Dragi župljani, prijatelji i svi do kojih dođe glas. Drugog puta u našem životu jednostavno nema. I nama je proći trnovim putem vlastitog križnog puta očekujući i nadajući se uskrsnuću. Svaki drugačiji životni put bio bi lažni put koji nas ne bi nikamo doveo. Put Isusa Krista je jedini ispravni i sigurni put koji nas vodi u vječnost. Neka nam na tom putu prema vlastitom uskrsnuću Isusovo Uskrsnuće budi poticaj da smo se dobro odlučili. Svima neka bude radostan i blagoslovljen Uskrs.

                                                                                                                                                                                          Vaš župnik!

Na moru sam prošloga ljeta bio svjedok ovoga prizora; prepuna plaža, mladih ko' u priči, a jedna grupa mladića i djevojaka osobito upada u oči - imaju gitaru i pjevaju - lijepo pjevaju, a svi imaju majicu s natpisom: "ŽUJA JE ZAKON!" Valjda su dobili od neke trgovine koja dobro prodaje pivo kao nagradu! A jedan mladić po strani - samo dvadesetak metara dalje, sjedi na kamenu i čita neku knjigu; ni njega nije bilo moguće ne zapaziti - naime imao je na majici natpis: ISUS JE ZAKON! Ma baš ko' naručeno - pomislio sam, a vjerojatno i mnogi koji su to imali prilike gledati!

Isus pobjednik, Isus uskrsnuli, za nas vjernike je zaista s pravom zakon; njegova uskrsna pobjeda odškrinula je vrata svih tajni i svih nejasnoća, vrata svih sumnji i strahova. Njegova pobjeda nad  grobom i smrću dala nam je pravo da danas na Uskrs budemo važni, da se hvalimo pred svima govoreći čiji jesmo i kome smo povjerovali.

"Uskrsnu Isus doista. Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se u njemu!” Ovo je najradosniji dan čitave godine, dan kada slavimo uskrsnuće našega Spasitelja Isusa Krista, dan kada se sjećamo onog radosnog trenutka kada anđeo kaza uplašenim ženama, nema ga ovdje, uskrsnuo je.

Što bi bilo da se nije dogodio ovaj važan trenutak za Isusa, a i za nas. Da nije bilo uskrsnuća, uzaludno bi bilo njegovo utjelovljenje, i njegova smrt ne bi ljudima donijela život. Ljudi su nekada, u stara vremena mislili da svijet završava tamo dokle seže naš pogled, gdje su granice koje naše oko vidi. Pomorci su kada bi doplovili do neke obale stavljali natpis: dalje nema svijeta! Tek je Kolumbo pred 500 i nešto godina došavši u Ameriku pokazao da svijet i nema kraja, da je zemlja kugla. Tako su sve do Isusova dolaska na zemlju ljudi razmišljali i o životu, koji je do tada ima svoj kraj u grobnoj jami. Isus je sve nas poput Kolumba uvjerio da ima i nakon smrti života; tek pravog života, života u punini. Pa samo nevjernici danas na grob gledaju kao na zadnju postaju svega, kao na zadnju stanicu životnoga puta. Mi pak, Kristovi, znamo nakon uskrsnoga jutra da nakon groba slijedi onaj najljepši dio našega života - vječnost. Tu nam nadu poručuju i današnja čitanja.

Prvo čitanje iz djela apostolskih donosi nam Petrov govor koji je zapravo navještaj o svrsi i širenju radosne vijesti. Govor o Isusu, o njegovu rođenju, njegovu djelovanju te smrti i uskrsnuću proširio se po cijeloj zemlji. Petar govori o Isusovu djelovanju. I premda Isusovo djelovanje ima početak, a to je krštenje po Ivanu Krstitelju, čini se da ono u biti nema kraja. Ono se nastavlja preko onih kojima je naloženo propovijedati radosnu vijest te biti svjedoci te stvarnosti. Upravo to čini Petar u današnjem ulomku - on je svjedok uskrsnuća a u isto vrijeme naviješta univerzalnost događaja Isusa Krista. Zadaća svakog kršćanina je identična toj Petrovoj.

U tom svjetlu nastavlja i sveti Pavao: "Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi. Ovdje se ne radi o sumnji jesu li su kršćani suuskrsnuli ili nisu, nego o poticaju da zbog činjenice da jesu suuskrsnuli trebaju tražiti što je gore.

