Kada doživimo dobrotu nekoga tko nam tu dobrotu nije morao iskazati, osjećamo se radosno i lijepo. Jasno, osjećamo i zahvalnost prema onome tko nam je izrazio tu dobrotu. A kako je to s našim Gospodinom. Kako je velika dobrota Tvoja Gospodine! Bog je spremniji dati nam svoje darove nego što smo mi spremni moliti Ga. I ove nedjelje dolazimo Ocu, čuti Njegovu riječ, okupiti se oko euharistijskog stola, blagovati Tijelo Kristovo, primiti Njegove darove, zahvaliti za Njegovu dobrotu i vjernost.

Da, to smo učinili mi koji smo i ove nedjelje u svojim župnim crkvama. No, i danas, i svake nedjelje pitamo se gdje su ostala naša braća i sestre. Muka je to velika, kako nas svećenika koji se osjećamo da ne radimo dovoljno na njivi Gospodnjoj, ali je to sigurno muka i svim našim vjernicima. Pitanje je jesmo li mi onda neki naivci koji se pouzdajemo u neke promašene istine i vrijednosti. Ne, nismo naivci. Mi vjerujemo u Isusa Krista, mi vjerujemo u cjelokupni njegov život i rad, i mi vjerujemo da ćemo jednoga dana ostvariti kraljevstvo Božje. Ustrajmo u toj vjeri, hrabri budimo i postići ćemo cilj svoga života, a to je Kraljevstvo Nebesko. Učinimo to bez odugovlačenja i izmotavanja da još imamo vremena.

 Vaš župnik!

        NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA

Suprotno od Marte, kako, smo čuli prošle nedjelje, Marija zna da postoji vrijeme u kome čovjek mora isključivo slušati Boga i s njim razgovarati: vrijeme molitve. Vjerujem da se još sjećamo i prvog čitanja prošle nedjelje i velikog obećanja koga Bog preko trojice anđela daje Abrahamu. Danas slušamo nastavak priče: Bog konačno izravno potvrđuje svoje obećanje koje je zadao Abrahamu još kada ga je pozvao na put u Uru Kaldejskom. Abraham sada zna da se nije uzaludno povjerovao, blagoslov sinom potvrđen mu je od Boga sama. Ali Abraham na tom svom putovanju, životnom hodočašću nije sam i izdvojen. On je dio zemlje kojom prolazi. U trenutku posjete ova tri anđela njegov tabor nalazi se nedaleko grada koji je simbol grijeha i izopačenosti, Sodome. Ovi njegovi posjetioci zaputili su se baš tamo. U Sodomi je i njegov bratić Lot sa svojom obitelji. Kao što to kod božjih ljudi biva, Abraham sluti Božji gnjev nad grijesima sodomaca koji neće poštivati niti Božje poslanike. Abraham koji je iskusio Božju vjernost i pomoć sada se nastoji zauzeti za Sodomce.

Čitajući prvo čitanje čini nam se da je Abraham bolji od Boga koji je naumio uništiti Sodomu i Gomoru. Dobiva se dojam da se Abraham prepire s Bogom. Podsjeća Ga da ne kazni dobre zajedno sa zlima, bude blag, sjeti se da je Bog - Bog milostiv i milosrdan. Abraham je itekako dobro znao kako je Bog dobar i milosrdan, kako je vjeran svojim obećanjima, kako je velika Njegova ljubav. Abraham je zapravo na ljudski način izrekao ono što je od vijeka duboko skriveno u Božjem srcu i kakav je Bog. Znao je da spasenje dolazi od Boga i zato se zauzeo za druge. On je tada vršio djelo duhovnog milosrđa: molio je oproštenje za druge. Njegova molitva kojom on zagovara stanovnike pokvarenih gradova Sodome i Gomore je izraz njegova pouzdanja u Boga i revnosti za spasenje bližnjega. Bog mu je otkrio svoj naum da će uništiti te gradove. Abraham unatoč toga moli neka Bog odvrati svoju srdžbu radi pravednika koji žive među grešnicima. On, međutim, od početnog broja postepeno silazi sve do broja deset. Ali niti milosrdna Božja dobrostivost, koja prihvaća sve niži i niži broj pravednika, niti žarka Abrahamova molitva nije mogla postići da ti gradovi budu pošteđeni - radi sveopće pokvarenosti.Bila je spašena samo Lotova obitelj da se time očituje Božje milosrđe i moć Abrahamova zagovora. Ovaj je događaj, zapravo, ostao primjer strahovitih posljedica kad ljudi tvrdokorno ustraju u zlu. Pokazuje nam i naknadnu silu dobra, jer bi i deset pravednika bilo dovoljno - da su se pronašli - da grad bude pošteđen od uništenja.

