Dragi župljani i prijatelji našega župnog glasnika. U svakodnevnom životu često se znamo vraćati na prošle događaje, posebno na one koji su bili dramatični i ranili naše srce. Osobito se, nažalost, vraćamo na pogreške naših bližnjih i o njima razglabamo. O toj temi govore i današnja liturgijska čitanja. Nezaliječene rane i grijesi nas mogu blokirati i sputavati da se potpuno otvorimo životu i postanemo slobodna djeca Božja. Otac nebeski koji nas je stvorio i darovao nam život želi da budemo radosni i puni ljubavi. Ako želimo da Gospodin oprosti naše grijehe trebamo i mi oprostiti svojim bližnjima kao što i molimo u molitvi "Oče naš". Sveto Pavao u današnjem drugom čitanju kaže: "Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu."

Dragi prijatelju. Pred tobom i preda mnom je još jedna korizmena nedjelja koja nas poziva da učinimo potreban iskorak: pomiriti se s Bogom i bližnjim. To mi možemo. Na početku svakog euharistijskog slavlja odričemo se svojih grijeha i opraštamo drugima kako bi nas ispunila ljubav Božja i predajemo svoje srce Isusu, liječniku naših duša. Ovo bi zapravo trebalo činiti svaki dan. Mislim da mi to možemo, da mi to želimo i da mi to možemo ostvariti. Pa učinimo onda taj korak.

                                                                                Vaš župnik!

        NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA

Već smo duboko zakoračili u korizmeno vrijeme. Slavimo 5. korizmenu nedjelju. Današnja čitanja govore o novosti koju Bog donosi. Izaija govori o novim stvarima koje trebaju doći, a u evanđelju se nazire ta novost. Isus ne odbacuje zakon, nego pokazuje da zakon treba služiti nečem višem. Ulomak iz Knjige Izaijine ne odbacuje prošlost, nego ističe da preko prošlosti treba gledati u budućnost. Niti Isus ne osuđuje stvari iz prošlosti. On pokazuje da Božja ljubav i milosrđe nadvisuje zakonske propise. Bog čini nešto novo; Isus preokreće zakon. Ako je tako uradio sa ženom preljubnicom, tko može zanijekati da neće uraditi i s nama, i s ovim svijetom. Pavao u poslanici Filipljanima ističe da je sve ostalo ništa u odnosu na spoznaju i jedinstvo s Kristom. Život s Kristom preoblikuje ljude, koji su uhvaćeni u grijehu, u muškarce i žene kojima je sve oprošteno. Život u Kristu je novost koju je Bog pripremio za čovjeka. Bog čini novo; on čovjeka nanovo stvara. Ovaj proces ponovnog stvaranja može biti bolan; međutim novi život koji nastaje razlog je za radost. Kad se razmisli o čudima koja Bog može izvesti, čovjek nije vidio i iskusio ni manji dio. Pe, krenimo redom.

Ulomak iz Knjige proroka Izaije govori o navještaju spasenja. Bog je taj koji će obnoviti narod na izvanredan način. On će svojom spasenjskom moći pribaviti novost. Bog čini nešto novo, i narod mora staviti stare stvari sa strane da bi primio novu Božju milost. Nova stvar koju Bog donosi je novo stvorenje; stvarnost koju ljudi mogu vjerovati. Stoga ih prorok podsjeća da ne zaborave tko je onaj koji obećava novost - to je svemoćni Bog.

Ulomak iz Poslanice Filipljanima na izvanredan način govori o Pavlovom odnosu prema Kristu. Da bi na najbolji način prikazao svoju očaranost Kristom, Pavao sadašnji život uspoređuje s prijašnjim načinom života; života prija obraćenja. Pavao ističe spoznaju do koje je došao, a to je da je poznavanje Krista vrhovno dobro. I u usporedbi s njim, sve ostalo je gubitak, ništa, otpad, smeće. Zašto ostale stvari smatra takvima? Zato, bez obzira koliko god uzvišene bile, one ga ne mogu dovesti do Krista. Živeći s Kristom, Pavao želi samo dvije stvari. Prvo, biti pravedan kroz jedinstvo s Kristom, i drugo, imati udjela u Kristovu trpljenju da bi mogao zadobiti uskrsnuće. Pavao je shvatio da se pravednost ne dobiva opsluživanjem zakona, nego jedinstvom s Kristom. Pavao je žudio za jedinstvom s Kristom, ali je bio svjestan da pristajanje uz Krista ne znači automatski i savršenstvo kršćanskog života. Životni križ treba svakodnevno nositi i iznijeti ga do kraja, kao što je Isus učinio.

