Današnja nedjelja poziva nas na razmišljanje tko su to bili proroci, tko je prorok današnjeg vremena. Postavimo si danas pitanje: "Tko je za mene svećenik?" Svećenik je propovjednik evanđelja, radosne vijesti o kraljevstvu Božjem. On je djelitelj sakramenata, izvora milosti Božje za spasenje ljudi. Mogli bismo njihovu ulogu usporediti s ulogom sluga u Kani Galilejskoj, koji su Isusu donijeli i pripravili vodu da je pretvori u vino, i tako učinio čudo zbog kojeg će u njega povjerovati njegovi učenici. Isus je to čudo mogao učiniti i bez pomoći tih sluga, pa ipak se njima poslužio. Kao što su sluge donijele vodu da Isus učini čudo, tako i svećenik dovodi Isusu ljude da ih preobrazi. Sluge nisu primijetile kad je voda postala vino, kao što ni svećenik ne vidi, osim vrlo rijetko, kad je Bog preko njega zahvatio ljudska srca. Svećenik je sličan i onim ljudima koji su kroz krov donijeli Isusu uzetog čovjeka da ga izliječi. Svećenik dovodi Isusu ljude da im izliječi i dušu i tijelo. Svećenik je dušobrižnik.

Dakle, nema nam druge nego poslušati riječi svećenika i vjerovati u Božje djelovanje koje se ostvaruje preko svećenikovih riječi. Nemojmo se osramotiti poput Nazarećana iz današnjeg evanđelja.Tko zna da li će biti druge prilike?

                                                                                 Vaš župnik!

        NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA

Prošlotjedno evanđelje je donijelo Isusov govor u sinagogi i moglo se očekivati da ljudi pozitivno odgovore na navještenu Riječ. Današnji evanđeoski ulomak pokazuje da je reakcija ljudi koji su čuli Isusove riječi šokantna. To ukazuje na kompleksnost ljudskog odgovora. U trenucima oduševljenja čovjek zna srdačno odgovoriti na Božju riječ, no kad to ljudsko "da" treba ostvariti, onda dolaze problemi. Čak i oni koji su na svoje uši slušali Isusa, i početno bili oduševljeni, kasnije su ga htjeli strovaliti niz stijenu. Početno oduševljenje je brzo splasnulo. Ponekad su oduševljeni drugim ljudima, ali se ipak okreću protiv njih zato što se boje njihove moći; moći koju ne mogu razumjeti, a još manje kontrolirati. Nije lako biti prorok i ljudima govoriti o Božjoj ljubavi. Veliki ljudi nerijetko su bili odbačeni od svoje vlastite sredine, od ljudi kojima su željeli samo dobro. Dvojicu takvih predstavlja nam današnja riječ Božja.

Dobiva se dojam da Jeremija nije mogao biti ništa drugo negoli prorok. Za tu službu je bio "određen" i prije negoli se rodio. Za razliku od ostalih proroka, kojima je proroštvo bilo jedno od stvari koje su činili, Jeremijin proročki poziv je bio sav njegov život; s tim pozivom on se potpuno poistovjetio. Nakon što je Jeremiji postalo jasno da ništa drugo ne može biti osim proroka, Bog ga pripravlja za ono što će slijediti. A taj posao neće biti nimalo lak. No, unatoč težini posla, Jeremija se ne treba bojati, jer će Bog biti njegova zaštita. Taj ulomak o Jeremijinu proročkom pozivu je slika svakog vjernika koji radi za Božju stvar; svakog "proroka". A svi su pozvani naviještati Božju riječ.

