Dragi čitatelji i prijatelji našega župnog glasnika. Živimo u vremenima u kojima jako brzo dajemo određenu kvalifikaciju za ljude koje susrećemo. Istina, prvi dojam nam je puno puta dovoljan da damo neku prosječnu ocjenu, ali za ozbiljnu prosudbu sebe i svoga bližnjega potrebno je jako puno poznavanja sebe i svoga bližnjega u različitim životnim situacijama, kako u onima u kojima nam polazi sve od ruke tako i u onima u kojima jednostavno ne znamo kako naprijed i kao riješiti problem. Upravo nas na to razmišljanje poziva današnje evanđelje.

Dvojica braće iz današnjeg evanđelja, to smo ti i ja. Onaj mlađi koji "odlazi u daleku zemlju" to smo ti i ja kad griješeći nestajemo u dalekoj zemlji. Onaj stariji koji ne razumije oca i ne oprašta bratu i to smo ti i ja kad god smo nezahvalni Bogu i ne prihvaćamo ljude. No, da li se stvarno prepoznajemo u ovoj dvojici braće? Korizmeno vrijeme poziva nas na pomirenje s Bogom i s ljudima u iskrenom i skrušenom kajanju, no jesmo li mi na to spremni? Jesmo li spremni odvažiti se u praštanju i pomirenju i onda kada to izgleda nemoguće i kada ne očekujemo uspjeh svoga djelovanja? Bog je to učinio na križu s velikom vjerom da ćemo i ti i ja u tome sudjelovati. Obratimo se našem nebeskom Ocu s molbom za oproštenje naših grijeha i na snagu da i sami drugima oprostimo.

                                                                                Vaš župnik!

        NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA

Od 39 evanđeoskih parabola vjerojatno se najviše pamti i najjače govori vjerničkom srcu parabola o "rasipnom sinu".Ova parabola sačinjava kratak sažetak evanđelja. U njoj doživljavamo neizmjerno Božje milosrđe. Daje nam sigurnost da možemo u svakom trenutku računati na onoga koji rado oprašta, na nebeskog Oca. Njezina poruka poput umjetničkoga djela uvijek iznova privlači i poziva na različito promatranje i tumačenje. Zapravo, današnju Isusovu pripovijest o bludnome sinu propovjednici često upotrebljavaju da bi prikazali kako je bijedan grešnik koji se udalji iz kuće Očeve i uludo troši darove Božje milosti. To je sadržajno istina, ali Isus je tu pripovijest zapravo namijenio onima koji sebe smatraju pravednicima i čude se, čak sablažnjavaju, što Bog grešnicima oprašta. Čim pravednik Bogu prigovora za njegovu popustljivost prema grešnicima, nije više pravedan na Božji način.

Zapravo, tema svih današnjih čitanja je Božja rasipna dobrota. Božja dobrota se opisuje koristeći radikalno novu sliku oca, koja omogućava dublje shvaćanje Boga. Radi se o Bogu koji dopušta da čovjek slijedi svoje snove, koji nije pristran prema nikome, koji vjerno i strpljivo čeka na povratak, koji blago ispravlja ljudske krive stavove. Bog žarko želi biti pomiren sa čovjekom; čak puno više negoli što čovjek želi biti pomiren s Bogom, a ujedno je Božja žarka želja da ljudi međusobno budu pomireni. Božja rasipnost je nevjerojatna. Nikakvog ograničenja ne stavlja kad se slavi povratak u život odlutale osobe, a drugome kaže: "Sve moje i tvoje je." I stariji sin je morao prihvatiti bratovo obraćenje; morao je nadići razočaranost zbog očeve spremnosti oprostiti. Tek kad čovjek to učini, može se istinski radovati. Nije uvijek lako radovati se zbog Božjih razloga, no ova nas nedjelja poziva na to. No, krenimo redom.

Ulomak iz Knjige proroka Jošue donosi samo nekoliko redaka. Ipak u tih nekoliko redaka donosi se nekoliko važnih promjena kroz koje je prošao izraelski narod. Došli u zemlju gdje su slobodno i otvoreno mogli častiti svoga Boga. Život u obećanoj zemlji značio je da su mogli ubirati plodove svoga rada. Boravak u obećanoj zemlji nije značio da više neće raditi fizičke poslove, ali te poslove nisu više morali raditi za drugoga. Isto tako prešli su iz potpune ovisnosti o nebeskoj hrani (mani) na ovisnost o zemaljskom kruhu. Ta promjena je značila kraj života u pustinji. Mogli su se sada nastaniti u plodnoj zemlji i sami sijati sjemenje od kojeg će ubirati plod. To je bilo potpuno novo razdoblje u njihovoj povijesti. Obećanje da će ući u zemlju kojom teče med i mlijeko napokon se ispunilo.