To isto svjedoči i današnje evanđelje. Izvještaj počinje tvrdnjom da je Marija vrlo rano, još za mraka, posjetila Isusov grob. Ne govori se o razlozima Marijina posjeta: je li došla pomazati tijelo ili je došla oplakivati Isusa - ne zna se. Zanimljivi su i detalji o povojima. Povoji su još u grobu, a tijela nema. Da je tijelo odnijeto u drugi grob, i tamo bi bili potrebni pogrebni povoji. Da je cilj bio baciti i oskvrnuti tijelo, vjerojatno bi i povoji bili bačeni. Čitanje završava malo čudno. Govori se o razlozima nedostatka vjere: a to je nerazumijevanje Pisma da Isus treba uskrsnuti. Unatoč Isusovu nastojanja, sljedbenici nisu bili sposobni shvatiti muku, smrt, a još manje uskrsnuće. Bilo im je potrebno uskrsno iskustvo i istinsko shvaćanje Pisma da bi razumjeli. Ako Isusovi najbliži suradnici, uključujući Petra, nisu mogli shvatiti taj događaj, zar je razumno očekivati od običnog vjernika prodrijeti u bit tog otajstva. Istinu uskrsnuća može se razumjeti i prihvatiti jedino - vjerom.

Eto nam odgovora kako prihvatiti uskrsnuće, kako prihvatiti Isusovu pobjedu nad grijehom, Isusovu pobjedu nad zlom, Isusovu pobjedu nad patnjom. Vjera je jedini istinski i pravi oslonac koji nam može dati odgovore na sva ova pitanja. A toliko ima pitanja u našem životu. Od malena trčimo prema zvanju zato da bi dobro živjeli i zaboravili na umiranje. Trčimo prema boljem položaju. Nije ni čudo. U krevetu ležiš, pa se okreneš na drugu stranu da ti bude udobnije. Tako se prevrćemo po svijetu tražeći udobniji i bolji položaj. Hoćemo ili nećemo, mi također trčimo prema uskrsnuću. Grob nam je samo usputna stanica, on nam je samo kratak predah pred ulaz u vječni svijet. Ako je vječnost u drugom svijetu neizbrojiva godinama, što predstavlja tih pedeset ili osamdeset godina boravka na ovoj zemlji. Petar i Ivan vidješe i povjerovaše. To je prvi čin vjere Crkve koja nastaje, čin vjere u Krista uskrsloga. U toj želji da svi uzvjerujemo želim svima SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!

            -Kada je dragi Bog stvarao svijet i živa bića, onda je na red došao magarac: - Evo ti dajem 30 godina života; nosit ćeš terete, pasti travu, biti na korist čovjeku... - Ali meni je to previše – požalio se magarac – daj mi 10 i bit će mi dosta! Dođe na red pas; njemu će dragi Bog: - Tebi dajem 25 godina. Čuvat ćeš čovjeka, bit ćeš često i na lancu.... - Ali Gospode, meni će biti teško tako živjeti, dosta mi je 10 godina. I bi tako, pa će na red majmun: - Tebi dajem 15 godina života. Penjat ćeš se po drveću, jest ćeš banane, ljudi će te ismijavati! - Ali meni je s takovim životom dosta i 5 godina. Smilova mu se Bog i dođe konačno na red čovjek. - Tebi dajem 30 godina; upravljat ćeš svime što sam stvorio, sve je tvoje, ali pazi kako se ponašaš...  - Ali Gospodine, malo mi je 30 godina; možeš li mi dati – ako te smijem zamoliti – godine koje nisu uzeli magarac, pas i majmun!? I bi po njegovom! I čovjek živi: 30 godina kao čovjek i kako je Bog obećao... onda dođe na red 20 godina uzetih magarcu, kada radi, tegli, muči se, trpi, ubija se od poslova....pa dođe 15 godina uzetih psu, kada ga svi udaraju nogama, mora čuvati kuću i paziti na djecu – na unučad, daju mu sa stola otpatke hrane... a onda nastupi onih 5 godina od majmuna. Ismijavaju ga, sele ga amo-tamo, ruglo je svima oko sebe....

                                                            © 2007, Sva prava pridržana, Župa Sv. Leopolda Mandića | Desing: Daniel Banić