Današnji evanđeoski odlomak daje nam pouku o molitvi. Zanimljivo je uočiti što su apostoli molili Isusa. Nisu Ga molili da ih nauči kako propovijedati, kako svijetom pronositi Radosnu vijest, što naučavati, kako činiti čudesa, kako načiniti dobar program, nego kako moliti. "Gospodine, nauči nas moliti!" Učenik, koji je to molio, obratio se pravom učitelju, jer je Isus jedini pravi učitelj molitve. Ostali učenici su vidjeli kako je Isus u molitvi blizak Bogu. I oni su htjeli da taj Bog uđe i u njihove živote. Istina, Isusovi učenici poznavali su više molitava i, kao dobri Židovi, molili se. Više puta promatrali su Isusa kako se on moli i zapazili su da se On drugačije molio, a htjeli su i oni moliti kao Njihov Učitelj. Međutim, ljudi kada nisu odmah uslišani, kako bi to oni htjeli vole se potužiti svećeniku da oni sigurno ne znaju moliti i traže od Njega da ih pouči moliti. Isus koristi priliku da u ispunjenju te njihove želje dade primjer i pouka o molitvi. Isus sam moli, moli pogotovo pred važne trenutke svoga života, tako i njegovi trebaju moliti.

U pouci o molitvi Isusu naglašava dva najvažnija svojstva molitve: ustrajnost i pouzdanje. Ustrajnost - odlučna je točka prispodobe popuštanje prijatelja pred ustrajnošću molitelja, jednom riječju, sve u kući probuditi, stoga je razumljivo odbijanje, no molitelj ne popušta, ne smije prestati moliti. Nameće se pitanje: zašto Bog pušta čovjeka da čeka? Kad Bog uslišava, ne treba svladati nikakve zapreke i nikome se ne smeta, ne treba računati s neugodnostima. No, ne čeka se radi Boga, kao u prispodobi, nego se čeka radi čovjeka, molitelja, kojeg treba privesti intenzivnoj molitvi. Duža molitva jače veže čovjeka uz Boga; u čovjeku produbljuje svijest vlastite nemoći i ovisnosti o Bogu i nakon uslišanja produbljuje i osjećaj zahvalnosti Bogu. U čekanju za uslišanje leži i pedagogika molive. Čekanje je za čovjeka gotovo milost. Religija nije nikakav "stoliću, prostri se", prozbena molitva nije pritiskanje nekog električnog dugmeta, nego je religiozni čin koji produbljuje i oživotvoruje stajanje pred Bogom, razgovor s njim. Tako dugotrajna molitva ima duboki religiozni smisao.

