Dragi župljani i prijatelji našega župnog glasnika. Današnja nedjelja i blagdan Krštenja Gospodinova su toliko znakoviti. Isus svojim krštenjem na rijeci Jordanu čini zaokret u svom životu i počinje javno djelovati. Rezultati prvoga izbornog kruga za predsjedničke izbore, sudeći po očitovanjima u predizbornoj kampanji, ne daju baš utemeljenu veliku nadu da će baš budući predsjednik biti ona nužna poluga koja bi počela stvarati preduvjete za mogućnost stvarnoga zaokreta u našoj domovini. Smijemo slobodno reći da hrvatsko društvo i Republika Hrvatska u 2010. godinu ulazi u znaku ključnog pitanja: Je li moguć stvarni zaokret? Duboke promjene nužne su ponajprije u politici koja usmjerava, određuje prioritete ili marginalizira pojedina bitna pitanja na svim područjima društvenoga života. Strateške promjene nužne su u gospodarstvu, o čemu ovisi hoće li Hrvatska ostati na koljenima ili će stati na svoje noge. Bitne promjene nužne su u medijima koji sve manje služe hrvatskome društvu i hrvatskim građanima a sve više nekim čudnim i netransparentnim interesima pojedinih ideološko-političkih i inih skupina. Nužne su promjene i na religijskom području, promjene koje bi donijele duhovnu obnovu Republike Hrvatske. Jednom riječju nužan je korjeniti zaokret u gotovo svim društvenim procesima na svima područjima društvenoga i državnoga djelovanja.

S tom ocjenom o nužnosti stvarnoga zaokreta u ukupnom društveno-političkom životu Hrvatske slaže se većina hrvatskih građana, a ne slažu se samo oni kojima je dosadašnje i sadašnje krizno odnosno zapravo kaotično stanje idealno za ostvarivanje njihovih partikularnih interesa. Na meni je i tebi da dademo svoj glas onome koji hoće, želi i može pridonijeti ovim promjenama. Naša je dužnost izići na izbore. Slijedećih 5 godina morati ćemo za predsjednik Republike prihvatiti onoga tko bude izabran. Sve naše nijekanje izbora biti će bespredmetno. Iziđimo na izbore i učinimo ono što moramo za bolje sutra.

                                                                                 Vaš župnik!

        NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA

Kad smo bili mali naši su nas roditelji zajedno sa krsnim kumovima koje su izabrali bez da su nas pitali koga želimo za kuma i kumu donijeli u crkvu i zatražili krštenje; prijem u zajednicu vjernika koju zovemo Crkva Katolička! Oni su tada zajedno sa krsnim kumovima obećali Bogu preko svećenika koji je obavio krštenje, da će pomagati, da će biti uzor, da će biti primjer i da će sve učiniti da bi nas oduševili za Krista i Crkvu, te kad sutra porastemo i svega postanemo svjesni, da nastavimo život u vjeri - život po Evanđelju! Postavljam pitanje sebi i svima nama jesmo li nastavili živjeti vjeru i dokazivati ju dobrotom i djelima ljubavi, istine i pravde.

Crkva nam danas pred oči stavlja blagdan Krštenja Isusova na Jordanu, blagdan kojim započinjemo novo razdoblje u životu našeg Gospodina. Započinje njegovo poslanje, njegov poziv. Isusu iz Nazareta, do tada od svih promatran kao običan tesar, dobiva nebesko poslanje, proglašen je službeno Sinom Božjim. Isusov dolazak na Jordan u nama izaziva uvijek nova pitanja. Zašto je Isus došao pred Ivana i zatražio od njega krštenje? Zašto se svemogući Bog pomiješao s ljudima i zagazio u Jordanske vode? Zašto je bezgrešni Božji Sin tražio krštenje kojim se brišu ljudske opačine? Isus nas iznenađuje. Iznenadio je i Ivana Krstitelja, koji mu se prvi usprotivio. "Zar ja da posvećujem Svetoga?" Ali Isus sasvim ozbiljno zahtijeva krštenje, jer se imaju ispuniti Pisma. Isus, na početku svog javnog djelovanja, dovodi poslušnost do savršenstva.

