Četrdeset godina išao je Izraelski narod kroz pustinju. Četrdeset dana Isus je molio i postio u osami. Četrdeset dana je sada pred nama. Nakon pustinjskog hoda ušli su u obećanu zemlju. Nakon četrdeset dana pustinje započe Isus svoj javni život. Kakvi ćemo mi biti nakon ovih četrdeset dana? Gdje ćemo mi biti? Četrdeset dana mogu - mi možemo - iznova promisliti, o onom što život donosi; što mene čini kršćaninom. Ovih četrdeset dana su šansa u kojoj možemo sebe ponovno osmisliti. Svaki i svaka od nas je pozvan, svaki i svaka od nas ima svoje zvanje, karizme i talente. I sve ono, što imamo, imamo da bi mogli koristiti drugima: bližnjima; daljnjima; opterećenima; žalosnima; bolesnima; samima; progonjenima - Onima.... da koristimo životu. Kroz ovih četrdeset dana idemo ususret Uskrsu danu kada je smrt pobijeđena i nama omogućen novi život. Četrdeset dana - ovih četrdeset dana leže pred nama. Eto ti nove prilike, eto ti nove šanse!

                                                                                 Vaš župnik!

        NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA

Korizma je pogodno vrijeme; ali Božje vrijeme, ne čovjekovo. Korizma je vrijeme koje podsjeća čovjeka da je prah i da ničim ne može zaslužiti spasenje. Ono je dar Božji. Korizma je i vrijeme kad čovjek treba biti svjestan da ne može "prisiljavati i kontrolirati" Boga. Poput Isusa u pustinji, čovjek treba dopustiti da se preko njega i na njemu ispunja Božji plan. Spasenje nije nešto što čovjek može zaslužiti svojim djelima. Nije nikakva prednost biti Židov, ili Grk; ne znači puno ni biti vjeran pobožnim činima. Korizma nije vrijeme gdje se čovjek usredotočuje na ono što bi on trebao učiniti da bude spašen. Korizma je vrijeme da se razmisli što je Bog učinio za ljude; donio je spasenje. Ono što se događa tijekom ovog liturgijskog vremena dolazi od Božje dobrote. Ono što se događa u vjeri dolazi zbog Isusovog uskrsnuća. Korizma nije toliko vrijeme kad čovjek treba činiti vjerske "stvari", nego je ona više vrijeme kad čovjek treba biti otvoren Božjim "stvarima"; stvarima koje preoblikuju; stvarima koje Bog želi učiniti za čovjeka. Pogledajmo čitanja.

Ulomak iz Knjige Ponovljenog zakona govori o prinošenju prvih plodova Gospodinu. Prinosom tih darova želi se naglasiti da je i zemlja Božji dar. Uz prinos ide i molitva, to jest sjećanje i ponavljanje riječi kojima se opisuju Božji spasenjski čini. Mojsije podsjeća na Božje spasenjske čine koji su imali velik utjecaj na oblikovanje izraelske vjere.

Tvrdnja apostola Pavla u drugom čitanju kako nema razlike između Židova i Grka nipošto ne ide u prilog globalističkom poništavanju razlika među narodima. Evanđeoski duh ne traži brisanje razlika nego uklanjanje ograda, granica mržnje i uzajamnog podcjenjivanja. Ako je već starozavjetni Izrael znao da nije narod “čiste krvi”, kako bi u suvremenom svijetu smjelo biti etničke diskriminacije, kako bi se pripadnici jednoga naroda smjeli smatrati dragocjenijima i većim od drugih, kako kršćanin može doći na misao etničkoga čišćenja, da ljudi različita podrijetla, vjerovanja i navika ne bi mogli zajedno u miru živjeti i surađivati na istim prostorima? No, da bi se postizao takav suživot, ljudi ne smiju poput drugih vrsta živih bića robovati naravnim zakonima grabeža, bezobzirnog uživanja i nadmetanja.

Evanđeoski ulomak govori o događaju Isusove kušnje u pustinji kako ga opisuje evanđelist Luka. Luka ulomkom želi naglasiti Isusovo božanstvo, ali isto tako opisujući tu zgodu donosi mnoge poveznice između Isusa i Izraela. Pustinja je mjesto nastanjeno pljačkašima, divljim životinjama; ali je bila i mjesto izraelske kušnje tijekom 40 godina, nakon izlaska iz Egipta. Za razliku od Izraelaca, evanđeoski ulomak naglašava da Isus nije podlegao kušnji. Duljina Isusova posta od četrdeset dana ima isto tako svoje paralele u izraelskoj povijesti. Mojsije je postio četrdeset dana dok je pisao riječi saveza, tj. Deset zapovijedi. Ilija je isto toliko postio dok je išao prema brdu Horebu. Luka ističe da su se kušnje dogodile na tri različita mjesta: u pustinji, na brdu i na vrhu Hrama. Svaki put đavao iskušava Isusa i želi dokaz da je on Sin Božji. Svaki put Isus odgovara pozivajući se na starozavjetne ulomke iz knjige Ponovljenog zakona, i indirektno ističe da je on bio vjeran, za razliku od Izraelaca. Isus je tri puta bio kušan, ali je sva tri puta dokazao svoju vjernost Bogu. Izrael je u pustinji bio nevjeran, a Isus je ovdje primjerom pokazao svoju vjernost i time nama pokazao što nam je činiti kada dođu kušnje.