Ulomak iz Evanđelja po Ivanu donosi zgodu o ženi koja je uhvaćena u preljubu. No ta zgoda ne govori toliko o sukobu pismoznanaca i farizeja sa ženom preljubnicom, nego se u stvari radi o sukobu između Isusa i farizeja. Zgoda počinje farizejskom željom da iskušaju Isusa, a na kraju zgode su oni sami stavljeni na kušnju. Farizejima i pismoznancima žena je bila samo "pomoćno sredstvo" da se obračunaju s Isusom. To pokazuje i činjenica da su samo nju doveli pred Isusa, a ne i čovjeka s kojim je počinila preljub. A oboje su uhvaćeni u samom činu. Iako je Knjiga Ponovljenog zakona zahtijevala da se oboje smaknu, farizeji za to nisu marili. Očito im je žena bila samo "pijun" u igri. Što god Isus odgovori neće biti ispravno. Ako oprosti ženi, kosit će se s Mojsijevim zakonom. Ako joj ne oprosti, kosit će se sa svojim osobnim učenjem o ljubavi i milosrđu. Isus u početku ne daje odgovora, nego daje odgovor tek nakon njihova insistiranja. I poslije ih ponovno ignorira; ne želi igrati prljavu igru koju su oni započeli. Na kraju farizeji i pismoznanci uviđaju da su "izgubili" tu utakmicu, te se povlače.

Što reći nama na ovu zgodu. Živimo u vremenu kada su prostitucija i druga seksualna zlostavljanja, nažalost, jako rasprostranjena. Predbračni i vanbračni odnosi vrlo su prisutni u životu današnjeg čovjeka. Mnogi se opravdavaju govoreći da to i drugi čine, te tako zlo smatraju dobrim, a dobro zlim ili pak zastarjelim! Pitamo se: Hoće li Predobri Bog odbaciti šestu zapovijed samo zato što je taj grijeh danas jako rasprostranjen? Ili je netko možda mišljenja da Božje zapovijedi danas više ne vrijede?

Da li je moguće stvarno se obratiti? Vjerojatno je! U jednom malom gradiću u Njemačkoj bio je atelje slikara, koji i nije bio posebno poznat, ali su mu djela bila prekrasna; slike su mu bile osobito lijepe i privlačile su mnoge turiste. Jednom je došao malo ih razgledati neki turist iz Amerike. Mjerkao je, išao je od slike do slike i divio im se. Kod jedne je slike zastao desetak minuta i na kraju poželio kupiti ju. Slika je prikazivala kako Isusa skidaju s križa. Čovjek koji je na slici kliještima čupao čavle bio mu je nekako poznat. Hodao je amo-tamo i razmišljao, da bi mu odjednom sinulo da je to sam slikar - autor je naime nacrtao samoga sebe u liku čovjeka koji skida Isusovo tijelo pred ukop. - Ali vi ste nacrtali samog sebe? - Jesam! - Postoji vjerojatno neko objašnjenje - rekao je očito začuđen Amerikanac! - Svakako! U mladosti sam toliko puta svojim nedjelima, grijesima i zlom zabijao čavle u to presveto tijelo, a na ovoj sam slici želio prikazati da svi imamo priliku činiti dobro, biti plemeniti i raditi ono što je ljudsko i pozitivno. Zato sam samoga sebe naslikao u toj ulozi!Kupivši sliku saznao je da je slikar obraćenik i da je mnogima pomogao i da je gotovo sve svoje slike poklonio potrebnima i za akcije u kojima je nekome trebala pomoć!

Svima nam je jako dobro poznata izreka koja veli da je red prvo pomesti ispred svoga praga, jer po toj nesretnoj, a često i zločestoj ljudskoj logici, mi bi prvo meli ispred tuđih pragova, mi bi sudili najstrože moguće kada su u pitanju drugi ljudi i teško bi našli riječi opravdanja za tuđe pogreške! A zamislite koliko bi više bilo radosti tu među nama, ali i napretka i sloge kada bismo imali stav prema grijehu naše braće poput Kristovog!?

Čovjek ima slobodu svakodnevno se opredjeljivati za istinu ili laž, grijeh ili dobro, svjetlo ili tamu, Isusa ili Sotonu. Nemoguće je istodobno služiti dvojici gospodara. Nasljedovanje Krista vodi čovjeka u slobodu i otvara put nastajanja kraljevstva nebeskog već ovdje na zemlji. Put grijeha vodi čovjeka u sve veće ropstvo i pustinju duha. Isus nam je dao primjer kako treba živjeti i voljeti svoje bližnje. Toliko je volio čovječanstvo da je dopustio da ga ti isti ljudi koje je stvorio osude na sramotnu smrt i razapnu. Na križu je raširio svoje probodene ruke da bi svojom ljubavlju zagrlio i otkupio sve ljude na svijetu. Stoga je ovo evanđelje i nama poticaj da se odreknemo grijeha i odvažimo nasljedovati Isusovu novu paradigmu ljubavi kojom stvara nove odnose među ljudima.

