LISTIĆ ŽUPNE ZAJEDNICE 
VIROVITICA II
GOD. VI Br. 6 (228) 10. veljače 2008.

Kad je Bog stvorio svijet, još nije bilo čovjeka. I kada je stvarao čovjeka iz zemaljskog praha, On posegne u zemlju i iz nje oblikova prve ljude. Svaki puta kada bi posegnuo u zemlju, ona bi glasno jauknula: "Ah, to me boli!" Bog ju je umirivao govoreći: "Samo ti miruj, ponovno će se vratiti u te!" I tako načini muškarca i ženu. Kada umru, polože ih u zemlju i oni ponovno postaju zemlja.

Ova kratka crtica jednoga pametnoga čovjeka želi nas dragi župljani i čitatelji ovoga našega listića potaknuti na razmišljanje o prolaznosti našega života. Toliko se zanosimo zemaljskim uspjesima, različitim znanstvenim otkrićima, uspješnim sportskim rezultatima i mnogočemu. Tu mediji još više podgrijavaju naše ambicije. Jasno, takvi smo jer se veselimo i radujemo uspjesima koje postižemo vlastitim silama. No ostaje uvijek u nama jedna gorčina? Na koncu svi naši ovozemaljski rezultati i uspjesi padaju u vodu. Zašto? Jedan jedincati odgovor. Svi rezultati postignuti zemaljskim silama svoj kraj imaju ovdje na zemlji, poput i nas ljudi. Mi ljudi jednostavno nismo stvoreni za ovaj svijet, i to nam mora biti kristalno jasno. Svaki drugi odgovor je bespredmetan, svaki drugi odgovor je nepotpun i naprosto lažan. Jedini ispravan odgovor donio je Isus Krist svojim spasenjskim djelom. Svaki onaj koji Ga želi nasljedovati, u konačnici će zadobiti nebesku proslavu poput njega samoga. Dakle, odgovor našega života je Isus Krist.

                                                                                                                                                                                        Vaš župnik!

"Ne uvedi u napast!“ Toliko često smo u molitvi Očenaš izgovorili ovu rečenicu. Ma, molimo mi OČE NAŠ toliko puta ali malo razmišljamo o riječima koje izgovaramo u toj molitvi. Koliko nas je puta ova molitva osobno pogodila? Čini se da danas ne vrijedi misliti na napast, kušnju. Mediji, reklame i svijet oko nas pokazuju nam kako je to nevažno i beznačajno. Takozvani kavalirski delikti, zahvat u kasu ili brakolomstvo, to se sve smatra dobrom prilikom i šansom. Malo nas je koji napast smatramo unutarnjim porivom da se učini nešto protivno moralnim zakonima ili vjerskim propisima. Da li će nas novo vrijeme crkvene godine malo uzdrmati. Započeli smo korizmu, vrijeme priprave na Uskrs, najstariji i najvažniji blagdan Crkve. Pripravljamo se "postom, molitvom i djelima bratske ljubavi", kako smo izrazili u zbornoj molitvi na Pepelnicu. Istina, ako gledamo na neke običaje i na neke naše prijašnje navike vezane uz korizmu, onda smo, na prvi pogled, puno popustili. Nemojmo dozvoliti da nas takva misao prevari. Tako govori onaj koji jedva čeka nešto pa da opravda svoju duhovnu lijenost ili svoju nutarnju ruševinu. Nismo mi ništa popustili nego naglašavamo ono bitno i važno, a to je ljubav prema Bogu, naša nedjeljna dužnost sv. Mise, naše pomirenje s Bogom u svetoj ispovijedi, ljubav prema bližnjemu i čovječniji odnos prema svakom ljudskom biću. No, krenimo redom.

U prvom čitanju opisuje se početak i pad prvog čovjeka. Ako se želi razumjeti spasenjsko značenje Kristove smrti i uskrsnuća, najvažnija pretpostavka je da su ljudi Božja stvorenja i da su krhki. Nešto je moralo otići po zlu. Ljudski rod nije onakav kakav je zamislio Bog. Dok prvo poglavlje Knjige Postanka naglašava činjenicu da je Bog stvorio čovjeka i ženu na svoju sliku, i da su oni vrhunac stvaranja, dotle drugo poglavlje više stavlja čovjeka i ženu u središte stvaranja: Bog stvara čovjeka i ženu, stavlja ih u vrt, te ih okružuje sa svim potrebnim stvarima. Adamova sudbina je sudbina svakog čovjeka. Ne treba previše kriviti Evu, a time i ženski dio populacije, za pad čovječanstva. Čak i Pavao u drugom čitanju uopće ne spominje Evu, nego samo Adama. I muškarac i žena su skupa odgovorni za pad, iako i u ovoj situaciji, kao i u svim drugim, svatko ima odigrati određenu ulogu. Taj izvještaj pokazuje naglašenu teološku istinu, a ta je da ljudi ne mogu kriviti Boga ili zlu sudbinu za svoje stanje. Oni su direktno odgovorni za svoju situaciju. Muškarac i žena načinili su krive izbore koji su u suprotnosti s njihovim usudom kao Božjih stvorenja. Ti izbori ometaju da čovjek stvori ispravne odluke, no oni ga ne lišavaju odgovornosti.

