Naslovna  Župa  Zaštitnik župe  Projekt crkve  Tjedni listić   Nedjeljna čitanja   Linkovi  Knjiga posjetitelja

Kada je u pitanju nešto naše, onda se trudimo biti maksimalno savjesni i pažljivi, ali ako je u pitanju tuđa imovina, mnogi pokazuju koliko im znači. Sjećam se sina jednog mog poznanika. Bio je vozač u jednoj tvrtki; vozio je gazdu u super modernom i skupom autu. Mali je uživao, jer takav posao dobiti, značilo mnogo više i od plaće i od svega. Bio je glavna faca u selu! Nakon par mjeseci, gazda - koji je inače bio jako dobar sa tim mojim poznanikom - dao je malomu otkaz! - Nisi pazio na auto - naveo je kao razlog otkaza - da si bio pažljiv onoliko koliko si pažljiv prema svom starom golfu, radio bi kod mene jako, jako dugo!

Badava su bila sva nagovaranja i sve molbe - našao si je ozbiljnijeg i savjesnijeg čovjeka, a mali je prekasno shvatio svoju pogrešku! Takvi smo mi ljudi… često se i rado ponašamo poput nesavjesnih vinogradara, a čudimo se ako nakon toga izgubimo poslao ili dočekamo kaznu.

U današnjem teškom vremenu ljudi često postavljaju pitanja: "Kako je moguće vjerovati u Boga kada vlada tolika mržnja, kada su tolika razaranja, kada ima toliko nepravdi?" Iskreni vjernik mogao bi odgovoriti: "Upravo ovo je trenutak u kojem ne preostaje ništa drugo nego vjerovati u Boga." Mi ljudi često se nađemo obeshrabreni pred mnogim takvim poteškoćama života, osjećamo svoju slabost i nedostatnost. Ipak sreća da postoji "Netko" tko nas može spasiti jer duboko ljubi ovaj svijet. Ljubav je beskrajna, nevidljiva i otajstvena jer ima svoj izvor u Bogu. O tome govore i današnja čitanja.

Ako se vinova loza ne obrađuje, rađa kiselim plodom. Ako se pak obrađuje, njezin plod hrani. No vinograd treba i čuvati i štiti. Prvo čitanje i evanđelje opisuju dva pokušaja protivljenja Božjim planovima o kraljevstvu. U oba slučaja radi se o hotimičnoj izdaji. U prvom čitanju je vinograd "krivac", dok su se u evanđelju vjerni vinogradari okrenuli i postali izdajnički uzurpatori.

Ima trenutaka kad se vjernik, bez obzira na to što Bog čini za njega, jednostavno buni protiv Božjeg plana i govori: ne želim služiti; činit ću ono što ja hoću. Za svaku vrstu ponašanja slijedi nadoknada. Iz ljubavi prema vinogradu izdaja se ne može tolerirati. Ako vjernici ne donose ploda, za njihovo dobro je da Bog intervenira i odstrani ono što smeta urodu. Onaj tko pokušava uzurpirati kraljevstvo da bi njime mogao kontrolirati, pravedno je da Bog vinograd podari drugome tko će vjerno ostvarivati Njegov plan.

Prispodobom o vinogradarima ubojicama Isus je povijesnim slušateljima pokazao kako zna da ga čeka nasilna smrt te najavio da ne kani odustati od svog načina propovijedanja i činjenja Božjih djela. U Palestini Isusova vremena bogati vlasnici poljoprivrednih posjeda i voćnjaka boravili su u gradovima ili inozemstvu. Brigu o imanju vodio je opunomoćeni upravitelj koji je imao široke ovlasti te od vremena na vrijeme polagao račun o svom upravljanju i gospodaru predavao urod. Isus spominje "vrijeme plodova" u kojem gospodar šalje prvu delegaciju sastavljenu od trojice slugu.

U drugoj delegaciji prisutno je "njih više nego prije", ali vinogradari jedne izmlate, druge ubiju, treće kamenuju. Ti su sluge proroci Staroga zavjeta koji su Izraelu naviještali riječ Božju. Posljednji dolazi sin gospodarov, kojega prema Mateju najprije izbacuju iz vinograda a zatim ubijaju. Time Isus najavljuje da je završilo vrijeme proroka te nastupilo vrijeme ubiranja plodova. On je posljednji u nizu Božjih poslanika. Nakon njega Bog ne kani slati nove glasnike s javnom objavom. Isus je svjestan da je sin. On u sebi nosi dužnosti cijelog Izraela kojeg Psalam zove "sinom kog za se odgoji".

On je sin spreman na poslušnost, za razliku od buntovnih sinova. Sugovornici osuđuju sami sebe kad na Isusovo pitanje o zlim vinogradarima odgovaraju kako će gospodar učiniti što bi učinio svaki razborit vlasnik: "Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme!"

Rad u vinogradu Gospodnjem je zahtjevan i mi suočeni sa svojim slabostima možemo doći u napast da posustanemo, da se obeshrabrimo. No, isto tako čuli smo i sami što gospodar radi s onim lozama koje ne donose ploda. Da li ćemo mi biti te loze koje ne donose ploda. To možemo odgovoriti svaki sebi, a taj će nam odgovor reći što nam je činiti. Nemojmo misliti da imamo vremena! Zašto? Ne znamo ni dana ni časa kada će Gospodar doći po plodove. Ne dajmo se iznenaditi, skupljajmo marljivo plodove dobrih djela jer samo s njima možemo zadovoljiti svoga Gospodara.

