Koje ste vjere? - Katolik! Danas se malo kojim vjerskim pitanjem i odgovorom toliko barata kao s ovim. Maše se na sve strane kako je Hrvatska 90% katolička, a Hrvati katolici. Pa po čemu smo mi to katolici? Ako se računa krštenje i upis u matične knjige, onda je podatak ispravan. Ako se računa po nekakvim slavljenjima blagdana, održavanjem nekih običaja (ne jesti meso u petak u korizmi ili ne jesti meso na Veliki petak.), i onda bi podatak mogao biti približno ispravan. Isto je to i s blagoslovom kuća (nekada se znalo da se kuće komunista ne blagoslivljaju). Krstiti djecu, poslati ih na prvu pričest i krizmu, podatak bi i tada mogao biti ispravan. Tako je i s Crkvenim sprovodima. No, kod vjenčanja već nije tako. Koliki katolici uopće ne mare za predbračnu čistoću. Mnogi žive "u braku", a da nisu Crkveno vjenčani. Ima katolika koji iz pomodarstva žive u homoseksualnim brakovima. Ima katolika koji sklapaju crkveni brak zbog lijepe ceremonije, a nakon godinu, dvije ili više - razlaz. Po životu u braku prema katoličkim načelima, ajme meni, majko moja, podatak je strahovito lažan. I tako bih mogao nabrajati, ali samo ovi glavni ukazuju da nešto ne vrijedi.

Danas čujemo kako je narod plakao kad su čuli riječi zakona, Tore. Tko danas plače kad čuje riječi Biblije. Mi bismo, kao katolici, trebali slušati Bibliju, čitati posebno evanđelja i po njima živjeti. Što mi danas slušamo i čitamo, koga slušamo: TV, medije svih vrsta. A mi katolici, gdje je Biblija? Ma tko gleda što piše Biblija. Biblija je, za nas, sveta knjiga, Bogom nadahnuta, u Bibliji je temelj kršćanstva. Koliki katolici to vjeruju, do toga drže i po Bibliji žive? Onda što smo mi po vjeri? Katolici - agnostici! I nikako čudo da većina katolika bira za predsjednika agnostika. Neki se tome čude! Može li se promijeniti situacija. Na normalan način ne vjerujem. Biblija govori: Bog može podići djecu Abrahamovu iz ovog kamenja. Hoćemo li to dozvoliti? Hoćemo li napraviti zaokret? Ovisi o tebi i meni! Učinimo to!

                                                                                 Vaš župnik!

        NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA

Slušajući današnja čitanja, uviđamo da su ispunjena slavljenjem Božje riječi i zajednička tema današnjih čitanja je riječ Božja i navještaj te riječi. I prvo čitanje i evanđeoski ulomak govore o dinamičnoj snazi navještene riječi. Ta riječ je prenošena s generacije na generaciju. A ljudi različito reagiraju kad je čuju. Izraelci, iz prvog čitanja, su bili otvoreni riječi do suza. I slušatelji iz evanđeoskog ulomka su pozorno slušali riječi Pisma. Kakav je slučaj s nama vjernicima? Jesmo li mi spremni poslušati riječ? Smatramo li riječi koje nam Bog upućuje teretom ili blagom koje je izvor života? Jesmo li naučili međusobno živjeti kao jedno tijelo, o čemu govori drugo čitanje? Smatramo li svakog člana zajednice važnim? Jesmo li spremni na preobrazbu? Život kršćana morao bi se razlikovati i biti prepoznatljiv. Vjernik bi morao imati više strpljenja, razumijevanja, kako za vlastitu obitelj, tako i za one koji nisu krvno srodstvo. Riječ koja je naviještena morala bi imati odjeka u praktičnom životu? Jesmo li kao vjernici više darežljivi? Svijet u kojem živimo morao bi biti manje ratnički orijentiran. Čini li slušanje riječi Božje čini razliku u našem životu? Ili su nam uši zatvorene za snagu Božje riječi? Pogledajmo detaljnije čitanja.

Ulomak iz Knjige Nehemijine govori o okupljanju izraelske zajednice koja je željela svoj život uskladiti prema propisima Zakona. Zajednica koja se okupila je uključivala ne samo muškarce nego i žene i djecu. Oni koji su se okupili preuzimali su veliku odgovornost na sebe, odgovornost opsluživanja Zakona. Pripravljajući se za slušanje riječi, narod je stajao, uzdigao ruke i na posljetku kleknuo. A čitanje zakona je trajalo preko šest sati, od ranog jutra do podneva. Sigurno ej da se pitamo kako im nije dosadilo? Da, ako se Riječ Božja sluša sa srcem, ona ne može dojaditi i čovjek se ne može umoriti jer je cijeli organizam uključen u tu ljubav.