Pavlov ulomak iz Poslanice Korinćanima govori o tome kako Bog pomiruje grešnike. On to čini na veoma neobičan način - smrću svoga Sina. Oni koji su preobraženi u Kristu, već žive u tom novom vremenu. Govoreći o toj preobrazbi, Pavao koristi slike koje su upotrebljavali i proroci; govori o novom stvorenju i novim stvarima. U tom novom vremenu važno mjesto zauzima pomirenje. Pomirenjem prestaje svaka vrsta neprijateljstva, kako prema čovjeku, tako i prema Bogu. Pavao donosi zanimljivu argumentaciju: Bog nas je pomirio sa sobom, a ujedno dao i obvezu pomirenja međusobno. Pavao smatra da on mora služiti pomirenju. Budući da je sam pomiren s Bogom, sada Bog preko njega djeluje u životima drugih ljudi.

Ulomak iz Lukina evanđelja donosi poznatu prispodobu o ocu i sinovima. Može se uočiti da prispodoba govori o dvije stvari. Prva je jasna, a to je govor o Božjem milosrđu koje on pokazuje prema raskajanom grešniku. A druga stvar je pokazati suprotnosti između Božje otvorenosti i onih koji sebe smatraju vjernima, ali su naglašeno uskogrudni. Govor o starijem bratu nije slučajno prikazan. Jasno je da se život mlađeg brata ne može nikako opravdati. Neprihvatljiv je odlazak, ne samo od oca nego i iz domovine, te rasipničko ponašanje. On ne samo da odlazi nego postaje prijatelj s poganima te na kraju čuva svinje (što je Židovima bilo strogo zabranjeno). No kao što je njegovo otuđenje bilo veliko, i njegov je povratak bio veličanstven. Očevo ponašanje je isto tako bilo neočekivano: prvo je sinu dao dio imanja, zatim ga je velikodušno primio. Otac je respektirao odluku oba sina, iako se s tim odlukama nije slagao. Kad je postalo jasno da su pogriješili, obojici im je oprostio. Stariji brat je donekle bio sličan mlađem. Kao što je mlađi prethodno osramotio obitelj otišavši od nje, tako i stariji ne želi biti dionik obiteljske gozbe; mlađeg brata čak i ne zove bratom.

I ja i vi sigurno ovih dana slušamo mnoge koji se hvale kako su se odrekli nečeg u korizmi: cigarete, alkohola, kave. Pomalo nam je drago da su ljudi osjetili da je korizma. Tako neki dan pitam jednog našega župljanina koji je i sam bio prepun samohvale, da li se je odrekao i kletve i propuštanja nedjeljnih svetih misa, na što je samo odmahnuo i otišao, očito nezadovoljan što nisam javno pohvalio tu njegovu "silno jaku vjeru"! Što nam je onda činiti i na koji način udobrovoljiti Oca Nebeskog?

Današnja nedjelja poziva nas da se radujmo zbog svakoga tko se vrati Ocu nebeskom. Jer, otkad postoje ljudi i dokle god bude ljudi, uvijek će se ponavljati prizor iz današnjeg evanđelja, Isusova parabola o rasipnom sinu. Čovjek, nažalost, uvijek i iznova napušta dom svog dobrog nebeskog Oca i kličući slobodi baca se u vrtlog strasti i uživanja. I kad dođe do sloma u srcu se javlja tuga za izgubljenim rajem. Nekada smo i mi rasipni, neposlušni, buntovni sinovi. Nekada smo isto tako kruti u svojoj pravednosti, teško praštamo kao onaj stariji sin. Budimo, dakle, i pokajnici kao raskajani mladić i puni dobrote i praštanja kao plemeniti otac. Nema drugog načina da se ljudsko srce smiri, nego da se poput rasipnog sina s kajanjem u srcu vrati svome Ocu. Samo kad budemo čuli utješne riječi "oprošteni su ti grijesi", naći ćemo ponovno svoju sreću i moći ćemo započeti novi život. Ovo je poziv na jedini izlaz iz grijeha: kroz skrušeno kajanje i kroz priznavanje grijeha u svetoj ispovijedi.

