LISTIĆ ŽUPNE ZAJEDNICE 
VIROVITICA II
GOD. VI Br. 2 (224) 13. siječnja 2008.

Blagdanom Krštenja Gospodnjeg završavamo Božićno vrijeme te započinjemo vrijeme kroz godinu koje traje do početka Korizme. Ovo kraće vrijeme želi pobuditi u nama kršćanima zanimanje za sve ono što je Bog za nas preko svoga Sina učinio. Radost Božića "slomije" i ona tvrdokorna srca koja se u božićnim danima ipak sjete Boga. Vrijeme koje započinjemo je vrijeme u kojem se provjerava ozbiljnost naše odluke nasljedovanja Boga. Svi običaji za blagdan Božića su ponekad samo lijepa vanjština i lažni odraz čovjekove nutrine. Zar ćemo dozvoliti da to tako bude i ove godine. Bilo bi to doista tužno slavljenje Božića. Da li bi pristali na to? Vjerujem da ne bi!

Bog doista želi i po meni i po tebi promijeniti svijet. Možda smo malo kukavice koji se bojimo objeda i ismijavanja svojih susjeda pa i najbližih ukućana, možda smo uplašeni i slabi da se borimo sa svojim slabostima i teškoćama. Zar smo doista takvi? Nismo takvi, nismo takvi. Mi možemo učiniti mnogo toga uz Božju pomoć. Nije on bez razloga došao među nas ljude. Itekako mu je važan svaki od nas, jer je za svakoga od nas darovao svoj život. A zašto onda ne odgovoriti na taj izazov: biti Božji svjedok u današnjem svijetu, biti onaj koji će svojim životom pokazati da Bog nije došao uzalud među nas ljude, pokazati zapravo tko smo i što smo. A jesmo li mi doista pravi kršćani, jesmo li uzalud primili sveto krštenje. Jesmo kršćani, jesmo svjedoci, mi to možemo, mi to i hoćemo!

                                                                                                                                                                                          Vaš župnik!

Crkva nam danas pred oči stavlja blagdan  Krštenja Isusova na Jordanu, blagdan kojim započinjemo novo razdoblje u životu našeg Gospodina. Započinje njegovo poslanje, njegov poziv. Isus iz Nazareta, do tada od svih promatran kao običan tesar, dobiva nebesko poslanje, proglašen je službeno Sinom Božjim. Blagdanom Krštenja Gospodinova završava božićno vrijeme, no izgleda da ima i onih koji na taj blagdan gledaju kao na prvu nedjelju kroz godinu. Stoga se taj blagdan može smatrati "okretačem" - kojim završava a ujedno i počinje jedno liturgijsko razdoblje. Starozavjetno i novozavjetno čitanje je isto tijekom sve tri godine, dok se evanđelje mijenja, ali uvijek imamo izvještaj o "glasu" s neba koji Isusa proglašava Božjim ljubljenim Sinom, podsjećajući na riječi proroka Izaije: "evo mog izabranika, miljenika duše moje." Čak i današnji psalam govori o "glasu Gospodnjem... nad vodama silnim" što se lijepo uklapa u temu krštenja. Isto tako, Isusov dolazak na Jordan u nama izaziva uvijek nova pitanja. Zašto je Isus došao pred Ivana i zatražio od njega krštenje. Zašto se svemogući Bog pomiješao s ljudima i zagazio u Jordanske vode. Zašto je bezgrešni Božji Sin tražio krštenje kojim se brišu ljudske opačine. Isus nas iznenađuje. Iznenadio je i Ivana Krstitelja, koji mu se prvi usprotivio. “Zar ja da posvećujem Svetoga? Ali Isus sasvim ozbiljno zahtijeva krštenje, jer se imaju ispuniti Pisma. Isus, na početku svog javnog djelovanja, dovodi poslušnost do savršenstva. No, krenimo redom.

Ulomak iz Izaijine knjige je prva pjesma o Sluzi Jahvinu koja je uvelike utjecala na evanđeoski ulomak današnjeg blagdana. Nebeski glas kod krštenja ("Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina") je barem djelomično citat iz Izaijina teksta. Taj sluga poistovjećen je s Isusom, koji se kao sluga objavio kod svog krštenja. Sluga će uspostaviti mir na zemlji, on će biti savez Izraelu i objavljenje narodima, otvarat će oči slijepima i naviještati oslobođenje sužnjima. Sve to odgovara djelovanju Isusa Krista. Isusove riječi i djela su objava sluge Gospodnjega.

