi, a nitko ni ne pomišlja o tome kako je to krojač divno uradio svoj posao!

Toma nije bio sretan svjedok Isusova ukazanja. Na riječ apostola da su vidjeli Gospodina, nije vjerovao. Zašto? Pa sigurno je jedan od najvažnijih razloga za to bio strašan dojam Isusove tragedije s Golgote. Ne bismo mogli reći da on nije vjerovao, nego da se naprosto nije mogao osloboditi more koja ga je pritiskivala. No, dobro je rečeno da nam je više koristila Tomina nevjera, nego vjera ostalih apostola, koji vidješe Gospodina. Gospodin lijepo koristi njegovu nevjeru kako bi ponovno potaknuo svoje učenike na pravu vjeru koja nikako neće ovisiti samo o svjedočanstvima nego o istinskom povjerenju u Gospodina.

A mi? Možda se više trudimo oko toga kako bismo sačuvali i konzervirali svoju vjeru, umjesto da je živimo. Na žalost još nas ima koji misle da je Crkva ogromni hladnjak koji mora sačuvati ostatke kršćanstva od raspadanja, a Crkva to nije. Crkva želi i hoće uvijek ići ukorak s vremenom. A Crkva, to smo svi mi, svi mi koji se smatramo kršćanima. Mi smo živa Crkva koja teži svom ostvarenju u vječnosti.

U prašumama Amazone i u planinama Sjeverne Amerike raste posebna vrsta drveta koje se zove "sekvoja". One narastu do 100 metara . Toranj naše crkve bi trebao biti 33 metra . Zbog klimatskih prilika i jakih vjetrova sve drveće je jako ugroženo i uvijek postoji opasnost da ih iščupa iz zemlje. No stabla kao da su se dogovorila, utekla su se kao nekom zajedništvu, pa rastu u skupinama, a samim tim im je korijenje isprepleteno. Žile korijena su tako čvrste, da je rijetko koji vjetar tako jak da im naudi. One mogu opstati samo ako su na okupu i dožive i do 4.000 godina!

Prvi kršćani - Pracrkva bila je jaka i opstala je zahvaljujući zajedništvu; nisu li govorili za prve kršćane: "Gledajte ih kako se ljube!?" Da; ljubili su jedni druge, pomagali su si, štitili se, zauzimali se jedni za druge i sve su činili da bi opstali u teškim vremenima progona i ubijanja čak, radi imena Isusova. I baš današnja nedjelja i biblijska čitanja neka su nam škola; pouka i putokaz uz svjesnost da nam je uvijek iznova moliti ono što tako zanosno i rado pjevamo: "Umnoži našu vjeru"!

A kakvi smo mi? Mi pak kao da samo gledamo kao ćemo jedan drugom nauditi, jedan drugom napakostiti i kako da istrijebimo sve oko sebe, samo da bude više svega za nas. Izgleda da bi ponekad bilo dobro da ljudi uče i od drveća. No, nema potrebe za to, mi učimo od Isusa; On neka nam je i učitelj i uzor u svemu. Ako smo mu doista povjerovali, onda idimo putem koji nam je pokazao i budimo ljudi pravd

VIJESTI

VIROVITICA. Budući da se pomalo približavaju proslave Prve Svete Pričesti i Svete Potvrde u našoj župi, bilo bi potrebno napraviti ponovo roditeljske sastanke roditelja prvopričesnika i krizmanika. Budući da idući tjedan nastavljamo s bližom pripravom, prvopričesnici u subotu u 10,00 sati, a krizmanici u srijedu u 09,00 ili 16,00 sati, bilo bi nužno i od jednih i od drugih očekivati veću ozbiljnost i odgovornost. Iz toga razloga sazivam roditeljski sastanak prvopričesnika u subotu u 10,00 sati, a iduće nedjelje poslije večernje svete mise u 18,00 sati sazivam roditeljski sastanak roditelja budućih krizmanika. Oni su naša budućnost i naša nada. U tome bi im prvi podupiratelji trebali biti roditelji a onda i svi mi vjernici. Roditelji krizmanika su na zadnjem sastanku totalno podbacila - nije ih došlo preko pola. Roditelji, odazovite se sa svojom djecom i dođite i na misu i na sastanak.

            VIROVITICA. Sakrament ženidbe žele sklopiti Antonio Biondić, sin Milana i Ljiljana Biondić, rođen 07.02.1990., iz Virovitice, Mate Lovraka 25 i Ines Jašćur, kći Željka i Jasne Jašćur, rođena 07.08.1992., iz Virovitice, Zagorska 19, oboje naša župa.

         VIROVITICA. Iako smo i dalje u debelom minusu, Bogu hvala da ćemo ipak iduće nedjelje imati jedno krštenje u našoj župi. Biti će kršten Filip Brlošić, prvo dijete Hrvoja i Ivane Brlošić, Slavonska 39.

VIROVITICA. Nažalost, i ovaj tjedan nismo prošli bez sprovoda. U 61 godini života napustio nas je i preselio u vječnost naš župljanin Ilija Vujić, iz Taborišta, nastanjen u Parizu, Francuska. Njemu i svim našim pokojnicima neka Gospodin udijeli vječni život u kojeg su vjerovali.

                Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!

Jutarnja ženska molitva: "Dragi Bože, zasad mi je dobro. Još nisam ogovarala, ljutila se, izgubila kontrolu, nisam bila egoistična niti sam kome zavidjela. Nisam prigovarala, tužila se, a ni psovala nisam. Nisam pojela ni najmanji komad čokolade. Nisam bila na bankomatu i nisam zadužila svoj račun. Ali, za nekoliko minuta ću izaći iz kreveta i onda će mi trebati tvoja pomoć!"

Koji prometni znak ne postoji u Crnoj Gori? - Radovi na putu!

Ujutro u 2 sata budi žena muža: - Ustani, ustani, prodrma ga, zaboravio si popiti svoje tablete za spavanje!

Muž je cijeli dan na Veliki Petak radio te se kasno navečer vraća kući. Žena mu se obradovala, ali i iznenadila kada ju je zagrlio i poljubio: "Što ti je danas, nisi se valjda napio na Veliki Petak?" - upita žena? "Ma ne! Nisam stigao na obrede u crkvi, pa rekoh: idem ja doma poljubiti svoj križ!!!"

Nevjesta je došla župniku dogovoriti se o misi za vjenčanje. "Čini li vam se primjerenim da u propovijedi naglasim obećanje - ići ću s tobom, kamo god ti pođeš?" - upita župnik. "O, ne, nikako!" - uplašeno će nevjesta. "Znate, moj budući muž je poštar."

Na izlazu iz robne kuće žena se zgrane, pa će suprugu: - Ali ovo u kolicima nije naš sin! - Znam da nije, ali priznaj da su kolica puno bolja od naših!

U muzeju se plavuši obraća voditelj: - Upravo ste sjeli na stolicu carice Marije Terezije! - Nema problema, ustat ću čim dođe!

Pita plavuša svoju kolegicu: - Kako se ispravno veli: Irak ili Iran?

         DAROVATELJI - HVALA