Ubod bumbara!

Isus reče: Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Mnogi naši su umrli. A dan danas s njima smo ne pomireni. Mnoge ostavinske rasprave nisu završene, riješene. Zašto? Jer se nismo pomirili na času smrti ni s pokojnim ocem, majkom, bratom ili sestrom ili djeca s roditeljima koji su otišli od nas. Nismo u miru ni s onima koji su ostali. U grijehu smo ostali. Umjesto da se posmrtno pokajete za svoj grijeh vi činite još jedan grijeh više. Ne kajete se za svoje grijehe. Igrate dvostruku igru. Dođete k župniku platiti misu za dotičnog pokojnika a tog istog pokojnika u isto vrijeme, pokušavate pred sudovima i znanošću ovoga vremena, posmrtno učiniti neubrojivima ( ludima, psihičkim bolesnicima, maloumnima) u času smrti. Pred Bogom se zauzimate za njega a pred ljudima ga se odričete a sve zbog propadljivih dobara. Nimalo lijep primjer mladima. Znajte, ako se ne obratite…..

Što bi radije izabrao?

Radije bih živio svoj život kao da ima Boga, i umro da otkrijem da ga nema, nego živio svoj život kao da ga nema, pa umro da otkrijem da ga ima.

VIJESTI

VIROVITICA. Od iduće nedjelje, naš župni zbor u osnivanju započeti će pjevanje s kora. Svi oni koji žele svojim pjevanjem uzveličati naša liturgijska slavlja neka se jave našem orguljašu Anti Kajiću koji će organizirati vježbe pjevanja. Poziv je upućen svima. Kao što su se mladi organizirali za pjevanje na svetim misama navečer, tako se i stariji mogu organizirati za pjevanje na svetim misama u 11,00 sati. Uz redovito vježbanje puno se može postići. To su mnogi dokazali, dokažimo i mi!

VIROVITICA. Ponovo oglašavamo uskrsnu sveta ispovijed u našoj župnoj zajednici koja će biti u subotu 27.03.2010. u 10,30 sati. U 10,30 sati početi će ispovijed u Rezovačkim Krčevinama, Rezovcu i Čemernici. U 11,30 sati biti će ispovijed u Taborištu. Poziv za pomirenje s Bogom je najveći dar koji nam Gospodin daruje: pomirenje s Bogom i bratom čovjekom. Toplo preporučam svima da potaknu svoje ukućane da se ispovjede. Za one koji ne stignu, postoji mogućnost za svetu ispovijed svako večer prije svete mise, ali ne u nedogled.

          VIROVITICA. Svaki dolazak novoga života uvijek nas obogaćuje i pruža novu nadu. Bogu hvala da je tako. U toj radosti mi ćemo iduće nedjelje u Taborištu krstiti Lovru Premužića, drugo dijete Krunoslava i Zdenke Premužić, Osječka 111.

    Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!  

Pita mama maloga Štefeka kako je bilo u crkvi i kako se je vladao. - Za pet! - Kako to misliš? - Pa kada je došao zvonar s košaricu za sitne novce samo sam se okrenuo u stranu i nisam si uzeo ni kune!

Si primijetio - pita Jura Štefinu – kako je naš prijatelj Zdravkec ostario!? - Zašto tako misliš? - Sad ti on u restoranu čim sjedne prvo pogleda jelovnik, onda gleda konobarice!

Mali Ivica dođe iz škole i pita tateka: - što to znači: diskretno pitanje? - To ti je dijete drago ovako - to ti je pitanje na koje se ne može odgovoriti ili se odgovara samo nekom svom - koji ti je bliz! - Razumijem, meni su danas u školi postavljali samo diskretna pitanja!

Razgovaraju Kata i Mara: - Mare, što je tvoj Marko po zanimanju? - Agronom glazbenog smjera. - P ašto radi? - pita Kata. - Čuva ovce i svira frulu.

Auto sleti s puta, provali Crnogorcu u kuću, pravo u kuhinju gdje je sjedio za doručkom. Crnogorac se mirno okrenu pa kaže: Đe češ, jadan? A ovaj će: - Ma, za Sarajevo. - Lijevo kroz hodnik pa parvo, samo nemoj trubit, đeca mi spavaju.

         DAROVATELJI - HVALA