LISTIĆ ŽUPNE ZAJEDNICE 
VIROVITICA II
GOD. VI Br. 1 (223) 06. siječnja 2008.

Krećemo dragi župljani i prijatelji u još jednu avanturu koja se naziva NOVA GODINA. Nije lako na početku jednog novoga razdoblja posegnuti za nekim jednostavnim i spasonosnim rješenjima koja bi nam pokazala i dala olakšicu u svladavanju mnogobrojnih zapreka koje će nas čekati ove godine. Naše misli i naše želje usmjerene su prema boljem i radosnijem životu koji nas čeka. Želimo ostvariti napredak u vremenu koje je pred nama. Možda nas je pomalo i strah pred budućnošću koja nam nije, na prvi pogled, baš sjajna. Doživjeli smo mnoga obećanja, doživjeli smo mnoge lijepe riječi utjehe i ohrabrenja da će nam biti bolje. Kako će nam zapravo biti u godini koja je pred nama?

Kršćanin je čovjek nade, čovjek koji sve svoje planove i želje stavlja u ruke Božje. Kršćanin, poput mnogih ljudi, ipak želi gledati na život jednim svijetlim tonom, kršćanin je svakodnevno obasjan Kristovim svijetlom i njegovom toplinom, kršćanin je čovjek koji se nikada ne predaje u svom putu prema Bogu i vječnosti. I doista, današnja svetkovina BOGOJAVLJENJA nam ponovno želi poručiti da nam se Bog objavio i da ga moramo nasljedovati ako želimo biti vječno sretni. Neka nam na tom putu bude uvijek na pameti Svijetlo koje je i svetu trojicu kraljeva dovelo u Betlehem, Svijetlo koje i danas svijetli i tebi i meni.

                                                                                                                                                                                         Vaš župnik!

Dječak sedmog razreda izišao je sata vjeronauka. Bio je bijesan, jadan, ljut.. sve to i još više. S rukama u džepu stajao je na školskom prozoru i nešto mrmljao. Naiđe jedan od nastavnika i znajući da se u tom mladom stvorenju nešto lomi, upita ga blagim glasom: - Kako si? Što se dogodilo? - Ma nikako sam - a dogodilo - nije se ništa dogodilo!- ? - Ali zašto samo svi govore Bog, Bog, Bog, samo i jedino Bog. Dokle? Nitko ne govori o Dinamu, Hajduku, o Prljavcima, o Thompsonu, cajkama, samo Bog!

Ljut mlad čovjek misli tako, a ja bih najradije rekao da se o Bogu premalo govori, jer da se više govori više bi ga ljudi upoznalo u pravom svijetlu, više bi ih povjerovalo, više za njim pošlo, više slijedilo njegovu nauku, i bio bi svijet bolji!

Svetkovinom Bogojavljenja slavimo radosni čin Gospodnji kojim Spasitelj dolazi ne samo izabranom narodu, nego i svim drugim narodima. Sveta tri kralja su predstavnici svih naroda svijeta koji prihvaćaju Isusa za svoga Gospodina i Spasitelja. Sveti nam Pavao u današnjoj poslanici kaže da su Kristovim rođenjem svi ljudi postali baštinici iste baštine, dionici istog obećanja u Kristu Isusu.

Možda su pripadnici Izabranog Božjeg naroda Izraela previše ljubomorno čuvali nadu dolaska Spasitelja. Izabranom Božjem narodu bilo je povjereno čuvanje mesijanskog obećanja ali ne zato da ga zadrži za sebe nego da ga preda i ostalim narodima. Čak se i među poganskim narodima očekivao spasitelj, osloboditelj, poslanik Božji koji će ljude pomiriti s Bogom. Dolazak kraljeva tj. mudraca s namjerom da se poklone i prinesu darove novorođenom "kralju" pokazuje, ne samo da su pogani očekivali dolazak Spasitelja, nego da su bili spremni i odazvati se njegovom pozivu. Požrtvovni njihov trud, da pronađu novorođenog kralja, postiđuje mnoge nehajne pripadnike izabranog naroda.

