"Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu!" (Ps 118,24) Ovim riječima psalmiste kliče Crkva u svojoj liturgiji danas, na svetkovinu svih svojih svetkovina, na Uskrs. Gospodin Isus Krist, utjelovljeni Sin Božji, ubijeni Jaganjac Božji, doista je uskrsnuo. Svojim slavnim uskrsnućem zapalio je u srcima svojih učenika uskrslu radost, koja zahvaća njegove prijatelje i suradnike.

Dragi župljani, prijatelji i svi ljudi dobre volje! Krist Gospodin je Uskrsnuo! Doista je uskrsnuo! To je velika novost koju Crkva naviješta dvije tisuće godina. Isus, naš Spasitelj, je uskrsnuo od mrtvih! Dakle, Sretan Uskrs! Sretan Uskrs onome tko je iskusio Božje milosrđe prošavši put obraćenja. Sretan Uskrs onome koji se je dopustio voditi snagom Duha, koji se postavio slušati Riječ Božju, koja je Riječ Spasenja i dopustio se preoblikovati u novo stvorenje. Sretan Uskrs onome koji je učinio konkretnu gestu pomirenja, koji je osjetio hitnost hoda Gospodnjim putovima, koji je znao svjedočiti ljubav Kristovu. Sretan Uskrs svima onima koji su, ipak, nakon što su prodrijevši u Krista Svjetlo Vječnoga Života, krenuli prema njemu da bi im vlastiti život bio osvijetljen. Sretan Uskrs i onome koji, uza sve dobre namjere nije uspio živjeti vjernost Isusu Kristu, zbog vlastite duhovne slabosti.

Uskrsli Isuse, Ti me zoveš jer me ljubiš. U mom svakodnevnom ambijentu mogu te prepoznati kao što te je prepoznala Magdalena. Ti mi govoriš: "Idi i navještaj mojoj braći." Uskrsli Isuse, pomozi mi da idem putovima svijeta, u obitelj, školu, ured, i u tolike druge slobodne prostore, da bi ispunio svoje poslanje. Ovo je dan  Krista Gospodina! Sretan Uskrs! Aleluja!

                                                                                Vaš župnik!

        NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA

S pravom i s velikim, velikim razlogom smijemo biti ove vazmene dane ponosni; biti gizdavi jer naš vođa, brat i prijatelj, Isus u čije smo ime i kršteni pobjednik je nad svim pobjednicima i dobio je bitku kao nitko nikada u povijesti ljudskog roda! Isus je pobijedio samu smrt i tako nama svojim vjernicima odškrinuo vrata raja hrabreći nas da se isplati biti dobar, pravedan i pošten i da ćemo i mi baš po tome, dakle po dobroti i pravdi u dan kad nas pozove On gore jednako biti baštinici neba i pobjednici. "Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije." Taj Isus Krist, utjelovljeni Božji Sin, nakon što je podnio muku križa, sašao je nad pakao i treći dan uskrsnuo od mrtvih. Smrt Njime više ne gospoduje! Prema tome, u Isusovoj se osudi pokazalo da je On vjeran Bog za sve ljude, Bog u kojega se svatko može pouzdati. Jači je i od same smrti!

Apostolski prvak Petar sažimlje Isusovo javno djelovanje pokazujući kako je ono osmišljeno u raspeću i uskrsnuću. Žrtvovani i uskrsli Isus ostvaruje sva starozavjetna proroštva i ispunja sva očekivanja starozavjetnoga Božjeg naroda Izraela. Po njemu moguće je napokon postići oproštenje grijeha.

Zašto je Isus morao podnijeti tolike muke da bi spasio čovjeka? Zar Bog, koji je Svemogući, nije mogao naći drugi način da čovjeka oslobodi od grijeha? Mogao je, ali "Bog je tako ljubio svijet". Gospodin je svjestan svih ljudskih patnji za koje se čovjek opredijelio odmetnuvši se od svoga Stvoritelja. Došao je ljudima da upoznaju jedinoga istinskog Boga. Ponizio je samoga sebe i pohrlio čovjeku darovati mu milost božanske spasiteljske  blizine. Zato se nakon Njegova uskrsnuća i proslave događa nešto novo, jedinstveno. Njegovi učenici nastavljaju propovijedati i širiti ono čemu ih je sam Isus naučio, ono što su čuli i vidjeli. To čine jer ne mogu o tome šutjeti. Tu radost ne mogu sebično zadržati samo za sebe. Oni hrle da je podijele s drugima. Uvjereni su da je sam Bog potvrdio ono što je Isus navješćivao prije svog pashalnog događaja.

