LISTIĆ ŽUPNE ZAJEDNICE 
VIROVITICA II
GOD. VI Br. 5 (227) 03. veljače 2008.

Svake godine Nobelova komisija dodjeljuje nagrade za istaknute uspjehe na području fizike, kemije, medicine, literature i za mir. Važnije od novčanog iznosa, te svjetski čuvene udruge Alfreda Nobela koji se kao premija dodjeljuje, jest svjetsko priznanje i uvažavanje uspjeha na dotičnom području. Za kratko vrijeme ljudi koji najčešće djeluju u pozadini, u tihom i upornom radu na rješavanju problema čovječanstva bivaju pomaknuti na svjetlo javnosti. Nažalost, pozornost medija uživaju u svakodnevnici najčešće drugi: političari, glumci, sportaši, tzv. otmjeno društvo. Nije li Isus nešto slično učinio kada je izgovorio proglašenje blaženim? Za kratko vrijeme odvratio je pažnju od najuglednijih i visoko štovanih, od visoko cijenjenih i plemenitih svoga vremena na one, koji prema njegovom mišljenju uživaju ugled kod Boga: na siromašne, koji očekuju Kraljevstvo Božje, mirotvorce, žalosne itd. On je s tim, uobičajeni poredak stavio na glavu i u pitanje.

Još jedna nedjelja otvara nam mogućnost razmisliti koliku je nama ljubav darovao naš Otac. Nedjelja kao Dan Gospodnji ponovno nas potiče da prepoznamo sebe kao one koji se ubrajaju u one koji su blaženi. Kada smo god spremni učiniti nešto za svoga bližnjega, mi se zapravo trudimo izvršavati ono što je Bog zatražio od nas. Ako u tome ustrajemo, mi se spremamo da u potpunosti postanemo stanovnici kraljevstva Božjega kojega je Isus obećao svima onima koji se budu držali njegovih zakona. Nema razloga da to i ne učinimo.

                                                                                                                                                                                        Vaš župnik!

Kroz sva današnja čitanja provlači se jasna tema, a to je tema siromašnih: "ja ću pustiti da u tebi opstane samo skroman i čedan narod" (prvo čitanje); "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko" (refren pripjevnog psalma); "Bog izabra lude... slabe... neplemenite i prezrene" (drugo čitanje); "Blago siromasima duhom" (evanđelje). Svi ti citati pokazuju da je teško odrediti gdje u kršćanskom promišljanju smjestiti siromašne. Jesu li siromašni samo oni koji su u materijalnoj i ekonomskoj potrebi? Pojam siromaštva je osebujan. Često su oni koje ljudi smatraju jakima u biti jako slabi. Isusov govor na gori izaziva proturječna mišljenja. Nedostižne ideale, kažu jedni. Socijalni poredak, kojega bi se barem Crkva morala držati, jedna vrsta socijalnog poretka vjere, misle drugi. Tada bi svi kršćani morali po tomu živjeti. Ali, kako se u jednom modernom, prema dobitku i potrošnji usmjerenom društvu, može težiti idealnoj slici biblijskog siromaštva, a istodobno biti navezan na politiku i gospodarstvo? Je li, dakle, Isusov govor na gori samo jedna iluzija? Ili u svakom slučaju prigoda za tihe trenutke osobnog razmišljanja? Pa krenimo redom.

Prorok Sefanija gleda pred sobom katastrofama pročišćeni izraelski narod, siromašan, ali na tragu Božje pravednosti. On u današnjem prvom čitanju ističe potrebu traženja pravde i poniznosti, budući da će samo ponizan i pravedan narod izbjeći dan suda. Osim te teme, prorok Sefanija je isto tako naglašavao Božju brigu za siromašne.

Drugo čitanje prošlog tjedna je govorilo o podjelama koje su bile u korintskoj zajednici. Nakon inicijalnih uputa što raditi, Pavao obično raspravlja o teoloških razlozima problema. Problem s Korinćanima je bio da su se smatrali previše sigurnim u sebe. Hvalisali su se svojom mudrošću. Vjerovali su da su krštenjem u Krista postali dionici nebeske mudrosti i smatrali su se superiornijim od drugih, mudri i jaki; a zapravo su pripadali običnom sloju društva, i među njima nije bilo mnogo mudrih po tijelu, niti mnogo snažnih, niti mnogo plemenitih. Nije bilo nikakvog razloga za njihovo hvalisanje. Nije nikakvo duhovno iskustvo, postignuće, razlog njihova spasenja, nego jedino Božji spasenjski čin u Isusu Kristu, činjenica koja bi ih trebala natjerati na poniznost. Ako se treba "hvaliti", jedino se treba hvaliti u Gospodinu. Pavao upozorava na temeljnu grešku Korinćana, a to je da ni nisu svjesni da biti kršćanin znači odreći se hvalisanja svake vrste. Hvalisanje je, po Pavlu, na samom vrhuncu skale ljudske grešnosti. U to iskušenje vrlo lako padaju mnogi, kako vjernici, tako i nevjernici. Veliko je to iskušenje. Tako će možda i neki danas reći u vezi današnjeg Evanđelja: vi ponavljate Isusove riječi, ali ni sami u njih niste uvjereni. Blago siromasima. "Ne budite smiješni, blago bogatima. Tako vi meni govorite. Tko je ikada u siromaštini sreće okusio?" Krist zaista reče: Blago siromasima, tužnima, progonjenima. A ljudi se trude da budu što bogatiji, radosniji i mirniji. Nije li se Isus možda malo prevario u svojim procjenama?