Kolika je čast biti sinom ili kćerkom nekoga zemaljskog velikana, kralja ili cara, svjedoče nam svagdanje slike s malih ekrana. Koliko poštovanje i kakve počasti im se iskazuju. Koliki, često sa ponižavajućom servilnošću nastoje ugoditi im. Koliki bdiju i strepe da im se nešto neugodno ne dogodi. A oni pak, ne krijući, nego naprotiv ističući svoje carsko ili kraljevsko podrijetlo i plavu krv koja teče njihovim žilama, ponosno koračaju "crvenim tepihom", poklanjaju smiješak okupljenima i mašu im rukom. Obični smrtnici trče da ih se dotaknu i nezaboravnim uspjehom smatraju mogućnost fotografirati se s njima. Ti isti obični smrtnici smatraju svojim životnim uspjehom ako se uspiju dokopati njihova odbačenoga znojnog ili slinavog rupčića.

A mi kršteni? Mi nismo djeca ovozemaljskih veličina, nego kudikamo više: DJECA SE BOŽJA zovemo I JESMO. Ovaj Božji biljeg na svojoj duši mnogi su tijekom povijesti platili svojim životom jer ga se nisu htjeli odreći ili zatajiti ga. U ovom trenutku odmah nam se nameće pitanje: "Zašto je mlada Crkva u prvim stoljećima imala toliki broj svetaca, posebno mučenika? Na tisuće u pojedinim stoljećima u različitim područjima tada poznatog svijeta?" Odgovor je vrlo jednostavan. Prvi kršćani nisu krili svoje "božansko podrijetlo" nego su ga isticali i zbog toga bili progonjeni i ubijani.

Današnji blagdan i izvještaj o Isusovu krštenju sili nas na razmišljanje: što krštenje znači za moj život? Mogli bismo si postaviti nekoliko pitanja na osnovu tekstova i molitava iz obreda krštenja. Vjerojatno smo svi prisustvovali krštenju nekog djeteta! Dok je trajao obred sigurno smo nekada doživjeli kao da nam nešto govori: ovo što se sada događa s tim djetetom nekada se događalo i sa mnom. Odričete li se Sotone, grijeha, zla. Vjerujete li u Isusa Krista i njegovu crkvu, i.t.d. Prigovaraju često i nama kršćanima. To je praznovjerje. Tako govore oni koji nisu nikada ni okusili prave vjere. Može li itko točno znati kakav je okus banane ako nikada u životu nije jeo banane? Oni govore ono što ne poznaju. To je gubitak vremena. Sat vremena posvetiti Bogu u nedjeljnoj misi gubitak vremena. Za društvo se uvijek nađe vremena, a za Boga?

Isus je dobro znao kakav je životni put pred njim, znao je da ga čeka križ i smrt, ali to je bilo izvršenje konačne poslušnosti prema Ocu nebeskom, koju je rado prihvatio. Isusovo krštenje jest javni pristanak na izvršavanje Očeve volje. Pristati - značilo je biti razapet. Naše krštenje jest javni pristanak na vršenje Očeve volje. Kršteni smo, pristali smo, obećali smo - još samo predstoji izvršiti obećanje. Ovom su svijetu dakle potrebni kršćani koji žive svoje krštenje i potvrđuju ga svojim životom. Oni su najveći i najuvjerljiviji apostoli svete Crkve, kojoj po svom krštenju pripadaju. Tek takvi kršćani mogu druge ljude privući k Kristu.

