LISTIĆ ŽUPNE ZAJEDNICE 
VIROVITICA II
GOD. VI Br. 7 (229) 17. veljače 2008

Prilikom polaganja računa na koncu života Stvoritelj se propitivao: "Što si učinio pomoću života koji sam ti povjerio?" – "Izgradio sam vlastitu kuću u najelitnijem dijelu grada, podigao sam vikendicu na moru, vozio sam dobra vozila i još puno sličnih stvari." – "Nisi ispunio moje očekivanje" – reče mu Stvoritelj. – A ti, što si ti učinio pomoću svoga primljenog života?" – "Stvoritelju, darivaoče života, nastojao sam biti tebi sličan: držao sam se tvoga zakona, izvršavao ga svim srcem i dušom, trudio sam se da se po meni stvara i nastaje novi život, rodio sam brojno potomstvo". – "Valjaš slugo dobri i vjerni", reče mu Stvoritelj, "uistinu, nema većeg djela od darivanja života, uđi u radost Gospodara svoga!"

Dragi prijatelji i čitatelji našega župnog glasnika. Jednoga dana, i ti, i ja, naći ćemo se pred našim Stvoriteljem. I meni i tebi biti će upućeno isto pitanje: što si učinio s darovanim životom? Tada ćemo se naći u nedoumici. Možda će nas to pitanje iznenaditi, premda smo svjesni da će nam se to pitanje jednoga dana sigurno postaviti. Želimo naći izgovor, želimo se ispričati na račun drugoga. No da li će to vrijediti kod našega Gospodina. Život nam je doista darovan da se potrudimo odgovoriti na najbolji mogući način. Korizma nam je idealno vrijeme da se preispitamo. Da li svoje duhovne obaveze zanemarujemo opijeni zemaljskim uspjesima premda svjesni da će sve zemaljsko u jednom trenutku nestati. Pozvani smo u ovoj korizmi razmisliti kamo smjera naš život, da li on vodi u pravom smjeru? U jednom trenutku sve naše isprike neće ništa značiti. Jesmo li spremni na taj korak i na taj rizik. Dobro bi bilo o tome razmisliti.

                                                                                                                                                                                          Vaš župnik!

Jedan stari židovski spis sadrži jednu simpatičnu epizodu iz Abrahamova života. On je zbog gladi morao sa svojom rodbinom i stadima otići u Egipat. Na putovanju je ulazio u razgovore s nekim Egipćanima. Oni rekoše Abrahamu: "Tvoja žena je vrlo lijepa!" Tada – izvještava ovaj spis – pogleda Abraham svoju ženu malo dulje i vidje da je lijepa. Ova nam priča svraća pogled na jednu od najvećih opasnosti – na rutinu. Abraham je dugo vremena bio oženjen Sarom. Toliko je dugo s njom živio da ju već dosta vremena nije svjesno promatrao.

Tko od nas nije doživio slična iskustva? Vjerujemo da znamo nešto jedni o drugima. I što je posljedica? Drugoga samo katalogizirali, poredali u ladicu i stoga od njega ništa ne očekujemo niti on od nas. Što vjerujemo da najbolje poznajemo, često uopće ne poznajemo. Mnogo roditelja vjeruje da poznaju svoju djecu dok ih jednoga dana nešto silno ne iznenadi. Koliko djece postupa sa svojim roditeljima kao s dijelovima starog namještaja, dok ih netko sa strane ne upozori na njihov karakter i vrijednost. To je ružan rezultat navike. Ne razaraju krize ili pogreške kućno zajedništvo, ljubav ili vjeru – nego navika, rutina.

Tko od nas nije pri slušanju nekog poznatog misnog čitanja pomislio: ah da, znamo mi to, dosadno, uvijek jedno te isto. Što nam, npr., znači današnje Evanđelje o Isusovu preobraženju? Najprije nam Evanđelje kaže da su apostoli bili ljudi kao i mi, da su i njihove duše pale u zamku navike, da su dugo živjeli s Isusom a da ga usprkos ili možda baš zbog toga nisu prepoznali. Isus se morao često žaliti na njih: "Malovjerni" ili "Zar ne shvaćate?" Ne, oni još uvijek nisu shvatili jer su vjerovali da su ga razumjeli.

To je išlo tako daleko da je Isus jednoga dana uzeo sa sobom tri apostola i poveo ih na visoko brdo. Ovdje su se njima u miru i samoću otvorile oči. Tek tada su razumjeli zakon i proroke. I ovo je iskustvo za njih bilo tako silno da su taj trenutak htjeli zadržati. "Da sagradimo tri sjenice?" Ali upravo je time to postalo navikom, da im oči više nisu bile sposobne za nova iskustva. Isus ih je zato ponovno vratio s brda.