Ulomak iz Djela apostolskih je dio navještaja i propovijedanja prve Crkve. Radi se o važnom ulomku budući da postoji naznaka Isusova krštenja; i to je jedina naznaka Isusova krštenja koju nalazimo izvan evanđelja. Kod krštenja Isus je pomazan Duhom Svetim i time osposobljen da može iscjeljivati i izgoniti zloduhe. Isus je propovijedao kraljevstvo Božje, dok je Crkva propovijedala Isusa! Točno je da postoji formalna razlika, no ne i materijalna. Propovijedajući kraljevstvo, ozdravljajući i izgoneći zloduhe, Isus je svjedočio Božju prisutnost - Boga koji je eshatološki djelovao u Isusovim riječima i djelima. A propovijedajući Isusa, što se može vidjeti i iz ovog ulomka Djela apostolskih, Crkva je naviještala da je Bog prisutan u Isusovim riječima i djelima. Crkva je naviještala Isusa da je on Božje djelo, objava Božje spasenjske prisutnosti. Ta objava je započela kod krštenja.

Matejev izvještaj krštenja se razlikuje od Markova u dvije stvari. Prvo, Matej ubacuje dijalog između Isusa i Ivana da bi po nekima umanjio probleme, npr. kako se Bezgrešni mogao podvrći krštenju, krštenju za oproštenje grijeha, kad on kao Bezgrešni grijeha nije ni imao. No Isus sam govori o razlozima svog kršenja te ističe da se dao krstiti "da se ispuni pravednost". Isusovo podvrgavanje Ivanovu krštenju je bilo dio Božjeg plana, tako da Isus može biti objavljen kao sluga Jahvin. Matejeva drugotna promjena se uočava u promijenjenim riječima koje koristi glas s neba. Marko kaže: "Ti si Sin moj Ljubljeni" - i na taj način govori o krštenju kao o Isusovu osobnom iskustvu. Matej pak kaže "ovo je Sin" i time jasno želi reći da je Isusovo krštenje objava Isusova pravog identiteta. On je sluga Jahvin koji ispunja zadaću sluge Jahvina. A koji je moj identitet? Da li je moj identitet jasan u današnjem svijetu?

Isusovo krštenje podsjeća nas na naše krštenje. Primili smo ga kao slaba i nejaka djeca radi vjere i želje naših roditelja. Nismo bili svjesni, a možda ni danas u potpunosti, što je to krštenje za nas značilo i što još znači. Dok svećenik prelijeva preko glave novo krštenika krsnu vodu, nad njim izgovara od Krista nam naređene riječi: “Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”, zbiva se najveći događaj u čovjekovu životu. Čovjek postaje hram Duha Božjega, brat Isusa Krista i dijete samog nebeskog Oca. Bog uzima slabo i nejako dijete za svoju svojinu. Ono od časa svog krštenja pripada Bogu.

Biti kršten znači biti pozvan na nov život, život novog čovjeka koji je opredijeljen i usmjeren na Krista. Novo kršteniku se piše nova legitimacija, nova osobna karta, i to na ime Božjeg djeteta. No ta ga nova osobna karta poziva i da živi svoje krštenje, životom potvrditi svoja krsna obećanja. Današnji blagdan i izvještaj o Isusovu krštenju sili nas na razmišljanje: što krštenje znači za moj život. Pružam li lošu sliku o svom krštenju, sramotim li svoju vjeru, župu, Crkvu.

Mi smo po krštenju postali članovi zajednice koja se zove Crkva katolička. U toj zajednici mi kao jedna velika obitelj na nivou župe slavimo Gospodina, zazivamo Gospodina, iskazujemo mu i čast i zahvalnost. Ali ako nas na svetu misu dolazi u postocima samo manji dio, onda je ta obitelj u krizi, onda je potrebno nešto poduzeti da se to krizno stanje popravi. Ili vam se čini da se smije i može promatrati i šutjeti – pa što bude bit će!? Mnogi svećenici vele da im je važnija kvaliteta od broja; da im je bolje imati sto vjernika koji to stvarno jesu i na koje možeš uvijek računati, nego imati na papiru njih par tisuća, ali nisu ono što bi trebalo biti. I baš danas kada se sjećamo Isusova krštenja i kada molimo da i naš krst u Isusovo ime zaživi i da s Kristom srastemo, možemo si postaviti pitanje kakvo je moje krštenje. Nisam nikada odbio nekoga tko je tražio potvrdu da može npr. kumovati, premda nije vjernik, ali da bi trebalo napraviti neki pomak, da bi trebalo o tome govoriti da je to sramota nama koji se ipak trudimo živjeti u skladu sa Božjim i crkvenim zapovijedima. To je nažalost gorka istina. Nema nam druge nego stvari početi mijenjati.