Ulomak iz Poslanice Korinćanima jedan je od najpoznatijih novozavjetnih ulomka uopće. "Himan ljubavi" je, moglo bi se reći, "planetarno popularan" jer govori o daru ljubavi, koji je "najizvrsniji put". Ne radi se samo o najvećem od svih duhovnih darova, nego i daru koji svi mogu posjedovati. Radi se o daru koji svima daje smisao; i ustvari, ako drugi darovi nemaju svoje utemeljenje u ljubavi, oni su ništa. Bez obzira na to koliko jezici, proroštva, mudrost, znanje, vjera, dobrostivost, mučeništvo bili dobri u sebi, bez ljubavi i oni su ništa. Ne želi se reći da ti darovi nemaju vrijednost po sebi, nego je vrijednost tih darova prolazna. Oni su korisni sada, dok živimo na ovom svijetu. Ali na kraju ovog svijeta njihova korisnost će prestati i oni će nestati. Ljubav, pak, nikad neće prestati "biti". Ona je trajna.

Evanđeoski ulomak se nastavlja na prošlotjedni, gdje je Isus pročitao dio Izaijine knjige koji naviješta eshatološko vrijeme ispunjenja. U tom vremenu dolazi Isus koji će "protresti društvo" i biti na strani ugroženih. Slušatelji su u početku bili oduševljeni Isusovim riječima, a na kraju ulomka ti isti su Isusa odvukli na rub brijega da ga strmoglave. Njihovo čuđenje potjecalo je iz njihove pretpostavke da ga poznaju. Bio je jedan od njih, "sin Josipov", kojeg su poznavali. Kako je jedan od njih mogao imati takvu mudrost? Tražili su čudo, a Isus im odgovara da nisu ništa bolji od ostalih. Ukazuje na udovicu iz Sarfate i Naamana Sirca, koji su bili pogani. Stanovnici Nazareta mogli su biti zavidni drugim izraelskim gradovima što su imali koristi od Isusovih čuda, a oni nisu. Tim odgovorom Isus ističe da Bog prelazi granice Izraela i ide u poganske krajeve; ljudima koji su spremni poslušati Božjeg proroka. Nazarećane je zbog ovog obuzeo bijes i htjeli su ga ubiti. Taj čin pokazuje da će Isus, uz to što naviješta dolazak ispunjenja, biti odbačen, kao što je to bio slučaj i s ostalim prorocima.

Priča govori o vojskovođi čiji su vojnici bili kolebljivi, plašljivi, bez samopouzdanja… a jer se spremala velika bitka u kojoj je neprijatelj bio i jači i brojniji, tražio je način kako da svoje ratnike ohrabri. Predložio im je slijedeće: Idemo u hram pomoliti se našim bogovima i tamo ćemo odlučiti o svemu; tj. da li ići u rat ili odustati. Došavši u hram rekao im je: - Bacit ću novčić; ako padne "pismo" onda se idemo boriti taman da svi izginuli, ako padne "glava" onda ćemo odustati. - Može - složili su se svi! Pomolili su se i bacio je novčić i možemo samo zamisliti kakvo je to bilo iščekivanje; zanijemili su! Pogledali su i vidjeli su da je pao na "pismo" - znak da se ide u boj. Krenuli su odlučno i hrabro kao nikada prije. Neprijatelja su naprosto sprašili u tren i presretni se vratili svojim kućama.

- To ti je sudbina - reče mu nakon par dana jedan od prijatelja - sudbina je očito tako htjela! - Kakva sudbina - reče vojskovođa i pokaže mu novčić - na obje je strane bilo "pismo" - tako sam dao tajno iskovati, jer to je bio jedini način da moje vojnike ohrabrim!

Nismo li i sami nebrojeno puta sa strahom i nepovjerenjem i u Boga i u čovjeka kraj nas kretali u život? Bojali smo se, kanili smo odustati, sumnjali smo u sve i svakoga ne vjerujući da ćemo uspjeti ma o čemu da se radilo. A onda uz sve to shvatiš da Bog od tebe očekuje toliko toga. To je zapravo poziv svima nama da se ne bojimo nego da postanemo neustrašivi Božji svjedoci u današnjem svijetu bez obzira koštalo što koštalo, a njegova ljubav će nas hrabriti i jačati da ustrajemo.