Pravednost, poniznost, slabost, siromaštvo, - to su vodeće riječi današnjeg Evanđelja pokraj kojih se ne može jednostavno proći. Ni njihove protivnosti ne treba zaboraviti: nada, utjeha, milosrđe, istinitost, mir. Blaženstva su početak Govora na gori. To je bio govor pun čudesnih obećanja za ljude koji se u uvjetima ovoga svijeta hrabro i nesebično zalažu za pravednost, ljubav, mir i vjeru i za to na sebe prihvaćaju i najteže osobne štete i gubitke.

Matej Govor na gori otvara blaženstvima. Svako blaženstvo je sastavljeno iz dva dijela: prvi dio govori o poniženju u sadašnjosti, a drugi o proslavi u budućnosti. Blaženstva, barem u Matejevoj verziji, nisu upućena svima, nego učenicima, tj. onima koji su sve ostavili i pošli za Isusom. Oni su siromašni duhom; oni su oni koji su shvatili da su duhovno siromašni, koji nisu sami pravedni i zato žeđaju i gladuju za Božjom pravednošću. Druga grupa blaženstva je mnogo živahnija. Radi se o milosrdnima, čistima srcem i mirotvorcima koji su proglašeni blaženim. Vjera, ako je nepatvorena, djeluje po ljubavi, kako kaže Pavao. Tek oni koji povezuju i aktivnu i pasivnu stranu istinskog odnosa prema Bogu, tek oni su proglašeni već sada i ovdje blaženima. I tek je njima obećan budući boravak u kraljevstvu Božjem.

Velika je plaća na nebesima obećana samo onima koji su pored duha siromaštva, čista srca, krotki, mirotvorci, koji trpe s najvećim strpljenjem progonstvo, koji mirno, bez riječi trpe uvrede i klevete te svaki govor koji se protivi njihovu dobru glasu. Takvima, jer im zemlja i ljudi uskraćuju gostoprimstvo, Bog obećava bogatu baštinu nebeskog blaženstva. Put blaženstava je staza kojom su prošli mnogi. Znajmo da je tim putem prošao i naš Gospodin Isus koji je na sebe preuzeo sve bijede i nevolje ljudi, jer je htio čovjeka, tj. nas poučiti kako se dolazi do Oca. Onaj koji sluša Isusove zapovijedi te ozbiljno nastoji izvršiti ih, dobiva i pomagala za ispunjenje te zadaće, a to su neiscrpivi darovi milosti, sv. Misa i drugi sakramenti.

Isus nam uvijek daje još jednu šansu da se popravimo. On je s nama neizmjerno strpljiv i radosno čeka svako naše obraćenje. Svojim primjerom nam je pokazao kako moramo živjeti ako hoćemo njega slijediti. Nadošao je dakle čas da ozbiljno shvatimo ustav Božjeg kraljevstva i da prema tom temeljnom zakonu kršćanstva uredimo i svoj život. Samo ćemo tako postići onaj stupanj svetosti koji Gospodin od nas očekuje i postati dionici blaženstva koje je Bog obećao svojim vjernima.

  -POŽEGA. Proslava Dana života, koji se ove godine slavi u nedjelju 3. veljače, odvija se pod geslom "Život je blagoslov i radost". Ovogodišnja proslava, koju priprema i koordinira Ured Hrvatske biskupske konferencije za obitelj, bit će u znaku molitve za život i dobrotvorne akcije na nacionalnoj razini. Ured je objavio prigodni letak kojim se potiče na primanje i prihvaćanje svakog ljudskog života te stvaranje zajedništva u brizi za život najmanjih. U tu svrhu od 27. siječnja do 9. veljače bit će otvoren donacijski telefon 060 888 201. Od prikupljenih sredstava darivat će se djeca koja se prva rode nakon ponoći s 2. na 3. veljače u svakom rodilištu u Hrvatskoj. Vjernike se poziva i na obiteljsku molitvu za život u subotu 2. veljače u 20.10 sati, za što je priređen poseban molitveni predložak. Oni koji žele mogu izabrati bilo koji dan

  -VIROVITICA. U srijedu, 06.02.2008. blagdanom PEPELNICE ili Čiste Srijede počinje vrijeme korizme. Ovo vrijeme je u crkvenoj godini posebno važno. Vrijeme korizme je vrijeme čišćenja svojih duša i priprava za veliki događaj Isusova Uskrsnuća koji je predznak našega spasenja i našega uskrsnuća. Korizma je idealno vrijeme u kojemu možemo započeti svoju osobnu obnovu i temeljitu promjenu života. Zato Korizma i započinje blagdanom Pepelnice tj. simboličkim posipanjem pepela po glavi kao znak unutarnjeg čišćenja. Istina, ovo pepeljenje može biti simbolika ali može potaknuti čovjeka na promjene. Isto tako, može biti samo jedan u nizu obreda koje smo prošli i da se ništa ne dogodi.

© 2007, Sva prava pridržana, Župa Sv. Leopolda Mandića | Desing: Daniel Banić