LISTIĆ ŽUPNE ZAJEDNICE 
VIROVITICA II
GOD. VI Br. 14 (236) 06. travnja 2008

Treća nedjelja poslije Uskrsa nam svojim čitanjima želi istaći svu važnost Isusova uskrsnuća, kako za cijelu Crkvu, tako i za svakoga pojedinca. Naravno, da će nam tajna uskrsnuća uvijek ostati tajna ako ju budemo promatrali samo svojim racionalnim pogledom. Današnja čitanja žele nam upravo probuditi nadu uskrsnuća kao nešto neminovno i jedino ispravno. Sve drugo što činimo i postižemo u ovom zemaljskom životu nije za uspoređivati s onim što dobivamo u uskrsnuću. Nažalost, mi toga puno puta nismo niti želimo biti svjesni. Jasno, kada doživimo različite neuspjehe u svojoj svakodnevici, žalimo za propuštenim, ali se puno puta, unatoč toga, ne želimo vratiti izvorima. I u tome je zapravo sva tragedija čovjekova života. Gospodin nas je upravo toga htio osloboditi, tj. uvijek nam želi pružiti nadu. Nada umire posljednja, ali nada u uskrsnuće nikad ne umire. Ako toga želimo biti svjesni, život se pred nama otvara u svoj svojoj punini!

                                                                                                                                                                                   Vaš župnik!

Slušajući današnja čitanja 3. Uskrsne nedjelje, pomalo ostajemo zatečeni nevjerom Isusovih učenika u Njegovo Uskrsnuće. Osobito se to očituje u današnjem Evanđelju. Gotovo nam je nevjerojatno da učenici koji su s njime jeli i pili, slušali Njegovu riječ, nisu po kontekstu Njegovih riječi prepoznati da je to on. S druge strane razumijemo i njihovo nepovjerenje jer se nikada do tada nije dogodilo da je netko uskrsnuo i pobijedio smrt. A upravo to nam daje sigurnost. Isus je uskrsnuo i to nama omogućio. Čitanja ove nedjelje to naročito ističu. Slavljenje nedjelje oduvijek podsjeća svakoga od nas da je uskrsnuće dalo novi smisao ljudskoj povijesti. Svaka nas nedjelja na to podsjeća. Pa što nam žele reći čitanja današnje liturgije?

Ulomak iz prvog čitanja je dio ranih propovjedničkih govora u Djelima apostolskim. Radi se o Petrovu govoru u kojem se ističe da je Isus Gospodin i Mesija. Ovaj govor slijedi okvir ranog misionarskog propovijedanja koje je uglavnom sadržavalo četiri glavna elementa: nagovještaj da će doći vrijeme ispunjenja; sažetak događaja koji su se dogodili da vrijeme Isusova djelovanja - a to je smrt i uskrsnuće; pozivanje na Stari zavjet da bi se pokazalo da je Isus ispunjenje onoga što je najavljivano; poziv na obraćenje. Sva ta četiri elementa su sadržana u ovom govoru. Govor naviješta uskrsnuće, uzašašće te silazak Duha Svetoga, a isto tako početno govori o nutarnjem djelovanju Presvetog Trojstva. Cilj govora je pokazati da je Isus uskrsnuo, budući da nije moguće da vlast smrti ovlada njime. Zašto? Zato što je na križu nadvladao smrt. On je bio potpuno poslušan Božjoj volji, sve do kraja, tako da se uopće nije odvajao od Njega. Za razliku od Isusa, čovjek drugačije postupa te je stoga podložan smrti. Isusova pobjeda na križu je pobjeda nad ljudskim otuđenjem i odvajanjem od Boga.

Pashalno-krsna intonacija je vidljiva u drugom čitanju. Autor poslanice oprezno želi govoriti o cijeni spasenja te o odgovornosti koje iz toga slijede. Na početku govori o važnosti Boga zvati "ocem"; otac je taj koji će suditi ukućanima prema zasluzi, tj. prema djelima. Ovo ni u kom slučaju ne isključuje Božje karakteristike: milosrđe i oproštenje, nego upozorava na obvezu da se mora živjeti novim životom u Kristu integralno. Događaj Isusa je učinio da su ljudi "otkupljeni dragocjenom krvlju Jaganjca nevina". Zapravo, sve što je učinio, učinio je s mislima na nas. O tome nam govori i jedna zgoda.

Čovjek krenuo sa sinom u Zagreb na utakmicu; voli nogomet i on i njegov sin star svega četiri godine. Budući da je bio lijep dan, krenuli su ranije kako bi usput prošetali maksimirskom šumom i posjetili ZOO. Sve su prošli i čekajući početak utakmice naiđu na prosjaka; sjedio je na pločnikom i prosio. Striček - pitao je mali čim ga je spazio - što tu radite? I prije nego li je ovaj stigao nešto reći, mali je postavio novo pitanje: - Zar vam nije hladno sjedit na cesti? I tada se dogodilo nešto zaista neočekivano i nevjerojatno; prosjak je izvadio iz džepa novčanicu od pet kuna i dao malom.

