LISTIĆ ŽUPNE ZAJEDNICE 
VIROVITICA II
GOD. VI Br. 10 (232) 09. ožujka 2008.

Pomalo se približavamo blagdanu Uskrsa, blagdanu pobjede dobra nad zlom, blagdanu pobjede svijetla nad tamom, blagdanu koji vraća nadu tolikim ljudima koji se nalaze u nezavidnom položaju. Blagdan Uskrsa želi pobuditi u svakom čovjeku nadu da se isplati živjeti na ovom svijetu i pripremati se za vječnost, pripremati se za jedan uzvišeni susret s našim Spasiteljem i Otkupiteljem. Možda nam u ovim vrlo turbulentnim i nemirnim vremenima ne izgleda sve sjajno, no, uvijek postoji nada.

Dragi župljani i prijatelji našega župnog listića. Pozvani smo na suradnju sa svojim Spasiteljem. Nismo u mogućnost sve sami učiniti, nego se moramo osloniti i na Boga i na svoje bližnje. Prijateljstvo iz današnjeg Evanđelja svjedoči nam da prijateljska riječ može puno toga učiniti. Pozvani smo i danas na prijateljstvo koje će nas jednoga dana dovesti do vječnosti. Za to se isplati održavati prijateljstvo, unatoč teškoća.

                                                                                                                                                                                          Vaš župnik!

Ovu nedjelju karakterizira Liturgija uskrsnuća u kojoj dominira lik Isusov koji je izvor života, sposoban oživljavati i mrtve. Današnja nedjelja predstavlja nam peti korak u našem korizmenom koračanju prema obnovi svoga vjerskoga i kršćanskoga života. Kroz sva tri nedjeljna čitanja se provlači tema smrti i uskrsnuća na novi život. Ezekiel je svjedočio o smrti naroda. Pavao govori o duhovnoj smrti. Evanđelje govori o Lazarovoj smrti. Pitanje je dopuštaju i prepuštaju li kršćani da smrt (mržnja, zavist, grijeh itd.) vlada njihovim životima? Današnja čitanja se ne zaustavljaju na tome. Bog nudi nešto novo. On nudi novi život. Ezekiel govori o obnavljanju kostiju; Pavao o Duhu koji ima moć smrt preobraziti u život. Krist ide u svoju smrt, nakon čega slijedi uskrsnuće, što je zalog vjernicima da ih čeka ista sudbina. Život se pronalazi jedino u Kristu, stoga čitanja stavljaju vjernike pred izbor: izabrati život ili smrt; slijediti svoje prohtjeve ili Krista?

Slušajući današnja čitanja, što bi mogli reći o plaču na našim grobljima. Može li plač išta kazivati osim tuge zbog gubitka oca, majke, brata, sestre, prijatelja. Jedan pisac pišući o religiji protumačio je plač: "Kad bi kršćani čvrsto vjerovali u život poslije smrti, ne bi plakali na groblju za svojim pokojnicima!" Vjerujemo da bi taj gospodin pred operacijom jednako plakao kao i mi pred smrću, iako bi mu liječnik jamčio za sretan ishod operacije. Plač je kao muzika, govor bez riječi. Kad nam riječi postanu preslabe da izrečemo svu dubinu svojih osjećaja, riječ zanijemi, a progovara plač. Suza nije sramota, jer je to odlika čovjeka kao i smijeh. Zar to ne govori današnje evanđelje koje nam opisuje Lazarovu bolest, smrt, pa Isusov dolazak na Lazarov grob, Isusov plač na grobu, Lazarov povratak u život, pa onda na kraju još veća zaslijepljenost duhovnih slijepaca, koji su bili i prije slijepi ­ i poslije Lazarova izlaska iz groba ostali su slijepi, ostali su u svome nevjerovanju i neprijateljskom stavu prema Isusu. No, vratimo se na prvo čitanje.

Ulomak iz proroka Ezekiela je zaključak i tumačenje viđenja o suhim kostima koje su bile u jednoj dolini (čini se da se radi o groblju) a koje postupno oživljavaju. Suhe kosti predstavljaju Izraela dok je bio u progonstvu, a oživljene kosti Izraela nakon povratka iz babilonskog sužanjstva. Zanimljivo je uočiti da tekst pravi prijelaz sa suhih kostiju na grobove: "Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova." Taj prijelaz pokazuje da se već u Ezekielovo vrijeme javlja početak očekivanja općeg uskrsnuća u posljednji dan. To očekivanje će se još više razviti u kasnijoj literaturi. No u tom tekstu nije naglasak na budućem uskrsnuću, nego na radosti zbog povratka iz sužanjstva. Taj povratak je poput uskrsnuća iz grobova. Bog je taj koji ima vlast nad životom i smrću, nad povratkom i obnovom. Štogod on obeća, to će se i ostvariti.