Na to smjera i apostol Pavao u ulomku iz Poslanice Korinćanima. Pavao govori o razlikama u zajednici, koristeći sliku tijela. Tijelo ima mnoge dijelove, i svaki dio ima različitu funkciju, no svaki dio djeluje za dobro cjeline. Takva slika pokazuje kako bi trebala izgledati idealna kršćanska zajednica. U kršćanskoj zajednici ne bi trebalo biti diskriminirajućih razlika; kako onih koje se temelje na vjerskom podrijetlu tako ni onih koje se temelje na socijalnom statusu. Kulturne i rasne razlike će ostati, no one ne mogu biti razlog da netko ne bude dio zajednice.

Ulomak iz Lukina evanđelja u prvom dijelu govori koji je motiv njegova pisanja Teofilu, tj. zašto je sastavio to evanđelje. A drugi dio govori o Isusovu djelovanju u galilejskom kraju. Isus je poučavao u sinagogama u Galileji i sve je oduševio. Ulomak ističe da se tada vratio u svoj grad Nazaret i ušao za vrijeme službe u sinagogu koja je u prvi mah izgledala kao i bezbrojne dotadašnje subote, no desilo se nešto što je slušatelje ostavilo bez daha, Te važne subote jedan njihov mještanin, poznanik sviju u sinagogi, Isus, uzima svitak knjige Svetog Pisma. Čita unaprijed predviđeni odlomak iz knjige proroka Izaije: "Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje". Svima su u sinagogi te riječi bile dobro poznate. Slušali su ih nebrojeno puta. Slušali su i njihovo tumačenje. Ovaj put su ipak s velikim zanimanjem iščekivali što će im Isus reći. Već su čuli da je nastupao u drugim sinagogama po Galileji pa je o njemu "pukao glas" ne samo u Nazaretu već i po "svoj okolici". Nije nikakvo čuda da su "oči sviju bile uprte u njega". Svi su naćulili uši. Kako će protumačiti te riječi? Može li reći nešto što dotada nisu čuli? On "tada savi knjigu, dade je poslužitelju i sjede". Izgovara samo jednu rečenicu: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima".

Šok! Iznenađenje! Muk! Svi su bez daha. Čuju li oni dobro što On to reče. Varaju li ih njihove uši? Došli su da se u miru pomole Bogu i vrate se svojim kućama. Mogu li se nakon ovoga mirno razići kao i svih dotadašnjih subota? Nemoguće! Ovo ne može tek tako završiti. Nešto se mora učiniti jer prorok nije nastupio onako kako paše njihovim ušima.! Temeljna uloga proroka je naviještanje. On je pozvan naviještati slobodu, izbavljenje, ozdravljenje, te godinu Gospodnju. A najveću dobrobit od godine Gospodnje će imati žrtve. Godina Gospodnja je godina kad će dugovi biti oprošteni, kad će zemlja biti vraćena njezinim pravim vlasnicima, kad će utamničenici biti pušteni na slobodu. Stoga su tu godinu posebno očekivali siromašni i potlačeni, za razliku od onih koji će kod nove preraspodjele bogatstva izgubiti nešto od svojeg bogatstva i moći. Takva ideja pravedne preraspodjele bogatstva je slika eshatološkog ispunjenja, koje počinje upravo s Isusom. No, njegovi sumještani nisu mogli to prihvatiti.

Prošle nedjelje Isus doživljava radosne trenutke na svadbi u Kani Galilejskoj, a ove nedjelje doživljava teško razočaranje. Zapravo on nas priprema na neuspjehe koje i mi sami doživljavamo u svom životu. Pokazuje nam da budemo u svom životu spremni primati i uspjehe i neuspjehe. Kako drugačije shvatiti neozbiljnost i neodgovornost stanovnika Nazareta. I sami znamo koliko nam je drago imati nekoga poznatog i uspješnog iz svoga mjesta. Nekako se nadamo da će dio njegova uspjeha biti korisno i za naše mjesto. Nažalost, u Nazarećana je ipak prevladala ljubomora i zavist.

Isus je blagovjesnik, On donosi dobru vijest svima koji trpe neku nevolju; svima želi uljepšati život, osobito ono u čemu su na neki način zakinuti. Njegovo poslanje je zapravo poslanje i svakoga kršćanina. Kršćanin bi trebao biti drugi Krist u ovom svijetu. No, koliko smo mi kršćani stvarno Isusovi učenici ili se ponašamo poput Nazarećana. Koliko smo stvarno spremni preuzeti ulogu pravog kršćanina u današnjem svijetu, koliko svoju ulogu prebacujemo na drugoga i tražimo uvijek neki izgovor. Bilo bi lijepo da se ne osramotimo poput Nazarećana. Nismo zato postali kršćani, nismo uzalud dobili dar krštenja. Ne dozvolimo da Radosna Vijest prođe pokraj nas nezapaženo.

                VIJESTI

VIROVITICA. Ove nedjelje će se u našoj župi skupljati dobrovoljni prilozi za potrebite na Haitiju. Sve one patnje i boli koji proživljavaju stanovnici Haitija samo nam pokazuju koliko Bog nas voli. Vjerujem da bolju i težu kušnju vjerodostojnosti našega kršćanskoga vjerničkoga poslanja nismo mogli dobiti. Putem mreže Caritasa Europe i Caritasa Internationalis Hrvatski Caritas već sudjeluje u zbrinjavanju žrtava potresa. Neka nam danas bude prilika pokazati koliko imamo ljubavi prema svima potrebnima. HVALA SVIMA!