Čitanja druge korizmene nedjelje su nam putokaz na putu obraćenja i priprave za Uskrs. Ona nas upućuju da smo na putovanju koje mora završiti u okrilju Oca nebeskog. Da bi se s većom nadom i izdržljivošću putovalo, potrebni su prolasci Božjeg svijetla u naš svijet. To je smisao i Abrahamova izlaska i Isusova Preobraženja. Divna je i tajanstvena vjera Abrahama koji vjeruje u jedinog pravog Boga dotle da ostavlja sve ­ zemlju i rodbinu da bi slijedio glas onoga koji ga goni prema nepoznatoj budućnosti. S Abrahamom počinje povijest spasenja. S Abrahamom je počela povijest Izraela, Izabranog naroda. Bog je otpočeo u povijesti pripravu na Krista.

I u drugom čitanju se govori o pozivu. Pavao govori o pozivu biti kršćanin. Taj poziv ima svoj korijen u Abrahamovu pozivu. Bog, Otac, planira svoj put spasenja za svakog čovjeka i za čovječanstvo. Bogu niti jedan čovjek nije izgubljen. Krist je prošao kroz muku i smrt i donio uskrsnu pobjedu za se i za sve nas. Čuli smo kako Isus izgleda u slavi. Ta promjena nije dugo trajala, ali je ostala trajno zapisana nama na pouku.

Naše lice pokazuje u nama lijepe doživljaje, isto tako ono pokazuje i ono što nismo dobro učinili sebi ili bližnjemu. Kako nas takva izmjena grdno iznenadi. Apostoli su ugledali na Taboru preobraženo, izmijenjeno Isusovo lice, prekriveno i obasjano blaženstvom. Od toga su blaženstva i oni u srcu osjetili blaženstvo i radost. Ako ljudi oko nas ne moraju uvijek gledati naše lice zabrinuto i smrknuto, nego veselo i radosno, takva promjena donosi i njima radost. Blažena vizija na Taboru je nagovještaj slave uskrsnuća i snaga za put kako bismo Isusa hrabro slijedili na putu prema Kalvariji. Poruka današnje nedjelje može se izreći ovim riječima: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, Njega slušajte!"

Budemo li slijedili Gospodina vjerno kamo god nas povede, budemo li imali hrabrosti zajedno s njime proživjeti agoniju i gorčinu Kalvarije, uspet ćemo se posve sigurno i na vječni Tabor, gdje će sami Bog izgraditi sjenice slave koje više nitko porušiti neće. Radi vječne slave tako snažno dopire do nas glas s neba: "Slušajte ga!"

-POŽEGA. Kao što je predviđeno u godišnjem planu i programu Povjerenstva za pastoral mladih Požeške biskupije, 1. i 2. ožujka održat će se X. jubilarni križni put mladih Požeške biskupije pod geslom "Ljubite jedni druge", a hodat će se od Nove Kapele preko Pleternice do Požege. Obilježja križnog puta bit će vodič u kojem će biti tiskane postaje križnog puta koji će se moliti, program, pjesme i popratni sadržaj o biskupiji, povijesti križnog puta mladih itd.; zatim bakreni križ za oko vrata koji u sredini ima srce i majica sa grbom biskupije i natpisom i geslom.

Križni put mladih je pobožnost, a ne provod. Vreća za spavanje je obavezna. Ruta je cesta ili kaldrma, nema šumskog puta, tako da neće biti izrazito naporno. Dužina puta je 42 kilometra . Pozivam mlade naše župe da se prijave. Počinjemo ponovo susrete za mlade. To će idući tjedan biti u subotu, u 20,00 sati u Taborištu.

-POŽEGA. Slijedeći tjedan prema odluci hrvatskih biskupa biti će tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH. Naši biskupi ove godine osobiti naglasak stavili su na molitvenu povezanost i zajedništvo s ljudima u Bosni. Također, mi ćemo i ove godine iduće nedjelju kod svih svetih misa prikupljati priloge za pomoć našim sunarodnjacima u BiH. Toliko puta smo čuli neka ti ne zna desnica što radi ljevica. Istina, naši se župljani nisu nikad oglušili. Stoga se i ovom prilikom u njihove ime preporučujem u vašu dobrotu kao i do sada.

-VIROVITICA. Nikada nećemo uspjeti dovoljno istaknuti vrijednost sakramenata koje primaju naši učenici. Sakramentom Svete Pričesti kršćanin započinje svoj sakramentalni život, a sakramentom Svete Potvrde, kršćanin postaje kršćanski punoljetan i u mogućnosti da aktivno sudjeluje u životu svoje župske zajednice. Primati svete sakramente ne znači primiti određene poklone od kumova i dobro se proveseliti, i nastaviti život kao da se ništa nije dogodilo. Jasno, da naši pripravnici za svete sakramente moraju imati aktivnu podršku svoji ukućana, prije svega roditelja. Roditelji su ti koji daju prvi primjer vjere svojoj djeci. Ako roditelji nisu dobri svjedoci, jasno je da ni djeca neće imati uporišta u vlastitoj kući. Ne režemo li tako granu na kojoj sjedimo.