Jezik novozavjetnog čitanja iz Poslanice Rimljanima ističe uskrsnuće od mrtvih koje se primjenjuje na Krista. Bog je Isusa uskrisio od mrtvih po svom Duhu. A i kršćani su po krštenju primili istog onog Duha koji je Isusa uskrisio. Po krštenju vjernici su primili Duha i to je početak i jamstvo uskrsnuća. Ljudsko tijelo se raspada i propada, no Duh je znak i jamstvo života. Pavao stavlja u kontrast dva načina života: život u tijelu i život u duhu. Premda su "duh" i "tijelo" dvije različite stvarnosti, ipak su one bitne sastavnice čovjeka. Kad govori o tijelu Pavao ne misli na određeni dio tijela, nego na ljudsku narav sa svim njezinim ograničenjima; ograničenjima koja ponekad ljude navode da se otuđe i odmaknu od Boga. S druge strane, život u duhu usmjerava prema Bogu; takav život je jedan oblik jedinstva s Bogom. A to je i temeljni naglasak tog ulomka: oni koji su u jedinstvu s Bogom bit će dionici uskrsnuća. Oni koji žive u Duhu, posjeduju Krista koji živi u njima. Kršćani nisu izuzeti od smrti, no uvjereni su da grijeh i smrt nemaju zadnju riječ.

Iz evanđelja nas zanima uskrsnuće Lazarovo koje se zbilo na vrhuncu Isusova djelovanja. Isus je na putu za Jeruzalem, i nedugo nakon tog čuda slijedit će razapinjanje. Postoje i teološki razlozi za smještanje te zgode upravo na to mjesto. Zadnji i najveći Isusov znak u Ivanovu Evanđelju najprije vrijedi za Isusove učenike: "Hoću da vi vjerujete." Ovo je i cilj 40-dnevnog pokorničkog vremena - da dođemo do vjere u onoga koji daruje život nakon ovoga života, ali koji daruje i ovaj život. Da bi se ovo iskusilo, dobro je kratko pred Uskrs odmoriti se u Betaniji, u kući Lazarovih sestara Marte i Marije. Ne znamo mnogo o privatnom Isusovu životu, možda samo da "nije imao kamena gdje bi mogao nasloniti glavu". Ali znamo nešto o ovom privatnom mjestu. Betanija je mjesto života. Mjesto gdje se njeguje prijateljstvo, gdje se vode dobri razgovori, gdje su muškarci i žene kod Isusa ravnopravni i gdje Marija pomazanjem Isusa iskazuje svoju ljubav. Betanija je mjesto u Judeji, nekoliko kilometara udaljena od Jeruzalema, gdje se ljudi iz daleke Galileje osjećaju kod kuće. Stranci ovdje postaju gosti. Međutim, kuća Lazarova i njegovih sestara je prije svega mjesto gdje se Isus prije svoga teškog puta u Jeruzalem odmara i pribire da bi osjetio blizinu Boga Oca, koji mu daje snage da Lazara vrati u život. Isus ide u smrt kao onaj koji je uskrsnuće i život i koji će umrijeti da bi inaugurirao uskrsnuće za sve. Zapravo, mnogi smatraju da se središte cijeloga Ivanova evanđelja nalazi u recima: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada."

Kršćanin živi od budućnosti. On vjeruje i zna da ide ususret vječnom životu, da će vječno uživati i biti sretan, slobodan, miran i zadovoljan. Kršćanin vjeruje da će ga Bog uskrisiti na novi život. To uskrsnuće tijela neće biti kao ono koje se dogodilo Lazaru. On se ponovo vratio u ovaj život, i opet je morao trpjeti i na kraju ponovno umrijeti. Naše će uskrsnuće biti promjena našega tijela i naše duše, tako da više nećemo moći trpjeti ni griješiti, niti se raspadati, niti biti ugroženi, nego biti vječni u Božjem životu. Naši grobovi, dakle, nisu znakovi beznađa. S našim mrtvima i poginulima mi ćemo se opet susresti, tamo ćemo biti zajedno, mi ćemo razgovarati, živjeti i znati da nas više ništa ne može raniti, ništa zaboljeti, nitko nas više ne može ugroziti.

Da bismo doživjeli sretnu budućnost, potrebno je već sada izići iz groba svojih grijeha. Potrebno je sada napraviti dobru ispovijed, obratiti se Isusu Kristu i odlučiti se živjeti kako on to od nas želi. Danas mogu promijeniti svoj život, zbaciti sa sebe svoje grijehe i sve ono što tišti moju i tvoju prošlost i savjest, i postati zdrav čovjek. ”Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?” Ove riječi Isus upućuje i meni i tebi danas. Isus nije ukinuo fizičku smrt ­ jer je ona posljedica grijeha ­ ali je oslobađajući čovjeka od grijeha učinio ga dionikom svoga života, a taj je život vječan: zakon smrti nema nikakve vlasti nad duhom onoga koji živi u Bogu.