VIROVITICA. I ove godine se odvija Molitvena osmina za jedinstvo kršćana pod motom: "VI STE TOMU SVJEDOCI!" Ona poziva na promišljanje o svjedočenju vjere u Uskrsloga. Prvo pitanje koje se bogoljubnom i dobrohotnom kršćaninu nameće: svjedočim li ja vjeru u Uskrsloga? Ako da, na koji način? Kako? Čime? Koliko? S vjerom u Uskrsloga Isusa, Isusa koji je živ jer je Bog, razumu i iskustvu nije lako ni jednostavno. Ali bez nje sve je još jadnije i beznadnije. Isus koji ne bi bio Bog zapravo me ne bi mnogo ni zanimao. Odnosno zanimao bi me onoliko i onako koliko i kako me zanimaju druge povijesne osobe. S vjerom u Isusovo uskrsnuće povezana je i vjera u njegovo božanstvo. Ta vjera je dar kojemu se čovjek može vlastitim odlukama otvarati ili zatvarati. Razdjelnica je li netko kršćanin nije pitanje je li Isus postojao ili nije, razdjelnica je pitanje je li Isus uskrsnuo, odnosno je li on Bog za mene ili tebe.

VIROVITICA. Ovaj tjedan su majstori marljivo radili na postavljanju pločica na pod naše crkve. Pločice su kompletno postavljene u svetištu crkve te više od pola u lađi crkve. Tijekom idućeg tjedna planira se postaviti pločice u cijeloj crkvi. Isto tako su u župnom stanu obavljeni neki sitni radovi kako bi se župni stan stavio kompletno u pogon.

VIROVITICA. Ovaj tjedan naša je župa umanjena za četiri osobe. Ovaj svijet vječnim iznenada je zamijenio naš župljanin Stjepan Budak, iz Taborišta, Slavonska 32. Pokojni Stjepan je uvijek bez razmišljanja pomagao u izgradnji župne crkve i župnog stana. Uvijek je imao puno razumijevanja i ljubavi. Neka mu Gospodin udijeli vječni život. Isto tako ovaj svijet vječnim zamijenili su Zorka Blažević, iz Slavonske ulice 81 te Marko Pušić iz Stjepana Radića 117, oboje iz Taborišta, te Mile Pleša iz Čemernice, Zagrebačka 29. Svima njima neka Gospodin udijeli vječni život u kojeg su vjerovali.

    Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!  

"Pero, jako si se promijenio. Puno si viši nego kad sam te zadnji put vidio. Mršaviji si, kosa ti je smeđa a bila je crna..." "Ali ja nisam Pero, ja sam Ivan." "Što? I ime si promijenio!?!"  

"Jesi li čuo, izabran je novi patrijarha?" "Da, ali opet pravoslavac."

U avionskoj nesreći poginuli papa, pastor i rabin. Zbog prevelike gužve sv. Petar ih privremeno pošalje Luciferu. Iako ih je ovaj veoma rado primio nakon nekoliko sati nazove sv. Petra: "Petre, oprosti ali možeš li preuzeti ovu trojicu koje si mi zadnje poslao? Ovaj u bijelom od kad je ušao ne prestaje opraštati; ovaj u crnom odijelu propovijeda i obraća na sve strane; a ovaj sa šeširom je već uspio skupiti novce za klima uređaj.

Katolički svećenik i rabin putovali vlakom. Za vrijeme marende svećenik izvadi sendvič od kruha i salame i ponudi i svog suputnika. Rabin se zahvali i reče: "Ne smijem jesti svinjetinu, vjera mi brani." "Ne znaš što propuštaš!" - svećenik će na to i u miru pojede svoj sendvič. Kad je trebao izaći iz vlaka rabin, opraštajući se, reče: "Doviđenja i pozdravite svoju ženu." "Ja nemam ženu, vjera mi brani" - svećenik će na to. "Ne znaš što propuštaš... - dometnu rabin!"

Dvoje djelatnika i ravnatelj odoše na ručak i nađoše staru uljanu lampu. Protrljaše je a iz lampe izađe duh i reče: "Troje vas je pa ću svakome ispuniti po jednu želju." "Prvo meni" - reče djelatnica. "Želim biti na Bahamima, voziti se na gliseru i sve zaboraviti!" Puf! I ona nestane. Njen kolega, u čudu, reče: "Ja sam slijedeći! Ja sam slijedeći! Želim da sam na Havajima, na plaži i zauvijek okružen pinacoladom i ljubavlju svog života." Puf! I on nestane. "Ti si na redu" - reče duh ravnatelju. A on reče: "Želim da se ovo dvoje poslije ručka vrate na posao." Pouka: UVIJEK PUSTITE ŠEFA DA PRVI GOVORI!

         DAROVATELJI - HVALA