-ZAGREB. Radio Marija slavi 22.02.2008. jedanaestu obljetnicu. Proslava će se odvijati  u duhovnom ozračju. Od 18. – 22. veljače biti će duhovna obnova na valovima Radija, a vodit će je suradnici: i laici i svećenici. Pred vama je raspored obnove:

Ponedjeljak, 18. veljače

09:00: - p. Stjepan Fridl: Uvodno razmatranje: smisao obnove

10:30: - prof. Sead Ivan Muhamedagić: Pokaži nam Oca, i dosta nam je

12:00: - Sveta misa

17:00: - Božo Barun: Otkuda sam, zašto živim, kamo idem

21:00: - p. Stipo Balatinac: Gospodine, tebi sam jedinome sagriješio

Utorak, 19. veljače

09:00: - p. Marko Matić: Sin ovaj bijaše mrtav i oživio je

10:30: - p. Jure Bosančić: I Riječ tijelom postala

12:00: - Sveta misa

17:00: - p. Mijo Nikić: Isus u pustinji: trostruka kušnja

21:00: - dr. Danijela De Micheli Vitturi: Radost i patnja u obitelji

Srijeda, 20. veljače

09:00: - vlč. Josip Kuhtić: Isus oprašta ženi preljubnici

10:30: - vlč. Vicko Obradović: Isusova muka i smrt na križu

12:00: - Sveta misa

17:00: - vlč. Josip Mužić: Isus je pobijedio smrt

21:00: - Silvana Burilović: Prepoznaše ga u lomljenu kruha

Četvrtak, 21. veljače

09:00: - fra Zvjezdan Linić: Euharistija: Trajna Isusova nazočnost među nama

10:30: - Nevenka Mišić (Kap dobrote): Bog je ljubav

12:00: - Sveta misa

17:00: - fra Ivan Bradarić: Marija, majka Isusova i majka naša

21:00: - dr. Agneza Szabo: Duhovne vježbe očima povjesničara

U petak, 22. veljače, prigodni program. U 17:00 sati misno slavlje predvodi vlč. Vicko Obradović, a propovijeda vlč. Josip Mužić.

-ZAGREB. Crkva u Hrvata je ovih dana dobila novog biskupa. Za pomoćnog biskupa zagrebačkog imenovan je vlč. dr. Ivan Šaško, redoviti profesor liturgike na Katoličkom Bogoslovnom Fakultetu u Zagrebu. U isto vrijeme je i izgubila jednog biskupa. U Zadru je okrijepljen Otajstvima vjere umro zadarski nadbiskup u miru Marijan Oblak. Preminuo je u petak 15. veljače u 8.10 sati u Nadbiskupskom domu u Zadru, u 89. godini života, 63. godini svećeništva i 50. godini biskupstva.

-Razgovaraju Amerikanac, Englez i Rus tko ima veći avion. Amer: - Mi imamo tako veliki avion da mu pista od 4 kilometra nije dovoljna za uzlet. Englez: - Nije to ništa. Mi imamo tako veliki avion da smo morali iznajmit´pola Europske unije da bi napravili aerodrom. Rus se samo smije, pa ga ovi pitaju što je tu smiješno? Rus: - Vozim ti ja naš avion, a moj kopilot Aleksej kaže da nešto zuji u repu aviona. Ja mu kažem da ide pogledati što to zuji. Sjedne Aleksej u džip vozi dva dana, stane na pumpi da natoči gorivo i vozi dva dana natrag. Kad se vratio pitam ja njega što je to zujalo u repu, a on će: - Ma ništa. Ušao je Boing 747 u rep pa zuji oko žarulje.

-Sjedili Suljo i Mujo na obali rijeke i pecali ribe, kad se pojavi vitez na konju sav prašnjav i prljav. Pozdravi on njih te ih upita da li znaju gdje je plitko mjesto u rijeci kako bi mogao ući zajedno sa konjem da se dobro opere. Suljo mu pokaže na jedno mjesto u rijeci i vitez ode. Čim je konj zagazio u vodu nestanu i konj i vitez. Sav uzrujan Mujo napadne Sulju: - Pa, što si zeznuo čovjeka, jesi li lud? - Ma, što bi ga zeznuo, prošla maloprije patka i voda joj do pasa bila!

-Ušao Mujo u prodavaonicu ptica, stane pored kaveza sa većim papagajem, pa mu počne tepati ko' maloj bebi: - buci, buci, buci. Na to će mu papagaj:- marš, majmune. Trlja se Mujo po glavi pa kaže: - U jesemti, a ja mislio da si ti ptica.

-Šef željezničke stanice odveo sina prvi dan u školu. Nakon nastave dočeka on njega ispred škole, pa ga pita kako je bilo, a mali će: - Bez veze. Na vratima piše 1. razred, a unutra su drvene klupe.

                                                            © 2007, Sva prava pridržana, Župa Sv. Leopolda Mandića | Desing: Daniel Banić