Kako se sve više približava Uskrs ­ to je za nas uskrsnuće Lazarovo poziv da se sve više oslobađamo grijeha, da se pouzdajemo u životnu moć Krista koji ljude hoće učiniti dionicima svoga uskrsnuća. To je poziv da se u sakramentu ispovijedi dobro opereš, skineš sa sebe teret zla i krivnje, te u euharistiji primaš Isusa Krista i postaneš dionik njegova života. Vidjet ćeš kako ćeš tada početi drugačije misliti, bolje raditi, biti zdraviji, i kako će čitava tvoja obitelj uživati novo zajedništvo, slaganje i razumjevanje u zajedničkoj ljubavi i Božjoj i ljudskoj.  

-VIROVITICA. Godišnja uskrsna ispovijed u našoj župi biti će u subotu, 15.03.2008. u 17⁰⁰ i to u svim naseljima naše župe u isto vrijeme. Svima onima koji to žele i koji su potrebni svete ispovijedi pruža se prilika da se susretnu s Gospodinom i putem oproštenja grijeha. To je jedina ispravna priprava za Uskrs. Dobre papice, ića i pića možemo si priuštiti i neki drugi put, a Bogu dati njegov dio ove godine za blagdan Uskrsa možemo samo tada. Potaknimo jedni druge da se pomirimo s Bogom i braćom u sakramentu svete ispovijedi.

Kako će cijeli idući tjedan biti ispovijedanja po župama našega virovitičkog dekanata, svete mise radnim danom će se slaviti u 19,00 sati.

-VIROVITICA. Iduće nedjelje je Cvjetnica, dan svečanog Isusovog ulaska u Jeruzalem kao i dan sjećanja na njegov križni put i muku radi našega spasenja. Kod svetih misa biti će blagoslov grančica. Maslinove grančice koje svake godine blagoslivljamo na Cvjetnicu podijeliti će vam naši ministranti.

Kao što smo činili ovih godina, tako ćemo na Cvjetnicu, poslije svih misa skupljati dobrovoljne priloge za potrebite u biskupiji. Kao što smo i mi kao župa potrebni pomoći u izgradnji naše župne crkve te se nadamo pomoći drugih, također smo obavezni i sami razmišljati da ima i drugih koji su potrebniji od nas. Iz toga razloga, pozivam vas da pripremite svoj dar koji će naši ministranti poslije mise skupljati. Onaj koji je spreman darovati biti će spreman i primiti.

-ZAGREB. U ranim jutarnjim satima 11. ožujka 2002. godine u Zagrebu je u 83 godini života preminuo branitelj hrvatskog naroda i Crkve, kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup u miru. Dvadeset i sedam godina bio je vjerni predstojnik velike Zagrebačke Nadbiskupije, kojoj su pripadali i svi dijelovi naše Požeške biskupije. Mnogi su o kardinalu Kuhariću rekli svoju riječ: Papa Ivan Pavao II: "Dosljedan svjedok u vrijeme teških iskušenja."; Kardinal Vinko Puljić: "Stajao je čvrsto kao svjedok vjere."; Predstavnici drugih vjerskih zajednica: "Širio je dijalog i ekumenizam. Odvažan prorok i mudar savjetnik. Čovjek izrazite duhovnosti. Svjetlo na brijegu i svjetionik vjere.; Predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić: "Vjesnik vjere i slobode."; bivši predsjednik vlade, pok. Ivica Račan: "Protiv mržnje i u najtežim trenucima."

-POŽEGA. I ove godine na "Žalosni petak" prije nedjelje Cvjetnice, 14. ožujka 2008., obnoviti ćemo čišćenje pamćenja i spomenuti se svojih svjedoka vjere i mučenika. Pozvani smo na molitvu, post i žrtvu za grijehe kojima su vjernici pružali loše svjedočanstvo o Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. Isto tako sjetiti ćemo se i onih sinova i kćeri našega naroda i naše Crkve koji su svoju vjernost nerijetko očitovali mučeništvom. Kajanje, praštanje, milosrđe, djela ljubavi, post i molitva čini su koji će nas pravo uskladiti s Božjim osjećajima i raspoloženjem prema čovjeku.

-Nakon mature, otac će sinu: Ne bih te htio nagovarati, ali bilo bi mi drago kada bi upisao studij medicine i kad bi postao liječnik. – Tata, kako možeš takvo nešto od mene očekivati? Pa dobro znaš da ja ni mrava ne mogu zgaziti!

-Previše pijete i alkoholom ste si uništili vid – poučava liječnik jednoga pacijenta. – Nemoguće doktore! Ja kada dobro popijem, onda vidim čak dvostruko – odgovori pacijent.

-Liječnik će pacijentu: Molim vas, hoćete li mi reći što pijete? – Niste trebali, gospodine doktore, ali kad već nudite, meni možete donijeti jedan dupli konjak

                                                            © 2007, Sva prava pridržana, Župa Sv. Leopolda Mandića | Desing: Daniel Banić