Pouzdanje - Ljudi su sitničavi, usmjereni prema vlastitoj koristi, često nemilosrdni i, premda su takvi, ne uskraćuju molitelja, jer je on njihovo dijete, koje moli kruh ili ribu ili jaje. Bog nije zao, nego dobar, nije sitničav, nego milosrdan, dakle, baš će uslišati čovjeka. I ovdje se nameće pitanje: zar iskustvo ne govori suprotno, koliko puta čovjek nije uslišan u svojim molitvama? Pa ni u dugotrajnim i pouzdanim molitvama i to definitivno jer je u međuvremenu nestala mogućnost uslišanja. Npr. čovjek, za čije smo zdravije molili, umro je. Isus odgovara, no često prelazimo preko tog odgovora: "Koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu". Mi često molimo za male stvari, za tjelesno zdravije; za materijalna dobra. Često molimo stvari koje bi nam škodile, no Bog daje više, daje Duha Svetoga, duha nutarnjeg posvećenja, tako nijedna prozbena molitva nije izrečena u prazno, nijedna ne ostaje neuslišana. Uslišanje je često nevidljivo, jer Duh posvećenja nije vidljiv, ali je veće bogatstvo, nego materijalna dobra, Što je molitva ustrajnija i pouzdanija, to će više molitelja iznutra ispuniti Duh Gospodnji. Oba elementa - ustrajnost i pouzdanje - djeluju u pravcu da čovjek bude što više i dublje ispunjen Bogom, upravo se to daje molitelju. Kršćanin ne smije prestati nikada tražiti, moliti i kucati. Nitko nam ne može pomoći, ako mu ne kažemo što nam nedostaje!

                               SKUPOCJENA OGRLICA

Draguljar je sjedio za stolom i kroz izlog promatrao prolaznike. Neka se djevojčica približila trgovini i prislonila nosić na izlog. Kao nebo plave oči radosno zasjaše kad ugleda jedan od izloženih predmeta. Ušla je odlučno i prstom pokazala ogrlicu od modrog tirkiza. "To je za moju sestru. Možete li mi je zapakirati kao dar?" Trgovac s nevjericom pogleda djevojčicu i upita: "Koliko novaca imaš?" Ona se podiže na prste, stavi na stol limenu kutijicu, otvori je i isprazni. Bilo je ondje nekoliko manjih novčanica, šaka sitniša, nekoliko školjki i figurica. "Hoće li biti dovoljno?" upita ponosno. "Željela bih starijoj sestri kupiti dar. Otkada nemamo mame, ona obavlja sve poslove i nema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je rođendan. Uvjerena sam da će je dar veoma obradovati. Njezine su oči iste boje kao taj dragi kamen." Trgovac je otišao u malu prostoriju i u zlatno crven papir zapakirao kutijicu. "Uzmi i pažljivo ponesi", reče djevojčici. Ona uze paketić kao pobjednički pehar i ponosno izađe iz trgovine.

Sat vremena kasnije u trgovinu uđe prekrasna djevojka s kosom boje meda i divnim modrim očima. Stavi na stol kutijicu koju je trgovac pažljivo zapakirao i upita: "Ova je ogrlica kupljena u vašoj trgovini?" "Da, gospođice." "Koliko je koštala?" "U mojoj trgovini cijene su stvar povjerenja, tiču se samo mene i mojih kupaca." "Moja sestra je imala nešto sitniša, sigurno nije mogla platiti ovako vrijednu ogrlicu!" Trgovac zatvori kutiju, složi omot i vrati je djevojci. "Vaša je sestra platila najvišu cijenu: dala je sve što je imala."

VIJESTI

POŽEGA. Uz veliko razumijevanje firme "DOMOGRADNJA D.O.O" i njezina vlasnika gospodina Siniše Gregorića mi smo našu župnu crkvu stavili u funkciju iako smo kao župa bili svjesni duga našim izvođačima na radovima na crkvi. Malo po malo mi pokušavamo smanjiti taj dug. Tako je ovaj tjedan naša Požeška biskupija uplatila na račun firme "DOMOGRADNJA D.O.O" 200.000,00 kn. Time je naš dug prema izvođaču smanjen na 200.000,00 kn čime je on sveden u vrlo prihvatljive okvire. Hvala firmi "DOMOGRADNJA D.O.O" što imaju strpljenja s plaćanjem.

REZOVAC. Idući tjedan slavimo blagdan svetih Joakima i Ane. Na poseban način slavi se sv. Ana u našem najvećem naselju Rezovcu. Sam blagdan je ove godine u ponedjeljak i na sami dan sv. Ane, 26.07.2010. biti će u Rezovcu sveta misa, i to popodne u 18,00 sati. Vanjska proslava biti će iduće nedjelje. Sveta misa biti će u 09,30. Pozivamo sve Rezovčene i njihove goste da nam se pridruže kod duhovnog stola u kapeli Sv. Ane, a Rezovčani pozivaju u svoje obiteljske prostore poslije svete mise.