   SVIJEĆNICA

Drugog dana veljače, u Katoličkoj crkvi slavi se blagdan Prikazanja Gospodinova, u narodu poznatiji pod nazivom Svijećnica. Četrdeseti dan nakon Božića ovaj se blagdan obilježava u znaku svjetla i radosti. Slavi se zapravo, spomen na događaj prikazanja Isusa Krista u jeruzalemskom hramu. Božji zakon, objavljen preko Mojsija, propisivao je izraelskim obiteljima da svako prvo muško prvorođenče posvete Gospodinu. Radosni su tada bili Josip i Marija koji su dječaka prikazali u hramu. Radost je ispunila i starce Šimuna i Anu, predstavnike izraelskog naroda, koji su Duhom prosvijetljeni upoznali Gospodina i prihvatili ga. Taj radosni događaj u hramu nije doživio jedino Veliki Svećenik, koji je kralju Herodu rekao gdje se imao roditi Mesija. Na istoku se ovaj blagdan zove "Susret - Sretenije", jer je Gospodin u svom hramu susreo svoj vjerni narod u osobama Šimuna i proročice Ane. Danas se u bogoslužju vjernici susreću s Kristom kao sa "svjetlom svijeta".

DAN ŽIVOTA

Kad se slavi dan nečega ili nekoga to ne znači da na to mislimo samo taj dan nego da nam taj jedan posebni dan želi povećati osjećaj svijesti da je nešto posebno vrijedno, pogotovo ako je ta vrijednost zaboravljena ili ugrožena. Sve ovo vrijedi i za Dan života koji Crkva slavi na prvu nedjelju u veljači. Život je dar čije vrijednosti najčešće nismo svjesni, a istovremeno je njegova vrijednost vrlo često ugrožena ili osporavana i zamjenjivana nekim "pravom na izbor" ili nekakvim drugim "pravima" koja donose smrt. Svaki ljudski život u ovaj svijet donese puno nove, neponovljive radosti, ljubavi i topline, svaki novi život ima u sebi moć mijenjati i obogaćivati druge živote, svaki novi čovjek ostavlja svojim životom neponovljivi, originalni trag, svaki čovjek je drugačija, autentična slika Božja.

I nitko, pa ni roditelji, još manje država ili liječnici imaju pravo svojim "pravom na izbor" uskratiti pravo jednom životu da dođe na svijet i uskratiti i sebi i svijetu pravo da upozna taj novi život. Kao što nitko nema pravo odlučiti kad jedan život treba otići s ovoga svijeta. "Kultura smrti" ima snažnu propagandnu "mašineriju", ima i velike profite i politički utjecaj. Lako i napadno širi svoje ideje, proglašava ih "normalnima". Pa ipak, život sam nagrađuje one koji ga prihvate. Radošću, zadovoljstvom, blagoslovom. Toliki su se gorko pokajali i cijeli život sebi upropastili s tim što su prekinuli jedan nerođeni život. Nikad se nitko nije pokajao što ga je prihvatio - makar to značilo i borbu i manji standard i probleme... Život je dar. Primili smo taj dar, a možda nismo ni rekli hvala. Ali, ako i jesmo to nije dovoljno. Jer, život je takav dar da ga treba dalje darivati - darivajući drugima bogatstvo koje je sa sobom na ovaj svijet donio tvoj život. Jer život - to više imaš što ga više darivaš.

Što ti je sreća?

Zadovoljstvo, sreća i radost neće ti pasti u krilo. Al' ćeš ih dobiti besplatno ako svladaš svoju umornost i sam štogod poduzmeš. Toliko je stabala, toliko ptica i cvijeća, toliko čuda oko nas koja čekaju samo to da ozdrave čovjeka od njegove žalosti. Da bismo bili sretni, nije važno da više posjedujem, nego da manje vapimo. Ima dobrih i loših dana. Dobri prolaze. To nam je žao. Ali i loši prolaze. Zašto nas to ne tješi? Nemojte zaboraviti da je još MNOGO LJEPOTE NA OVOME SVIJETU KOJA ČEKA SAMO NA VAS. U mnogim starijim ljudima drijemaju dragocjena blaga. Treba ih samo otkriti. Zadivit ćeš se njihovu humoru, njihovu miru, njihovoj životnoj mudrosti, miru njihova srca. Traži sreću i nikada je nećeš naći. Sreća je poput jeke. Uzvraća ti jedino ako sama sebe daruješ.