Tri su žene došle na seoski zdenac po vodu i razgovarale, a sve je slušao mudri starac, koji je sjedio na kamenu uz put. Hvalile su se kako imaju dobre i vrijedne sinove: - prva je rekla za svojega da je pravi anđeo; brz, vješt, spretan, što oko vidi on napravi - druga je za svojega rekla da pjeva kao slavuj i da vjerojatno nitko na svijetu nema glas kao on; ma duša od čovjeka - treća je rekla za svoga da je dobar dečko, ali da ne zna ništa posebno što bi o njemu mogla reći. Napunile su vrčeve sa vodom i krenule prema kućama. Teško im je bilo nositi, pa su malo odmorile i eto pred njih njihovih sinova: - prvi je napravio pravu predstavu; hodao je na rukama i izvodio vratolomije - žene su ostale bez daha! Što li sve taj ne može - sin druge žene zapjevao je da je bila milina slušati ga; baš kao slavuj i opet su ostale bez daha - baš je pravi - treći dotrči do svoje majke, uzme njezin vrč i odjuri prema kući, a ona će polako za njim. Druge dvije samo su gledale bez komentara. U tom trenutku spaze starca i pitaju ga što on misli o sinovima. - Ja sam vidio samo jednog - reče starac - onoga koji je došao pomoći majci!

Kako bi saznao koliko ga ljudi cijene, koliko ima pravih prijatelja, izvjesni Amir iz malog gradića u Bosni, lažirao je svoju smrt - čitam nedavno u novinama. Očito je imao dobre veze i očito je bio jako spretan i prefrigan, pa je napravio sve vezano uz svoj sprovod, a na kraju je dao tiskati i osmrtnice, te ih je polijepio po gradiću i po okolnim mjestima. Na dan sprovoda je zamaskiran otišao na groblje i sve promatrao po strani. Bio je silno razočaran - došlo mu je svega desetak sugrađana na sprovod. Vjerojatno je odgovarao pred zakonom za tu svoju "glupu predstavu" ali je od sada jako dobro znao na koga može računati i tko je njegov!

Završavam pitanjem: može li na mene, na tebe, mene, može li na nas računati naš Bog i jesmo li njegovi. Ako je odgovor "DA", onda se to mora i vidjeti.

                VIJESTI

VIROVITICA. Ovaj tjedan završen je blagoslov obitelji. Tijekom 13 dana nas dvojica svećenika obišlo je oko 1500 obitelji u našoj župi. Dio obitelji nije bio kod kuće iz opravdanih razloga, dio je možda ove godine odlučio ne blagoslivljati svoj dom, dio je odselio, dio je napustio Katoličku Crkvu. Ovom prilikom zahvaljujem svim našim župljanima na dobrodošlici u svojim obiteljima. Zajednički smo molili za sve obitelji u našoj župi. Istina, iskazana je želja naših vjernika da malo bolje sudjeluju u životu svoje župne zajednice, osobito što imamo u punoj funkciju novu crkvu. Vidjet ćemo koliko će se osjetiti pomak na tom planu jer ipak mali postotak naših župljana redovito ide svake nedjelje i blagdana na svetu misu. Tu ima jako puno prostora za popravak. Isto tako zahvaljujem svima vama na vašim darovima za potrebe naše župne zajednice. Naše obitelji darovale su za potrebe svoje župe 134.200 KN. Župa je naše zajedničko dobro i svi vjernici moraju suosjećati s potrebama svoje župe, kako na duhovnom planu, isto tako i na materijalnom planu. Ovaj tjedan je odmah firmi "DOMOGRADNJA" uplaćeno 100.000 KN te se naš dug smanjio na 600.000 KN. HVALA SVIMA!