Kupite gospon malom čokoladu! Čovjek je ostao zapanjen, jer je upravo nakanio prosjaku podariti koju kunu. - Ni slučajno! Ja kanim vama dati, a da vi meni dajete. Nema šanse! - Ali bute me uvrijedili ak' ne uzmete - bio je uporan! - Znate, moj mali nikad nije vidio prosjaka - mi smo sa sela i ovo me nekako izbacilo s takta! - Tata - upao je na te riječi mali - uzmi, vidiš da bi stričeku bilo krivo ak' ne uzmeš i ne kupiš mi čokoladu! - Njegova briga za me i ta topla ljudska riječ - završio je prosjak gotovo u suzama - više mi vrijede o svih novaca koje sam dobio od dobrih ljudi!

Ovo je i Gospodin učinio za nas pa nam djeluje gotovo nevjerojatno da ga učenici na putu u Emaus nisu prepoznali. Treći je dan poslije Isusove osude i smrti. Iako nisu bili pod križem, učenici su znali kako se sve svršilo. Sad su krenuli u svoje selo i putem prepričavali događaj koji se dogodio tih dana u Jeruzalemu. Učenici na putu u Emaus imali su očekivanja koja Isus, prema njihovu mišljenju, nije ispunio; nadali su se da će spasiti Izraela, da neće biti ubijen. A nisu bili svjesni da je Isus upravo svojom smrću otkupio ne samo Izraela, nego sav svijet. Poput tih učenika ljudi često ne vide ono što se događa ispod površine.

Pridruži im se suputnik, vedar i raspoložen, a ovih su dana većinom susretali tmurna, zabrinuta i preplašena lica kakvi su i sami bili. Pita ih neznanac što im je, zašto su tužni i zabrinuti. Učenici su se vjerojatno vraćali kući nakon slavljenja Pashe u Jeruzalemu, te su mislili da je i nepoznati suputnik iz istog razloga na putu. Oni se najprije čude, kako to on ne zna što se zbilo u Jeruzalemu. Kazuju mu o Isusovoj osudi, smrti. Prvaci ga naroda optužiše, vlastodršci osudiše. Mi smo mislili da je on prorok, Sin Božji, a Bog je dopustio da njegov prorok bude razapet. Kao da ga se odriče. Tako se srušiše naši snovi - sve nam izgleda besmisleno, u duši zbrka, pometnja i sumnja.

Neznanac ih pažljivo sluša, a onda im jednostavno veli da su nerazumni i spore pameti da razumiju što su davno proroci rekli o budućem Spasitelju. I počne im tumačiti što su proroci napisali o Spasitelju i kako se sve ispunilo kako su rekli. Oni ga slušaju zadivljeno. Svaka im njegova riječ otvara nove vidike i diže im sa srca tugu i žalost. Nisu osjećali uopće umora na putu. Tek kada su bili za večerom oni ga prepoznaše, a on nestade. Sada to već nisu bili ljudi slomljene, satrvene duše. Veseli, ponovno puni nade u Isusa, vrate se u Jeruzalem. Dakle riječi nisu pomogle, tek djelo njegovo otvorilo im je oči srca. I pitam se nije li čovjek današnjega vremena , nismo li svi mi pomalo slični Isusovim učenicima; toliko riječi, poziva, opomena, toliko lijepih propovijedi smo čuli, toliko savjeta i sve to kao da je bilo uzalud. Tek kad se dogodilo nešto u čemu nam je netko djelom pokazao i dokazao nešto, prihvatili smo ili njega ili njegove ideje. Želimo li dakle bit uvjerljivi kao vjernici, prijeđimo s velikih riječi, obećanja i silnih molitava na djela; na vjeru koja se po djelima prepoznaje, jer samo takova privlači i samo takova je po želji Isusa! Sve drugo je samo iskrivljavanje svega onoga što je Isus za nas učinio i svega onoga što on od nas očekuje.

Dakle! Svake nedjelje na misi moramo se Njim susretsti, položiti mu kao vjerni sluge račun o darovima koje smo primili. On će nas svojom ljubavlju ohrabriti da možemo s većom zauzetošću nastaviti do dana kad nam se pojaviti pred licem njegovim. Bit će to vrhunac uskrsnog iskustva, bit će to potpuno saznanje da smo kroz svu zemaljsku patnju, kroz sve nedaće i nesigurnosti, ušli i u puninu novoga, vječnoga života.

            -Perice, jesi li bio na misi? - pita otac. - Jesam, i ministrirao Sam! Lijepo, a o čemu je svećenik danas propovijedao? - Govorio je o tome kako i naši roditelji trebaju dolaziti u crkvu, a NE DA im djeca moraju prepričavati što je svećenik propovijedao

                 -Jednom prilikom su upitali jednu majku kako je njen sin tako dobar u crkvi. - Pa kažem mu, ako bude bio nemiran zbunit će svećenika, pa će on propovijed početi opet ispočetka. I to uvijek upali.

                  -Mali Vlado kaže jednog jutra svojoj majci: - Mama, ja se ne osjećam dobro. Mogu li ostati u krevetu? -Gdje se ne osjećaš dobro, dijete moje? - upita majka. - U školi mama - odgovori mali Vlado.

                 -Perica zamoli novaca od svoje mame. Ona ga upita: - Što si učinio s onim što sam ti jučer dala? - Dao sam ga jednoj siromašnoj staroj ženi. To je dobro, dijete moje; evo ti još 10 kuna. - A zašto voliš tu staru ženu? Zato što prodaje sladoled.

                                                            © 2007, Sva prava pridržana, Župa Sv. Leopolda Mandića | Desing: Daniel Banić