I apostol Pavao u poslanici Rimljanima razmišlja nad istim ovim tekstom i donosi zaključak da su svi ljudi od Adama naslijedili sveopću grešnost a od Krista oproštenje te izvorne grešnosti. Pavao nije susreo ljude koji ne bi griješili, pa na temelju starozavjetnog nauka uči da pojedini ljudi osobnim grijesima prihvaćaju Adamov bunt protiv Boga. Njemu međutim nije u prvom redu do slikanja sveopće grešnosti, baštinjene od Adama. Važnije je ono što svi ljudi dobivaju u novom Adamu: "Kao što po grijehu jednoga, sve ljude zadesi osuda, tako i pravednost jednoga, Krista, svim ljudima posta opravdanje na život. I jednako tako, kao što neposluhom jednoga čovjeka, mnogi postadoše grešnici, tako će i posluhom jednoga mnogi postati pravednici" Iz ove formulacije vidimo da je opravdanje pravi život, život s Bogom. Adamov neposluh donio je njegovim potomcima rađanje u izvornoj grešnosti, u stanju nesposobnosti za prijateljstvo s Bogom. Isusov posluh donosi ljudima uključenost u pravdu Božju.

U današnjem Evanđelju Matej govori što napast stvarno znači i kako ona čovjeka želi ukloniti s pravoga puta i prave istine. Isus je otišao u pustinju da bi postio. Napasnik mu se primaknuo i zahtjeva da pretvori kamenje u kruh. Ovu želju Isus odlučno odbacuje tvrdnjom da iznad tjelesnoga postoji pred Bogom nešto važnije. I zahtjev da se baci s vrha hrama odbacuje Isus kao hulu na Boga. Sada kušač vadi posljednju kartu: vlast nad zemljom za priznanje zlog. I ovaj naizgled golemi prijedlog Isus odbacuje navodeći prvu Božju zapovijed.

Samo na prvi pogled djeluje čudno da kušač Božjem Sinu uopće može iznositi takve "ponude“. Isus ovdje stoji kao čovjek u zemaljskoj sferi, u području đavolskoj utjecaja. Napadnut je željama i zahtjevima koji su nama itekako poznati: željom za brzim i punim zadovoljenjem naših želja i prohtjeva, težnjom za što je moguće većom slobodom i neovisnošću, kao i težnjom za moću, bogatstvom i ugledom. Zapravo, vražja ponuda je uvijek napast. Pristanemo li, kupili smo grijeh. Sestre i braćo, kada griješimo, svaki od nas zagađuje i truje moralnu okolinu čovječanstva, nagriza moralne vrijednosti i tako pridonosi da “zakon grijeha” postaje sve jači i zagospodari svijetom. Isusovi odgovori upućuju na to da ove kušnje stoje protiv Božjih zapovijedi i da čovjeka odvlače od Boga. Tko im se predaje, taj promašuje Božji nalog koji svaki čovjek kao slika Božja i kao njegov partner u ovom svijetu posjeduje.

Dakle, Krist je svojim životom grijeh pobijedio i nama omogućio da se protiv njega borimo i da ga nadvladamo. Ovo korizmeno vrijeme neka nam bude vrijeme razmišljanja nad našim životom, neka nam pomogne da shvatimo svu teškoću naše grešnosti, ali neka pobudi u nama živu vjeru da grijeh nema posljednju riječ u našem životu. Nakon burnih trenutaka našeg života, dolazimo ovdje da nas Gospodin pohodi i ojača, da nas nahrani, da bismo tako kroz život prolazili kao pobjednici nad grijehom.

  -POŽEGA. Naš požeški biskup Msgr. Dr. Antuna Škvorčević uputio nam je i ove Korizme svoju poruku. Svi oni koji je žele vidjeti i pročitati detalje poruke našega biskupa mogu je pronaći na našoj web stranici.

  -VIROVITICA. U vremenu korizme pozvani smo preispitati svoj kršćanski život, pozvani smo posvjedočiti tko smo i što smo. Utorkom i petkom možemo to zajednički učiniti moleći križni put. Križni put molitva je Crkve kojom zajednički proživljavamo sve ono što je Gospodin Isus za nas učinio. Na taj način pokazujemo skromni znak svoje zahvalnosti Njemu za njegov čin ljubavi. Krizmanicima i prvopričesnicima to je idealna prilika da pokažu tko su i što su.

  -REZOVAC. Ponovno ćemo nakon dugo vremena imati krštenje djeteta. Tako će iduće nedjelje u Rezovcu biti kršteni Leon Matijević, prvo dijete Željka i Sabine Matijević, iz Virovitice, Slavonska 71 te Anton Ladović, sin Ljubiše Ladovića i Sanje Semeš, iz Rezovca, Markovac 30.

  -Draga moja mama! Otišla sam na zabavu i zapamtila sam što si mi rekla. Rekla si mi da ne pijem alkohol, mama, pa sam u zamjenu popila sprite. Bila sam ponosna na sebe, kao što si i rekla da ću biti, što neću piti i voziti iako su neki prijatelji rekli da bih trebala. Izabrala sam zdravlje i tvoj savjet bio je pravi.

© 2007, Sva prava pridržana, Župa Sv. Leopolda Mandića | Desing: Daniel Banić