Dragi župljani i prijatelji! U svetom tjednu koji slijedi, svaki vjernik bi se trebao zapitati kakvo značenje ima Krist u njegovu vjerničkom životu. Vjernik ga ispovijeda i smatra Gospodinom. A kakav je on Gospodin? On je gospodar koji pobjeđuje poniznošću, služenjem. On je gospodar koji je postao slugom; on je ratnik koji je dopustio da ga uzdignu na križ, da bi druge uzdigao. On je gospodar koji je potpuno drugačiji od ostale "gospode". On je Spasitelj koji je prvo sebe predao za čovjeka a onda se nastavlja davati ljudima.

Kao što se on "ponizio", "ispraznio" radi čovjeka, i čovjek bi se trebao "isprazniti" radi drugih. Najbolji način ući u Sveti tjedan je ući skupa s Isusom. A Isus se identificirao sa siromašnim, progonjenim, izruganim i marginaliziranim. On se identificirao s onim koji trpe i koji su pogrđivani; s onima koji nikad ne koriste svoju poziciju da bi proveli svoju volju. Ako čovjek želi spasenje, onda mora ići na mjesto gdje se događaj spasenja odigrava - na ulice i domove gdje bjesni nasilje; u mračne kutke života gdje vlada očaj; na mjesta gdje su nevini zlostavljani a potrebiti zanemareni. Treba ići gdje god se Krist daje za naše spasenje. Istina, lako je to reći, ali to je spasonosno.

                                                                                Vaš župnik!

        NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA

Čitali smo o tome kako je Isus ušao svečano u grad Jeruzalem pozdravljen i slavljen kao vjerojatno nitko do tada. Ljudi su mu klicali i pozdravljali ga… ali ti će ga isti za par dan prezreti, osuditi i tražiti njegovu smrt! Ti isti koji su ga tako zanosno i pozorno slušali, koji su odobravali sve što je izrekao, koji se divili njegovim čudesima, ti isti kojima je toliko puta pomogao, za samo par dana mijenjaju svoj stav prema Isusu; traže da mu se sudi, a razbojnik i ubojica Baraba da bude pušten na slobodu!

Nije li možda ova nedjelja - Cvjetnica - svakom od nas i poziv i opomena da se prema Isusu Kristu; da se prema Bogu, Crkvi i svetinjama nipošto ne ponašamo poput Jeruzalemaca, iako će mnogi svećenik nažalost morati priznati i reći da u njegovoj župi ima veliki broj njih koji su i gori od Jeruzalemaca, a što svojim nedjelima tako očito dokazuju! Jer oni kojima Crkva treba samo da se obave sakramenti - da ne bi bili crne ovce - a vjeru ne žive, ne svjedoče već naprotiv kletvama i zlodjelima sramote i nas i Boga. Nisu li upravo ti o kojima govorimo!? A što se događa u glavama, u srcu i u duši tih tzv. vjernika, zaista zna samo Bog, a ja nipošto i nikada ne mogu i neću moći shvatiti i prihvatiti da onog koga u nevolji zazivaš i moliš njegovu pomoć, da ga psuješ, vrijeđaš i proklinješ tako strašnim kletvama. Pođimo redom.

Ulomak iz Izaijine knjige je takozvana treća pjesma o sluzi Jahvinu. Ulomak govori o tome kako Bog izabire određenu osobu za posebnu zadaću, te je opskrbljuje bitnim stvarima da bi zadaća bila učinkovita. Naime, Bog mu daje uši da može čuti Božju riječ, kao i jezik da tu riječ može naviještati drugima. Ova riječ je živa i svakodnevno svježa. Bog govorniku otvara uši svako jutro, čime se želi reći da on uvijek mora biti pozoran i spreman čuti Božju riječ. Sam govornik mora platiti veliku cijenu; on mora podnositi udarce, uvrede, pljuvanja. Unatoč svega, on ne odustaje od svog poziva. I ne samo to, nego on spremno prihvaća sve posljedice proročkog djelovanja. Čak tvrdi da je Bog njegova snaga. Za razliku od tog proroka, ljudi uglavnom optužuju Boga za svaku nevolju koja ih pogodi. A prorok čini suprotno; ne optužuje Boga, nego se njim diči.