           VIROVITICA. Svaki dolazak novoga života uvijek nas obogaćuje i pruža novu nadu. Bogu hvala da je tako. U toj radosti mi ćemo iduće nedjelje u Taborištu krstiti Mariju Sofiju Jakša, prvo dijete Stjepana i Viktorije Jakša, Sjevernjak 46, Rezovac.

MŰLHEIM AN DER RUHR. Naša župljanka Slava Blagec r. Matoković, živjela je u ovom njemačkom gradu. Iznenada je umrla 15.07.2010. Sprovod pokojne Slave biti će u ponedjeljak 26.07.2010. u 15,00 sati na groblju u Virovitici. Poslije sprovoda biti će sprovodna misa u župnoj crkvi. Pokojnoj Slavi i svim našim pokojnicima neka Gospodin udijeli vječni život u kojeg su vjerovali.

VIROVITICA. I ovaj tjedan smo strpljivo očekivali asfaltiranje parkirališta ispred naše župne crkve, no nije se ništa novo dogodilo. Bogu hvala da nam ustrajnosti i pouzdanja ne nedostaje, tako da i dalje strpljivo čekamo.

Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!

Mali Ivica je na ispovijedi: - Velečasni, ukrao sam dvije jabuke! - Za pokoru ti evo dva Očenaša! - Velečasni: ako izmolim tri, mogu li ukrasti još jednu!

Vjeroučiteljica je tumačila djeci Petrovo zatajenje Isusa i završila riječima: "Svaki puta kada slažete, oglasi se pijetao!" - A zašto onda on kukuriče u tri ujutro kad još svi spavaju? - Zato jer se tada tiskaju novine!

Pita žena muža: "Dragi, je li ti voliš više pametne ili lijepe?" "Ni jedne ni druge, samo tebe draga! 

Proživio Bill Gates sto godina, kada dođe vrijeme da ode na onaj svijet. I čeka on tako u čistilištu kad se pojavi Bog: - Dakle, Bille, malo sam zbunjen. Ne znam gdje bih te stavio. Istina da si zadužio čovječanstvo što si stavio kompjuter u skoro svako domaćinstvo svijeta, ali s tim si donio i brdo nevolja. Svejedno, napravit ću iznimku i dopustiti ti da sam odabereš. - Dobro, hvala, ali koja je razlika? - Evo, pa ti pogledaj. Prvo pakao. I pogleda Bill pakao. Čisto, lijepo, mirisno, pješčane plaže i kristalno bistro more... - Pa ovo je sjajno. A raj? - Pogledaj i raj, kaže Bog. Visoko na nebu, par anđelčića sviraju harfe i lepršaju po oblacima. Bill gleda, razmišlja i kaže: - Mislim da je ipak bolje u paklu. Biram pakao. - Dobro, kako god želiš. I pošalje ga u pakao. Nakon dva dana posjeti Bog Billa u paklu. A tamo Bill u vrućoj mračnoj pećini sav u teškim lancima šiban od dva demona, vatra suklja, tutnje narodnjaci... - Što je Bille, kako je? Bill totalno izmučen i razočaran odgovara: - Kako, kako je? Pa jezivo je, nije uopće onako kako sam očekivao. Gdje su one predivne plaže i ribe i kokteli i sve... Bog se nasmješi i kaže: - E, sinko. To ti je bio screen saver !

Pričaju žene dok čekaju na red kod frizerke. Kaže prva: "Moj muž je rekao da ide kod brata. Ja nazvala, a njega tamo nema." Kaže druga: "Moj je rekao da ide kod svoje mame. Ja nazvala, a njega tamo nema." Kaže treća: "Ja uvijek znam gdje je moj muž." "Ma nemoguće" - kažu prve dvije. Kaže treća: "Moguće je, ja sam udovica."

         DAROVATELJI - HVALA