VIJESTI

VIROVITICA. Godišnja uskrsna ispovijed u našoj župi biti će u subotu, 27.04.2009. u 10,30 i to u svim naseljima naše župe u isto vrijeme osim Taborišta. U Taborištu ispovijedaju svi svećenici i ispovijed počinje u 11,30 sati i to u novoj crkvi. Svima onima koji to žele i koji su potrebni svete ispovijedi pruža se prilika da se susretnu s Gospodinom i putem oproštenja grijeha. To je jedina ispravna priprava za Uskrs. Za one koji ne mogu doći taj dan, preporučujemo ispovijed u župi sv. Rok u ponedjeljak 29.03.2010. u 09,00 sati dopodne te u 17,30 sati popodne. Potaknimo jedni druge da se pomirimo s Bogom i braćom u sakramentu svete ispovijedi.

Kako će cijeli idući tjedan biti ispovijedanja po župama našega virovitičkog dekanata te dio misa prenošen na valovima Radio Marije, svete mise radnim danom će se slaviti u različitim terminima koji su objavljeni na kraju našega listića.

VIROVITICA. Ovaj tjedan nabavljena je i postavljena krstionica u našoj crkvi. Postolje nove krstionice napravljen je od dijela kamene ploče koja nam je preostala od svetohraništa. Postolje je besplatno napravio majstor klesar Vlado Veg iz Virovitice, a kamenu ploču od koje je izdubljena krstionica napravio je gospodin Slavko Lukin, kamenorezac i klesar iz Dugog Rata pokraj Omiša, a donirao nam je gospodin Tomislav Denić, Slavonska 80. Hvala im!

VIROVITICA. Iduće nedjelje je Cvjetnica, dan svečanog Isusovog ulaska u Jeruzalem kao i dan sjećanja na njegov križni put i muku radi našega spasenja. Kod svetih misa biti će blagoslov maslinovih grančica koje ćemo dobiti od naših prijatelja koji su se i ove godine angažirali.

Kao što smo činili čitav niz ovih godina, tako ćemo na Cvjetnicu, poslije svih misa skupljati dobrovoljne priloge za potrebite u našoj biskupiji. Iz toga razloga, pozivam vas da pripremite svoj dar koji će naši ministranti poslije mise skupljati. Onaj koji je spreman darovati biti će spreman i primiti.

STARA GRADIŠKA. Požeška biskupija i župa sv. Mihaela Arkanđela u Staroj Gradiški organiziraju posvetu nove župne crkve u Staroj Gradiški koja će se održati u petak, 26.03.2010. u 10,00 sati. Izgradnjom i posvetom nove crkve bit će vraćeno dostojanstvo župi kojoj je 1948. godine po nalogu komunističkih vlasti srušena crkva. Ujedno će biti postavljen spomen zasužnjenim svećenicima i drugim nedužnim ljudima u starogradiškom zatvoru.

POŽEGA. I ove godine na "Žalosni petak" prije nedjelje Cvjetnice, 26. ožujka obnoviti ćemo čišćenje pamćenja i spomenuti se svojih svjedoka vjere i mučenika. Pozvani smo na molitvu, post i žrtvu za grijehe kojima su vjernici pružali loše svjedočanstvo o Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. Isto tako sjetiti ćemo se i onih sinova i kćeri našega naroda i naše Crkve koji su svoju vjernost nerijetko očitovali mučeništvom. Kajanje, praštanje, milosrđe, djela ljubavi, post i molitva čini su koji će nas pravo uskladiti s Božjim osjećajima i raspoloženjem prema čovjeku. Centralni molitveno liturgijski čin održati će se na taj dan u župi sv. Nikole biskupa i Uznesenja BDM u Jasenovcu koje će predvoditi naš požeški biskup dr. Antun Škvorčević.

VIROVITICA. Nažalost, i ovaj tjedan smo nastavili s gubitkom naših župljana. U Rezovačkim Vinogradima nam je nakon duge i teške bolesti umro naš župljanin Drago Ilijašević te u Taborištu Agata Vuković, iz Zlatnog Polja 105. Njima i svim našim pokojnicima neka Gospodin udijeli vječni život u kojeg su vjerovali.

    Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!  

Razgovaraju se dva prijatelja: Mujo i Haso. - Što radiš Mujo? - Što radim…radim stolicu za svoju punicu! - Bude skoro gotova da malo odemo u vinograd? - Bude - još moram ugraditi utičnicu i gotova je!!!

Snaha je u krevetu, premda je već skoro 10 sati. Svekrva nervozno hoda po kući i lupa vratima, ali kako nije mogla izdržati, otvori vrata njezine sobe i izdere se: - Kako te nije sram u ovo doba biti u krevetu; tvoje vršnjakinje su se već naradile! - A vaše su vršnjakinje već odavno umrle, pa vam ne prigovaram!

Da se ponovo rodiš, što bi htio biti - pita Mujo Hasu? - Konj! - E pa ne može dvaput isto!

         DAROVATELJI - HVALA