Dakle. Evanđelje ide korak dalje. Ono nam pokazuje Isusa Krista, Velikog Svećenika, koji nam daje živi primjer kako se boriti protiv zla i Zloga, tj. protiv Sotone i grijeha. Sredstva su: post, molitva, bezuvjetno oslanjanje na Božju riječ i isključivo na Njegovu volju. Svako popuštanje đavolskoj lukavosti, koja se često pokazuje i u bezazlenu ruhu, značilo bi suradnju sa Sotonom i podvrgavanje njegovoj volji. Ovu borbu protiv đavolske kušnje Krist je vodio tijekom 40-dnevne pripreme postom, pokorom i molitvom u pustinji, za odlučujući čin spasenja ljudskog roda poukom, propovijedanjem, liječenjem, izgonom zloduha, ali i osobnim trpljenjem i smrću na križu. To je neizbježni put spasenja. Bez Velikog petka nema ni Uskrsa. Bez smrti nema ni uskrsnuća. Bez patnje nema spasenja. Tko želi spasenje i posvećenje, mora dobrovoljno prihvatiti patnju, pa čak i smrt, kao svjedočanstvo vjere u Boga ljubavi i dobrote, kao svjedočanstvo povjerenja u Njegovu providnost i očinsku brigu za nas, kao svjedočanstvo bezrezervnog predanja u Božje ruke. Na to je pozvan svaki vjernik, svaki kršćanin, a na poseban način svaki Kristov svećenik.

Korizma je, želiš li postiti?

Korizma je, želiš li postiti? Posti od zavisti, posti od površnosti, posti od laži, posti o kruhu i vodi. Posti od neljubaznosti. Budi susretljiv prema drugima i prema samom sebi. Posti od srditosti i moli: "Isuse blaga i ponizna srca,  učini srce moje po srcu svome." Posti od gunđanja i nezadovoljstva. Otvori oči za sve dobro koje te okružuje i raduj mu se. Posti od gorčine i budi zahvalan za ono što imaš. Posti od nestrpljenja i pretjeranih očekivanja. Prihvati ljude kakvi jesu. Posti od pustih i nepotrebnih briga. I usudi se imati povjerenja u Boga. Posti od ogovaranja i otkrij Isusa koji živi u ljudima. Posti od sebičnosti i otvori se svojoj okolini. Posti od osvetoljubivosti i pruži ruku pomirnicu. Posti od nepotrebnih riječi i saslušaj druge. Posti od želje za posjedovanjem i raduj se postojanju. Posti od oholosti i otkrij vrijednost ljudi koji te okružuju. Posti od ponavljanja pobožnih riječi i uroni u molitvu. Posti od škrtosti i otvori srce za potrebe onih koji imaju manje od tebe. Posti od zavisti i veseli se tuđoj radosti. Posti od laži, otkrij ljepotu istine jer će te ona osloboditi. Posti od nepravde i otkrij radost pravednosti. Posti od površnosti i savjesno se posveti onomu što radiš. Čini drugomu što je tebi drago da ti drugi čini. Ljubi Boga nadasve. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Tada će ti korizma donijeti ploda.

PORUKA POŽEŠKOG BISKUPA ZA KORIZMU 2010.

POŽEGA. Braćo svećenici, redovnici i redovnice, dragi vjeroučitelji, kršćanska braćo i sestre! Korizmenu poruku požeški biskup Antun Škvorčević temelji na Isusovim riječima iz evanđelja na prvu korizmenu nedjelju: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. U ozračju Svećeničke godine, kao uzore u slijeđenju tih riječi biskup ističe sv. Ivana Vianneya i bl. Alojzija Stepinca, koji su te riječi vrlo konkretno živjeli.

Sv Ivan Vianney posve je ozbiljno shvaćao stvarnost Zloga te je ušao u borbu s njime. Djetinjim, a danas možemo reći, svetačkim se povjerenjem predao Bogu, molitvom se združio s Isusom Kristom, a postom i djelima pokore snažno svjedočio da ne živi samo o kruhu. I naš je blaženi Alojzije Stepinac - u svjetlu navedene Isusove riječi - osobitu pozornost posvetio vlastitoj savjesti. Savjest je, kako uči II. vatikanski sabor "najskrovitija jezgra i svetište čovjekovo, gdje je on sam s Bogom, čiji glas odzvanja u njegovoj nutrini". U vremenima kad je zlo postalo sastavnicom državnoga sustava, Stepinac je dosljedno slijedio svoju savjest. Na montiranom procesu izjavio je poput sv. Pavla: "Braćo, ja sam mirne savjesti", napisao je biskup.