Apostol Pavao u Poslanici Kološanima iznosi ono što je mlada Crkva, primivši Duha Svetoga, mogla shvatiti i dalje promišljati. Javlja se izraz da “Krist sjedi zdesna Bogu”. Tu nije riječ o Drugoj božanskoj osobi koja kao takva vječno zajedno s osobom Oca ima istu božansku narav. To Krist nije stekao tek smrću i uskrsnućem. Riječ je o njegovu čovještvu koje je ispunjenjem vazmenoga otajstva preobraženo i uzdignuto na Božju razinu.

Evanđeoski ulomak suho izvješćuje o događajima uskrsnog jutra. Isusovi apostoli saznaju da je grob prazan. Idu provjeriti. Ivan pamti čak kako je u praznom grobu bilo ostavljeno platno u koje je pokojnik bio zamotan. Oni još ne vide da se je upravo ostvario smisao i nada cijeloga Starog Zavjeta. Uskrsnuće Kristovo je kao pečat koji Bog-Otac stavlja na Isusovo navješćivanje, na Njegovu praksu, na svekoliku Njegovu egzistenciju. Da Isus nije uskrsnuo, mogao bi biti shvaćen tek kao još jedan od velikih proroka ili samo kao uzvišeni ideal čovječanstva, i ništa više. No, On je i više od proroka! Krist je temelj naše vjere, uzrok naše nade. On je mjesto susreta Stvoritelja i stvorenja, pravi Bog i pravi čovjek. Isus iz Nazareta je Onaj, kojeg novozavjetni vjernici ispovijedaju kao živoga Boga. On je živa osoba koja je bila na djelu i u starozavjetnoj povijesti spasenja, a definitivno se objavila u "punini vremena".

Isusovo uskrsnuće, kao i sam uskrsli Krist, počelo je i izvor našega budućeg uskrsnuće! U Njemu imamo "snagu budućeg svijeta". Naš je život ponesen po Kristu u krilo božanskog života. Pa i sebe je nazvao Životom. Uskrsnuli je Onaj koji daruje život u potpunosti, tako što svaki onaj koji u Njega vjeruje neće propasti, nego će imati život vječni. Dakle, naglasak je na vjeri!

Svaki se po Kristu može tako preobraziti, ali najprije treba s Kristom umrijeti. To umiranje nije tjelesna smrt nego potpuno odricanje od svega što nas od Boga udaljava. Grijeh umire samo u smrti Kristovoj. Kršćanin je stoga suukopan da bi suuskrsnuo. Poslovična je Pavlova izreka: “Ta umrijeste, i život je vaš skriven s Kristom u Bogu.” Nije to ni pjesnički ni simbolički govor, nego izričaj stvarne misterijske istine. Vjernik treba s Kristom ponijeti odgovornost za sve grijehe svijeta, s njime biti kao pribijen na križ i s križa ne sići. Poput njega treba ne prihvaćati lažne utjehe, kao što ni on nije prihvatio spužvu s omamljujućim sredstvom koje bi ga opilo da ne osjeća smrtne boli. I treba s njim sići u grob, postati dionikom njegove smrti. Zatim iz groba ne bježati, ne vraćati se u grešni život, nego se kroz smrt probiti u uskrsnu preobrazbu. Sve to vjernik može misterijski, otajstveno doživjeti već na ovome svijetu. Kad se čovjek koji je počeo doživljavati to iskustvo vraća u tobože normalni život, on i ne može više biti samo prirodni čovjek. Zauvijek obilježen tim iskustvom, u opasnosti je preobraziti se ne u naravnog čovjeka nego u vampira koji živi od tuđe patnje, kao da krv siše. Tko pak dolazi među ljude probivši se kroz smrt svoju i Kristovu, javlja se poput Krista koji se za druge troši, svojom ih krvlju napaja. Povampiren ili pokristovljen, treće mogućnosti nema.

I mi smo danas, poput apostola, pozvani naviještati Evanđelje. I mi danas, kao pravi Kristovi učenici, ne smijemo biti ravnodušni glede širenja te Radosne vijesti. Krist nam je to i zapovjedio: "Idite, javite mojoj braći". U tom duhu, draga braćo i sestre, želim vam sretan Uskrs!

                 VOLIM SVOJU OBITELJ!

Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio. "O, oprostite mi, molim vas!" - bio je moj odgovor. On je rekao, "Molim Vas, oprostite vi meni; nisam vas vidio." Bili smo tako kulturni, taj stranac i ja. Otišli smo svojim putem i pozdravili se. Ali kod kuće se pričala drugačija priča, kako smo tretirali svoje voljene, mlade i stare. Kasnije toga dana, dok sam spremala večeru, moj sin je stao iza mene vrlo tiho. Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim. "Makni mi se s puta!" rekla sam uz viku. On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo. Nisam shvatila koliko sam oštro govorila. Dok sam ležala budna u krevetu, tihi Božji glas mi je progovorio: "Dok si dijelila sa strancem uobičajenu uljudnost, tvoja obitelj koju voliš, bila je povrijeđena." Idi i pogledaj na kuhinjski pod, naći ćeš cvijeće pored vrata. To cvijeće je tvoj sin donio za tebe. Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo. Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje, nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči."

Tada sam se osjetila tako malenom, i suze su mi počele teći niz lice. Tiho sam otišla i kleknula pored njegovog kreveta. "Probudi se, maleni, probudi se," rekla sam. "Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?" Smiješio se. "Našao sam ih vani, kod drveta. Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti. Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi." Rekla sam: "Sine, jako mi je žao što sam se onako ponijela danas; nisam trebala vikati tako na tebe." Rekao je: "O, mama, u redu je. Svejedno te volim." Ja sam rekla: "Sine, i ja tebe volim, i volim cvijeće, posebno plavo."

OBITELJ. Jesmo li svjesni da ako umremo sutra, firma za koju smo radili, lako nas uskoro može zamijeniti. Ali obitelj koju ostavljamo iza sebe osjećala bi gubitak do kraja njihovih života. I molim te, razmisli! Unosimo se u posao više nego u svoje obitelji. Zar ne misliš da to nije mudro ulaganje? Dakle, što je suština priče? Voli svoju obitelj!

VIJESTI

VIROVITICA. Ovaj tjedan naša Virovitičko - podravska županija prepoznala je naše brige i poteškoće u financiranju gradnje na našim objektima te nam je donirala 50.000,00 KN. Zahvaljujemo na ovoj donaciji koja će nam pomoći u izvršenju naših obaveza prema našim izvođačima.

VIROVITICA. Za svaki dar za našu crkvu zahvaljujemo svima. Vrijedne žene iz Iločke ulice organizirale su skupljanje dobrovoljnih priloga u svojoj ulici te su skupile 1620 KN te su nabavile tri kompleta oltarnika za župnu crkvu. Glavni pokretač bila je Slavica Mayer. Zahvaljujemo na akciji i daru za našu crkvu njima i svim župljanima Iločke ulice kao i dvije obitelji iz Zlatnog Polja.

              REZOVAC. Svako dijete je neizmjeran Božji dar. Radujući se tom daru mi ćemo iduće nedjelje Rezovcu imati jedno krštenje. Biti će kršten David Zec, prvo dijete Stojana i Maje Zec, Sjevernjak 26.

VIROVITICA. Nažalost, i ovaj tjedan nismo prošli bez sprovoda. U 73 godini života napustio nas je i preselio u vječnost naš župljanin Marko Pavelić iz Rezovačkih Krčevina i u 74 godini života Marko Mikić, iz Rezovca, Markovac 38. Njima i svim našim pokojnicima neka Gospodin udijeli vječni život u kojeg su vjerovali.

VIROVITICA. Na nedjelju CVJETNICE mi smo skupljali dobrovoljne priloge za potrebite u našoj biskupiji. Skupljeno je 3080,00 KN koje su predano kao dar na Veliki Četvrtak u našoj Požeškoj katedrali. Tijekom obreda ljubljenja križa na Veliki Petak skupljeno je 1.590,00 KN za potrebe Svete Zemlje. I taj novac odmah je poslan u našu biskupiju. Hvala svima na svim darovima.

                Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!

Mali polarni medvjed pita svog tatu polarnog medvjeda: - Tata, jesmo li mi pravi polarni medvjedi? - Svakako - zašto pitaš sine!? - Pa meni je zima ko' psu!

Kakova je razlika između svekrve i Vegete? - Nema je - u sve se miješa.

U prepunom autobusu odjednom se digne čovjek i reče: - Da nije netko od vas izgubio svežanj novčanica od sto eura zamotanih u novinski papir? U isti čas dvadesetak njih poviče: - To je moje! - Evo vam novinski papir, ja sam ga našao pred ulazak u autobus!

         DAROVATELJI - HVALA