Ulomak iz Poslanice Filipljanima govori o Isusovoj poniznosti i o uzvišenju koje je za njega pripremio sam Bog. Krist nije žudio za dostojanstvom i čašću koja mu s pravom pripada; a pripada mu stoga što je on lik Božji, tj. sam Bog. Čak što više, on se odrekao tog dostojanstva; on nije žudio za uzvišenošću, za slavom, za poštovanjem. Takav stav modernom čovjeku je nerazumljiv i stran. Čovjek žudi, čak se grozničavo bori za slavu, poštovanje, "visine". Imamo nažalost puno primjera u kojima ljudi žele steći naklonost drugih pa i javnim skandalima. A Krist ne samo da se odrekao dostojanstva, i ostao na "normalnoj" razini, nego je otišao i korak dalje. On je postao slugom - još jedna od kategorija koja je modernom čovjeku strana. Takvi stavovi doveli su do toga da ga Bog uzvisuje. Koliko god je njegovo poniženje bilo veliko, uzvišenje je još veće. Krist je Gospodin kojem se klanja svako koljeno i kojem hvalu daje svaki jezik. To jest, sav stvoreni svijet priznanje njegovo gospodstvo. Tu spadaju kako duhovna bića u nebu, tako i živa bića na zemlji, čak i mrtvi pod zemljom. Svi daju hvalu Kristu; a njegova proslava je i proslava Boga. Upravo to ističe i evanđelje onako kako nam je napisao evanđelista sv. Luka.

Evanđeoski ulomak je Lukin prikaz muke, stoga se ne radi samo o jednom prikazu, nego o mnoštvu zgoda koje opisuju zadnje događaje Isusova života: od Isusove posljednje večere sa svojim učenicima, njegovih uputa, događaja u Maslinskom vrtu, Petrova zatajenja, suđenja Isusu, bičevanja, nošenja križa te muke i smrti. Sam prikaz pokazuje s jedne strane Isusovu veličinu, a s druge čovjekovu slabost. Prije samog Isusova kraja, Luka prikazuje ljudsku ograničenost - ograničenost onih za koje će dati svoj život. Čak ni na one koji su bili najbliži Isusu, nije se mogao osloniti. Prvo ga jedan od njegovih učenika izdaje poljupcem, a zatim ga se odriče jedan od najbližih suradnika. Sve se to događa u noći, koja je simbol zla i smrti. Sudac neba i zemlje je doveden pred zemaljske suce. Međutim on ostaje miran; dostojanstven do kraja, unatoč pljuvanja i udaranja. Ljudi pokazuju svoje pravo lice i u sceni kad traže slobodu za Barabu. Radilo se o istim onim ljudima koji su prije nekoliko dana slavodobitno klicali Isusu. A Isus i u muci ne misli ne sebe, nego tješi druge: žene, razbojnika. Sve su to primjeri koji vape za nasljedovanjem. Gdje bi se mi u tom trenutku smjestili, na koju stranu?

Rumunjske su novine nedavno donijele reportažu o izvjesnom Nicu Bujoru, koji je postao nacionalni heroj; taj je naime pedesetogodišnjak ponudio svoje zdravo srce djevojčici, koja leži u bolnici u Bukureštu. Liječnici su rekli da mala neće preživjeti tjedan dana, ako se ne nađe donor - darovatelj. - Nudim svoje srce i ne tražim ništa zauzvrat - rekao je novinarima! Jedino želim djetetu dati priliku da živi - a ja sam se naživio, imam dva sina i tri unuka i kada sam pročitao njezinu tužnu sudbinu, ja sam se rasplakao. Ona ima još puno toga vidjeti i doživjeti - neka živi!

Operaciju je međutim nemoguće izvesti, jer po državnim propisima ona uključuje eutanaziju donora, što je u Rumunjskoj kao i u većini europskih zemalja zabranjeno. Isus Krist, naš prijatelj i brat, postat će baš po tome što je dao svoj život i naš spasitelj, kao da je želio Ocu nebeskom reći poput ovog Rumunja iz zgode: - neka oni žive - neka se raduju životu - neka imaju život u punini - neka im život bude ispunjen dobrotom i dobrim djelima, istinom i pravdom, milosrđem i praštanjem.

Nije se lako suočiti s ovakvim likom Isusa Krista koji izgleda pobijeđen i nemoćan da išta učini. Teško ga je slijediti na njegovom Križnom putu. Nebrojeno puta moramo pasti, toliko toga trebamo izdržati i podnijeti. Kriste, mi to sami jednostavno ne možemo. Ali uvijek je tu uz nas naša majka Marija, koja je i Isusa  pratila, a i nas prati na našem uspinjanju na Golgotu. U ovome Tjednu zaronimo u dubinu svoga srca, te u liku Krista Raspetoga, promatrajmo i doživljavajmo Krista Uskrsloga. Jer samo kroz Raspetoga, možemo vidjeti Uskrsloga Gospodina.