-Želim ti uvijek iznova jesen da ponovno shvatiš koliko je život velik i raznolik. Nalik igri, ozbiljnoj a istovremeno vedroj, nikada jednostranoj jer u sebi sjedinjuje sve suprotnosti. Ujesen postoje različite promjene, ali i tihi trenutci. Oboje je važno da bi u naš život ušlo više sklada a mi otkrili njegovu puninu. Gdje se nešto mijenja, tu pripada magla isto kao i jasan, sjajan pogled u daljinu.

Jesen je vrijeme zahvalnosti. Promatraš li život kao dar, shvatit ćeš kako je vrijeme dragocjeno i koliko nam prilika daje svaki novi dan.

Želim ti uvijek iznova strpljivost da doživiš bogatu jesen, koja će te nadariti i iznenaditi svojim obiljem. Nađi jednostavno vremena za to i budi strpljiv, i u tvom životu će, često posve skrovito, rasti i dozrijevati mnogo toga.

Želim ti prijateljstva i kontakte s ljudima koji ti daju sigurnost i zaštićenost, i uvijek iznova snagu da budeš potpuno ti. Takvi odnosi daju ti toplinu i novi dah, ali i da osjetiš odmak - daljinu i blizinu.                           Phil Bosmans

-VIROVITICA. Radovi na izgradnji naše župne crkve idu svojim tempom. Ovaj tjedan kompletno je zašalovana, armirana i betonirana podložna ploča koja omugućuje lakšu i kvalitetniju izradu nosive betonske grede. Ovaj tjedan je započelo i armiranje navedene grede te se nadamo da će ista idući tjedan biti dovršena čime će se stvoriti situacija da će se moći planirati raditi krovište. Vjerujemo da će naša crkva prije snjegova i teških jesenskih kiša biti pod krovom. Bože daj!

-VIROVITICA. Svaki dolazak novoga života uvijek nas obogaćuje i pruža novu nadu. Bogu hvala da je tako. U toj radosti mi ćemo ove nedjelje u Taborištu krstiti Ivaana Biondića, drugog sina Dubravka i Sanje Biondić, Tome Kolara 5.

-VIROVITICA. Ovaj tjedan ostali smo bez jedne naše župljanke. Ovaj svijet vječnim zamijenila je Katarina Mikuš iz Čemernice, Kard. Franje Kuharića 1. Njoj i svim našim pokojnicima neka Gospodin udijeli vječni život u kojeg su vjerovali.

IVAN XXIII. - Kad spomenemo ime pape Ivan XXIII. učini nam se nekako poznato, a kad tome dodamo nadimak dobri Papa predodžba nam je mnogo jasnija, jer je 3. rujna navršeno dvije godina od vremena njegove beatifikacije, proglašenja blaženim, nakon nešto manje od trideset godina kako je blago preminuo u Gospodinu.

Bio je već starac, imao je 77 godina kad je izabran za papu. Ni u Rimu ni u općoj crkvi nije uživao veliki ugled. Zvali su ga Papa di passagio, "papa prijelaza" kako su o njemu pomalo prezirno pisale tadanje novine. I imale su pravo, jer je taj kandidat nagodbe izazvao tektonski poremećaj u Katoličkoj crkvi, sazivom, radom i odlukama II. vatikanskog sabora. Tijekom svega četiri i pol godine njegova upravljanja (1958.- 1963.) dobila je Crkva ljudskije lice te široko otvorila svoja vrata pitanjima i potrebama ljudi "izvana". Angela Roncallija odnosno papu Ivana XXIII., koji je bio apsolutna suprotnost svoga prethodnika, pape Pia XII., nazivali su još "seljakom iz Lombardije", "debelim i s klempavim ušima" itd.

Kao baština iza pape Ivana XXIII. ostaje njegovo zalaganje za rješavanje društvenih problema, njegovo poticanje da se siromašnima u industrijskim metropolama i u Trećem svijetu pruži više sućuti od riječi. Ostaje njegov protest protiv naoružavanja i rata: u smirivanju "kubanske krize" dao je odlučujući doprinos. Ostaje prije svega sjećanje na njegovu dobrotu koja je sve privlačila i nije isključivala nijednog čovjeka.

Ruski pravoslavni metropolit Nikodem, govoreći o papi Ivanu XXIII. upotrijebio je riječi iz Evanđelja: "Bio je čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan."

             -Plavuša i crnka u bircu i crnka naruči hibiskus. P: - Što je to hibiskus? C: - Čaj! P: - E ja ću onda jedan hibiskus od šipka!!!

  -Mama pita svoga sinčića: - Ivice, tu su sinoć bila dva kolača, a sada je samo jedan. Kako to? - Žao mi je mama! Bio je mrak, pa nisam vidio da su bila dva.

  -Pita učitelj: - Tko zna jednu narodnu poslovicu? Perica: - Tko rano rani dvije sreće grabi. - Super. Znaš li još koju? - pita učitelj. - Znam. Pametnom je i jedna dosta.

  -Prekrasne su sve odreda! Dragi, koja ti se haljina najviše sviđa? - žena pita muža. Pošto je pogledao etikete s cijenama, muž će: - Ova na tebi mi je najdraža!   Muž strpljivo čeka ženu koja se sprema u kazalište. Kada su bili spremni žena će mužu: - Nećeš valjda takav u kazalište? Zašto se nisi obrijao? - Obrijao sam se kada si se ti počela spremati.

                                                            © 2007, Sva prava pridržana, Župa Sv. Leopolda Mandića | Desing: Daniel Banić