VIROVITICA. I ove godine pred vama je tablica s dobnom strukturom naših župljana. U usporedbi s prošlom godinom, mi smo u minusu, i za 13 osoba. Najveći minus dogodio se u Rezovcu: - 15 osoba; u Rez. Krčevinama: - 8 osoba i u Taborištu: -6. Jedino je u Čemernici plus i to +16. Ova statistika je rađena prema blagoslovu obitelji. Određeni broj obitelji je doselio, dio osoba je odselio, a neki nisu htjeli primiti blagoslov zbog samo njima poznatih razloga. Istina, dio je prvi put ove godine dao blagosloviti svoju kuću pa su upisani među župljane ove župe. Ima naravno i novo vjenčanih parova koji su se osamostalili. Možete sami napraviti usporedbu s prošlom godinom.

VIROVITICA. Običaj je da se na početku jedne nove godine dade neki okvirni plan radova u navedenom razdoblju. Pretpostavka je da mi možemo planirati, ali će Božja providnost ipak odigrati glavnu ulogu. Što možemo planirati za iduću godinu?

Na duhovnom planu. Prva sveta Pričest biti će prve nedjelje lipnja, 06.06.2010. Učenici 3. razreda pohađaju vjeronauk u školi treću godinu, a biti će za njih i posebna bliža priprava početkom trećeg mjeseca, i to za djecu iz cijele župe. Sveta Potvrda će biti za učenike 8. razreda osnovne škole. Tražili smo termin 19.06.2010. Ovaj termin ne ovisi o nama, nego ovisi o ocu Biskupu. Čim dobijemo utvrđeni termine objaviti ćemo ga. Proslava zaštitnika naše župe sv. Leopolda Mandića biti će redovito 12.05.2010., srijeda. Redovite duhovne stvari nastojati ćemo obavljati s voljom i na vrijeme u suradnji sa svim našim župljanima i suradnicima.

Na materijalnom planu. Budući da smo u prošloj godini preinvestirali, ove godine nastojati ćemo podmiriti sve svoje dugove prema firmi "DOMOGRADNJA" i usput učiniti samo onoliko koliko budemo mogli. Nadamo se da će nam grad Virovitica u svojim mogućnostima urediti parkiralište do blagdana sv. Leopolda Mandića. Okoliš crkve ćemo uređivati postepeno. Znajući vašu darežljivost, dobrohotnost naše Požeške biskupije, dobrohotnost grada Virovitice i Virovitičko-Podravske županije, poduzetnika i dobrotvora ovoga našega kraja, planiramo ići dalje.

VIROVITICA. Ovaj tjedan nas je iznenada u 72 godini napustio i preselio u vječnost naš župljanin Milan Bičanić, iz Taborišta, Osječka 21. Njemu i svim našim župljanima neka Gospodin udijeli vječni život u kojeg su vjerovali.

    Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!  

Udala sam se za udovca - jada se Bara prijateljici Rezi - ali me muči što stalno pripovijeda o svojoj pokojnoj ženi; što da radim!? - Pripovijedaj mu o svom budućem mužu, budeš vidjela kako bude utihnuo!

Tata, mogu li te nešto pitati - veli Ivica svom tati Juri? - Pitaj! Što je to monolog? - Sinek dragi, to ti je kada se razgovaramo tvoja mama i ja!

Došao je Pepić u birtiju i počeli su razgovor - ovaj put o ružnim ženama! Slučajno je to poslušala jedna dama za susjednim stolom, a imala je nevjerojatno spljošten nos i obratila mu se i to poprilično nabrušena: - Gospon, dobro me pogledajte i recite mi je li sam ja ružna? - Gospica draga - veli Pepić - što bi bili! Vi ste kao anđel što je s neba pao, no vi niste krivi što je taj anđel pao baš na nos!

Popili Mujo i Haso u birtiji malo više i na kraju u neko doba noći odu kod Muje na još po jednu. Ušli u stan, a nasred sobe visi veliki gong. -Šta ti je to bolan?, pita Haso. -To mi je sat koji govori. -Kaki bolan sat.??? Mujo udari po gongu, a iz drugog stana se čuje: "Pola dva je idiote!!!", ovdje ljudi spavaju!

         DAROVATELJI - HVALA!