Koja je molitva najbolja?

"Najbolja je molitva sveta Misa. Veličina molitve za vrijeme svete Mise ispunja čovjeka preko njegovih granica. Posve je sigurno da se to ne događa odjednom, nego pod uvjetom da se čovjek nauči sudjelovati na svetoj Misi, a ne biti samo na njoj, biti na njoj tamo negdje na dnu crkve ili ispod kora, tek toliko da odstoji i ode, eventualno nešto i čuje od onoga što svećenik govori, nego - sudjelovati. Ne samo biti na njoj, već sudjelovati. Sudjelovati mišlju, srcem, voljom, ali i grijehom, jer na početku svete Mise, kada ispovijedamo svoje grijehe, izgovaramo "Confiteor", "Ispovijedam se". To je vrlo slično onomu: "Tebi, samom tebi ja sam zgriješio." "Moramo biti jako ustrajni i strpljivi, što je danas u sukobu s mladim ljudima. Međutim, ne zaboravimo ono što je kazao Gospodin Isus: "Svojom ćete se postojanošću spasiti." Često smo vrlo nestrpljivi kada je riječ o duhovnom, nutarnjem životu. Sve hoćemo odmah, sve želimo gotovo i lako!"

Karol Wojtyla, Krakow, 9-14.travnja 1962.

VIJESTI

VIROVITICA. Liturgijska godina prati sva događanja iz Isusovog života i želi nas potaknuti da u Isusovom životu prepoznamo i prihvatimo sve one vrijednosti koje će nam jednoga dana omogućiti vječni život.Veliki tjedan je sigurno najsvetije vrijeme u liturgijskoj godini. U tom tjednu mi pokušavamo sudjelovati i razmišljati o veličini Božje ljubavi prema nama ljudima. U obredima Velikog Tjedna treba jednostavno sudjelovati. Pred nama je raspored svih zbivanja. Bilo bi lijepo da se uključe svi oni koji to mogu, osobito ovogodišnji krizmanici (obavezno) i prvopričesnici te na taj način pokažu svu ozbiljnost svoga kršćanskog poziva. Sve znanje je uzalud ako nema životne vjere.

Misa Večere Gospodnje biti će u Rezovcu u 18,00 sati, a u Taborištu u 20,00. Obredi Velikog Petka biti će u Rezovcu u 15,00 sati, a u Taborištu u 17,00. Obredi Vazmenog bdijenja biti će na Veliku Subotu, i to samo u Taborištu, i to u 20,00 sati, u novoj crkvi. Bogu hvala da ćemo ove godine moći kvalitetno i potpuno sudjelovati u svim obredima zbog novoga prostora koji omogućuje sve liturgijske čine.

VIROVITICA. Običaj je da se za uskršnji doručak na stol stavlja jelo blagoslovljeno na uskrsno jutro. Mnoge ne vidimo na svetim misama tijekom godine ali im je neizostavan blagoslov jela na uskrsno jutro. Stoga svima njima dajemo mogućnost da si ulože malo truda i dođu na svetu misu u 06,00 sati u župnu crkvu gdje će za vrijeme svete mise biti blagoslov jela za cijelu župu. Po filijalama neće biti blagoslova jela. Javite svima kojima je to jako važno da ima blagoslov jela i u našoj župi, i to za sve župljane u župnoj crkvi u 06,00 sati.

VIROVITICA. Bogu hvala i lijepom vremenu koje je omogućilo svim našim vjernicima, bilo po filijalama, bilo u župnoj crkvi, ad obave Uskrsnu ispovijed. Nažalost, možemo konstatirati da je ipak jedan veliki broj naših župljana nije iskoristio priliku pomiriti se s Bogom. Vjerojatno se ne žele pomiriti ni sa svojim bližnjima. Možda griješim! Ako ipak žele, u ponedjeljak 29.,03.2010. u nama susjednoj župi sv. Roka biti će mogućnost za ispovijed, i to ujutro od .9,00 do 12,00 sati te popodne od 17,30 do 21,00. sat. Svima se pruža jednaka šansa, samo je pitanje tko ju želi prihvatiti.

REZOVAČKE KRČEVINE. Nažalost, i ovaj tjedan nismo prošli bez sprovoda. Iz Rezovačkih Krečvina nas je u 87 godini života napustila i preselila u vječnost naša župljanka Marija Pavelić. Njoj i svim našim pokojnicima neka Gospodin udijeli vječni život u kojeg su vjerovali.

         DAROVATELJI - HVALA