Biskup Škvorčević poziva zato vjernike da po uzoru na bl. Alojzija Stepinca nađu ove korizme vremena ispitati se pred Bogom žive li u skladu s njegovim glasom u svojoj savjesti. Ističe još jednu zajedničku karakteristiku obojice svetačkih uzora: Obojicu je tankoćutna savjest potaknula na snažnu zauzetost za siromašne pa je tako Ivan Vianney utemeljio dobrotvornu ustanovu Providence, a Alojzije Stepinac Caritas.

Korizmeno vrijeme se ističe kao dragocjeno vrijeme u kojem nas Crkva na temelju Božje riječi ponovno podsjeća na Božju istinu o nama i našemu postojanju, o čovjeku kao biću ranjenom iskonskim grijehom, sklonom nazadovanju u dobru. Zato se i "vjernici, svjesni stanja u hrvatskom društvu, ne bi smjeli ograničiti na prokazivanje zla, nego bi trebali pokazivati izlaz iz njega i biti nositelji nade". Korizma je vrijeme vježbanja u odupiranju zlu, vrijeme opredjeljenja za časno i pošteno ponašanje u osobnom i javnom životu. A snagu za naše napore da zaustavimo moralnu recesiju može nam dati samo Bog.

                                                                                                X Antun Škvorčević

VIJESTI

VIROVITICA. Prošli tjedan najavili smo želju gospodina Ive Nožarića da nabavi zastavu sv. Leopolda Mandića za našu župu. Zaželjeno, učinjeno. Zastava s likom sv. Leopolda Mandića s jedne strane te Srca Isusova s druge strane vijoriti će se u našoj župnoj crkvi kao i na svim događanjima na kojima ćemo nastupati kao župa. Naš donator Ivan Nožarić je naš najredovitiji donator. Ovaj put donirao je 3.500,00 KN za nabavu zastave. Hvala mu! HVALA SVIMA DAROVATELJIMA.

                 REZOVAC. Svaki dolazak novoga života uvijek nas obogaćuje i pruža novu nadu. Bogu hvala da je tako. U toj radosti mi ćemo iduće nedjelje u Rezovcu krstiti Antonia Fabijanca, drugo dijete Danijela i Kristina Fabijanac, Stari Rezovac 11.

VIROVITICA. I dalje nastavljamo s vjeronaukom za naše ovogodišnje prvopričesnike i krizmanike subotom dopodne. Krizmanici u 09,00 sati, a prvopričesnici u 10,00 sati. Pozivamo i srednjoškolce da nam se pridruže petkom poslije križnog puta i svete mise, u 19,30 sati u župnom stanu.

POŽEGA. Dvanaesti križni put mladih Požeške biskupije u Svećeničkoj godini održat će se 13. i 14. ožujka pod geslom "Postavih vas da idete i rod donosite". Križni put kreće iz župne crkve u Orahovici u subotu, 13. ožujka u 8 sati prema Kutjevu. Sljedećeg dana, u nedjelju, 14. ožujka nastavlja se put prema Kaptolu preko Alilovaca do Požege gdje će u 17.30 sati u katedrali misno slavlje za sve sudionike predvoditi biskup Antun Škvorčević. Eto prilike našim mladima da se priključe ovom križnom putu.  

    Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!  

U autoškoli pita instruktor plavušu: - Kako se zove tekućina otporna na smrzavanje? - Topla voda!

Moj mali je jako pametan - hvalio se Jura prijatelju. - Plaćamo mu sate iz engleskog, iz francuskog i iz geometrije! - Isuse! Stvarno!? - Je, je, no mali daj reci susjedu nešto na geometrijskom!

Jel imate televizore u boji - pita u trgovini Jura? - Imamo! - Dajte mi jednoga plavog; taj mi se najviše dopada - znate ja drukam za Dinamo!

Marko, što moramo učiniti prije nego se ispovjedimo?, pita vjeroučiteljica - Paaaa… moramo sagriješiti!

Jedna lijepa stvar o egoistima: - Oni ne pričaju o drugim ljudima.

Dala plavuša oglas u novine da traži muškarca koji će joj unijeti svijetla i topline u život. - Jel' ih se javilo puno - pita ju kolegica? - Samo dva: električar i monter centralnog grijanja!

Kako se zove plavuša sa dvije moždane stanice? - Trudnica!

Kako plavuša ubija ribu? - Gurne joj glavu pod vodu!

Kako potopiti podmornicu punu plavuša? - Pokucajte na vrata!

         DAROVATELJI - HVALA