Da li je bilo lako trojici kraljeva pronaći Novorođenog Kralja, pogotovo kada su od kralja Heroda dobili negativni odgovor. Zasigurno nije, jer su oni znali koga traže. Oni su tražili Onoga koga se mora pronaći. Njima nije smetalo što se  dijete Isus ne rađa u velegradu gdje se odvija sav javni život i gdje za Boga nema mjesta. Ono se rađa u zapuštenom, zaboravljenom predjelu zemlje, nema pri tom ništa izvanrednoga, čudesnoga, spektakularnoga. Evanđelista nam Matej opisuje što su mudraci našli u Betlehemu: "Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom." Ne nalaze ništa što bi ih podsjećalo na kraljevsko dijete. Ali ipak shvaćaju: bitno je samo Dijete - ono je mjesto Božje objave, Božjeg objavljenja, Bogojavljenja. Pred tim Djetetom mudraci padaju na koljena i daruju mu najdragocjenije što imaju.

Mudraci su predstavljali poganski narod, tj. zastupali su sav preostatak ljudskoga roda koji je živio izvan židovskoga svijeta. Bogojavljenje je blagdan poziva pogana na vjeru, otvaranje obzorja spasenja svim narodima. Pogani su, dakle, pozvani na sudjelovanje u vjeri kao subaštinici i sudionici obećanja u Isusu Kristu, po Evanđelju. Nama danas ovo može izgledati beznačajno, no zamislite kolike li sreće za pogane, koje su Židovi prezirali kao nečiste, kao osuđene na propast, kada su čuli da su pozvani vjerovati u pravoga Boga. Poslije Uskrsa, Bogojavljenje je jedan od najstarijh Blagdana prvih kršćana. Zašto? Upravo zbog toga što otkriva da smo svi pozvani na vječnost. Za Boga više nema odabranih i neodabranih naroda, sada su svi "njegov narod", a on je Bog sviju. Za njega više nema rasa nego samo jedan ljudski rod koji je otkupio njegov sin Isus Krist. Isus Krist koji je još uvijek u svijetu; kojega treba tražiti vjerom; a da bismo ga pronašli, moramo biti dio Crkve.

Betlehemska zvijezda visoko stoji i danas i svojim svjetlom zove ljude sa svih strana svijeta. Svaka dobronamjerna duša ima pristup Spasitelju. Radosna Vijest tako nije monopol jednoga naroda, jedne društvene klase, grupe vjernika, jednog jezičnog područja. Pravi kršćanin će se radovati ako vidi, da poput svetih mudraca s Istoka, ljudi, rase i narodi, sa svih strana svijeta traže susret sa Spasiteljem i njegovom Crkvom, privučeni sjajem Betlehemske zvijezde. Pravi kršćanin će se radovati da je njegov susjed, prijatelj, poznanik, samo u ovom Božićnom vremenu u betlehemskom Isusu prepoznao Boga, i u njega vjeruje.

Čitava zgoda o Mudracima je simbol putovanja prema vjeri. Mudraci ostavljaju na istoku svoje udobne dvorove; kreću na put. Kreću na put vjere. Danas neki pokušavaju naći Spasitelja izvan Crkve. Odlaze u razne skupine koje prihvaćaju čar njegova čovještva. Ali, to je velika iluzija. Ne može se naći glavu odvojenu od njezina tijela; ne može se naći Krista izvan njegove zajednice. Treba, dakle, svaki onaj koji osjeća da se do kraja mora angažirati za Krista i za Crkvu u duši prihvatiti poziv današnje svetkovine i odlučiti da će otklanjati sve ono što bi moglo učiniti da njegov život bude zapreka za objavljivanje Gospodina. Naime, samo tako može biti svjedok svojoj braći i njihov vodič u traženju Spasitelja. Ne tražimo isprike jer je ne možemo naći, vratimo se svome izvoru.