   VIJESTI

VIROVITICA. Prošle nedjelje su se u našoj župi skupljali dobrovoljni prilozi za potrebite na Haitiju. Sve one patnje i boli koje proživljavaju stanovnici Haitija samo su nam pokazali koliko Bog nas voli i koliko mi osjećamo za te ljude. Skupljajući dobrovoljne priloge za potrebite ponovno smo iskazali svoju osjetljivost za one koji su se našli ne svojom krivnjom u vrlo teškoj situaciji. Uz naše molitve skupilo se i 5.920,00 KN. Novac je odmah proslijeđen Caritasu Požeške Biskupije koji je novac proslijedio dalje. HVALA SVIMA!

VIROVITICA. Ovaj tjedan su majstori odradili i ostatak posla na postavljanju pločica. Pločice su kompletno postavljene u cijeloj crkvi kao i "cokl" u cijeloj crkvi, te kameni stalak za uskrsnu svijeću. Radove su izvodili majstori obrta "SKLAD", vlasnika Pere Obradovića, župnikova brata. Pločice i potrebno ljepilo za crkvu (550m2 pločica + 2700 kg ljepila) je plaćeno 34.268,00 KN, a za župni stan, sakristiju i kor (420m2 pločica + 2400 kg ljepila) je plaćeno 27.152,00 KN, zajedno 61.420,00 KN, a postavljanje pločica i u crkvi i u župnom stanu plaćeno je 52.000,00 KN. Istovremeno je ličilac i majstor Josip Điketa tijekom cijelog vremena vršio popravke nastalih oštećenja tijekom obavljanja radova, kako u župnom stanu tako i u crkvi. Također je izvršeno dotjerivanje ventilokonvektora u crkvi tako da se ispod njih ne vide nikakvi kablovi. Ovim sve druge poslove stavljamo na stranu jer više nismo u mogućnosti nastaviti bilo kakve poslove. Zahvaljujemo svima koji na bilo koji način pomažu svoju župu.

VIROVITICA. I ovaj tjedan naša je župa umanjena za četiri osobe. Ovaj svijet vječnim zamijenili su naši župljani: Ivan Pocrnjić iz Čemernice, Zagrebačka 19, Stipan Bilokapić, iz Taborišta, Zagrebačka 135, Milan Završnik, iz Rezovca, Stari Rezovac 2 i Juraj Žagar, također iz Rezovca, Markovac 72. Sprovod pokojnog Juraja - Đuke Žagara biti će u ponedjeljak, 01.02.2010. u 13,00 sati na groblju u Rezovcu. Njima i svim našim pokojnicima neka Gospodin udijeli vječni život u kojeg su vjerovali.

    Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!  

Dovezla žena svoj auto u neprepoznatljivom stanju na popravak u radionicu. Glavni majstor uzme papir i zapisuje podatke: - Ime i prezime, adresa, godište auta, registarske oznake... i na kraju pitanje: ŠTO SE DOGODILO!? - Udarila sam u drvo! - Koliko puta?  

Sjedi zec na panju u šumi gladi si zub! Naiđe lisica i pita ga: - Zašto gladiš zub? - Da zakoljem medvjeda! Preplaši se lija i odjuri, ali naiđe vuk i postavi isto pitanje! - Da zakoljem medvjeda - opet odgovori zec! Odjuri u strahu i vuk, ali nato naiđe medvjed! - Što to radiš zeko? - Gladim zub i pričam gluposti!

Čujem da si sinoć bila na koncertu, pita kolegica: - Jesam! - Kako je bilo? - Ne pitaj - gužva da se ne da opisati... čak je dirigent cijelo vrijeme morao stajati!

Zaručnici su došli na vjenčanje sa zakašnjenjem od oko sat vremena. Župnik već odavno nestrpljiv i ljutit, reče im: "Slijedeći put neću vas čekati ni pet minuta!"

         DAROVATELJI - HVALA