-VIROVITICA. Ovaj tjedan završen je blagoslov obitelji u našoj župi. Zbog zadnjeg dana blagoslova u Čemernici nismo bili u mogućnosti iznijeti kompletne podatke o statističkom stanju naše župe pa ćemo to učiniti u idućem broju našega listića. Ovom prilikom zahvaljujem svim našim župljanima na dobrodošlici u svojim obiteljima. Zajednički smo molili za sve obitelji u našoj župi. Osjeća se potreba za snažnijim molitvenom zamahom u našim obiteljima. Osobito se osjećalo nedovoljno pohađanje svetih misa onih koji bi to mogli činiti. Nažalost, u postotku, malo naših župljana redovito ide svake nedjelje i blagdana na svetu misu. Tu ima jako puno prostora za popravak. Isto tako zahvaljujem svima vama na vašim darovima za potrebe naše župne zajednice. Župa je naše zajedničko dobro i svi vjernici moraju suosjećati s potrebama svoje župe, kako na duhovnom planu, isto tako i na materijalnom planu.

-VIROVITICA. Običaj je da se na početku jedne nove godine dade neki okvirni plan radova u navedenom razdoblju. Pretpostavka je da mi možemo planirati, ali će Božja providnost ipak odigrati glavnu ulogu: "Čovjek snuje, Bog određuje!" Što možemo planirati za iduću godinu?

Na duhovnom planu. Prva sveta Pričest za učenike trećeg razreda biti će prve nedjelje lipnja, tj. 01.06.2008. Učenici trećeg razreda pohađaju već vjeronauk u školi treću godinu, a biti će za njih i posebna bliža priprava početkom trećeg mjeseca, i to za djecu iz cijele župe. Sveta Potvrda će biti za učenike osmog razreda osnovne škole. Tražili smo termin 10.05.2008., subota. Jasno, podrazumijeva se i priprava učenika za krizmu. Ovaj termin ne ovisi o nama, nego ovisi o ocu Biskupu. Čim dobijemo utvrđeni termine objaviti ćemo ga. Proslava zaštitnika naše župe sv. Leopolda Mandića biti će redovito 12.05.2008. Večernju svetu misu uzveličati će zbor sv. Cecilije iz župe sv. Roka - Virovitica. Redovite duhovne stvari nastojati ćemo obavljati s voljom i na vrijeme u suradnji sa svim našim župljanima i suradnicima.

Na materijalnom planu. Ove godine nastojati ćemo nastaviti gradnju naše župne crkve. Znajući vašu darežljivost, dobrohotnost naše Požeške biskupije, dobrohotnost grada Virovitice i Virovitičko – Podravske županije, poduzetnika i dobrotvora ovoga našega kraja, planiramo novu crkvu staviti pod krov tijekom ove godine. Nadamo se da će se u naše djelo uključiti i svi oni koji na bilo koji način mogu pomoći. Planiramo ove godine obaviti i ličilačke radove u kapeli sv. Ane u Rezovcu do blagdana sv. Ane, obaviti i ličilačke radove u kapeli Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Čemernici, kao i obaviti i ličilačke radove u kapeli sv. Mihaela Arkanđela u Rezovačkim Krčevinama do blagdana sv. Mihaela Arkanđela.

Ovo je neki okvirni plan za ovu godinu. Koliko će on biti ostvariv, ne znamo. Prepuštamo ga Božjoj dobroti i milosrđu i našoj zauzetosti.

-VIROVITICA. U četvrtak je blagdan sv. Antuna Opata. Ovaj svetac je posebno cijenjen kod onih ljudi koji se bave poljoprivredom, a osobito uzgajanjem životinja. Naš narod je u teškim trenucima za svoje blago zazivao pomoć sv. Antuna Pustinjaka, pa zašto tu vjeru ne bi pokazali i u ovom vremenu.

-Došao čovjek u apoteku po lijek protiv štucavice. Apotekar mu zvizne šamarčinu, a ovaj ljutito pita apotekara. - ZAŠTO STE MI OPALILI ŠAMAR? - To uvijek pomaže, kaže apotekar. - Dobro, ali, lijek je za moju ženu.

-Tata, - gdje je Afrika? - pita Ivica oca. - Ne znam, ali vjerojatno nije daleko. U mom poduzeću radi jedan crnac i svaki dan dolazi na posao biciklom.

-Tata, - zapitkuje Ivica oca - zašto kirurzi nose maske preko lica? - Pa, da ih kasnije pacijenti ne bi prepoznali.

                                                            © 2007, Sva prava pridržana, Župa Sv. Leopolda Mandića | Desing: Daniel Banić