-  VIROVITICA. Na kraju jednog razdoblja dobro je podvući crtu i vidjeti tko smo i što smo. Objavljujem statističke podatke o našoj župi na kraju ove godine. U 2007. godini bilo je: krštenih 51, pričešćeni 65, krizmanih 57, 20 vjenčanih parova, umrlih 47. U razdoblju od 01.01.2007. do 31.12.2007. u našoj se župi skupilo s različitih naslova 826.453,00 KN; u istom razdoblju potrošeno je 788.499,00 KN. U tu sumu uračunata su i naša davanja biskupiji u visini 53.745,00 KN. To znači da je stanje župne blagajne na dan 31.12.2007. bilo 37.954,00 KN. Imali smo velikih poteškoća u dovođenje župne blagajne u pozitivu. Župnik je planirao prodati kuću sadašnjeg župnog ureda i od njega platiti izvedene radove na uređenju kripte kao i urediti novi župni stan. Prethodna načelna suglasnost Ordinarijata nije dobivena u trenutku realizacije prodaje. Ostali smo kao ribe na suhom. Bogu hvala, ipak je župna blagajna dovedena u pozitivu zahvaljujući svima vama župljanima. Svi računi su plaćeni, a kuća sadašnjeg župnog stana je ostala na raspolaganju za daljnje akcije koje planiramo izvesti ove godine. Ovom prilikom zahvaljujem svima koji su na bilo koji način, bilo materijalno, bilo duhovno pomogli rast i razvoj svoje župe. Pred nama je nastavak gradnje naše župne crkve te se nadamo da će se svojim doprinosom uključiti svi naši župljani. Koliko ??? Svatko zna koliko je srcem naumio darovati. Neka Gospodin, koji daje svakome po njegovim djelima, obilno nagradi sve darovatelje.

- VIROVITICA. Blagdanom "Krštenja Gospodinova" završava Božićno vrijeme u liturgijskoj godini. S idućom nedjeljom započinje tzv: "vrijeme kroz godinu". To znači da se liturgijska boja odjeće mijenja iz bijele u zelenu, uzimaju se pjesme pripadajuće za to vrijeme. Isto tako, od iduće nedjelje će se slaviti sveta misa popodne u 18,00 sati. Pozivamo ponovno krizmanike i sve one koji to žele da se pridruže slavljenju svetih misa nedjeljom navečer.

-  VIROVITICA. Svi oni koji zbog koje kakvih razloga nisu bili u mogućnosti moliti blagoslov za sebe i svoju obitelj u navedenim terminima, mogu to učiniti i vremenu koje je pred nama poslije već određenih termina.

-  REZ. KRČEVINE. Nažalost, prošlu godinu smo bili u minusu, tj. više umrlih nego rođenih. Bogu hvala da krećemo i s krštenjima. Iduće subote u Rez. Krčevinama krstiti ćemo Luku Vujčića, drugo dijete Tomislava i Martine Vujčić, R. Krčevine 27.

-  VIROVITICA. Ovaj tjedan ostali smo bez dvoje svojih župljana. Umrli su nam: Slavko Ladović i Vilma Poljanac, oboje iz Rezovca. Njima i svim našim pokojnicima neka Gospodin udijeli vječni život u kojeg su vjerovali.

-  Neki škrti čovjek na samrti dadne dozvati svećenika. Ispovijedi se i prije pričesti zajedno mole "Oče naš". Kod riječi "I otpusti nam duge naše …" teškom mukom prekine svećenika: - "Velečasni, ovo ne mogu. To nije vjera, to je biznis."

-  Učitelj: - Mirko sklanjaj imenicu "bakalar". Mirko prilično pravilno sklanja: bakalar, bakalara, bakalaru, … Ali na zadnjem padežu zapne, - No, reče, učitelj, sedmi padež: s kim ili s čim? – S krumpirima – iza kratkog promišljanja promuca Mirko.

© 2007, Sva prava pridržana, Župa Sv. Leopolda Mandića | Desing: Daniel Banić