| GOD.
VIII Br. 30 (355) 25. srpnja 2010.
Kada
doživimo dobrotu nekoga tko nam tu dobrotu nije morao iskazati,
osjećamo se radosno i lijepo. Jasno, osjećamo i zahvalnost
prema onome tko nam je izrazio tu dobrotu. A kako je to s našim
Gospodinom. Kako je velika dobrota Tvoja Gospodine! Bog je
spremniji dati nam svoje darove nego što smo mi spremni moliti
Ga. I ove nedjelje dolazimo Ocu, čuti Njegovu riječ, okupiti
se oko euharistijskog stola, blagovati Tijelo Kristovo, primiti
Njegove darove, zahvaliti za Njegovu dobrotu i vjernost.
Da,
to smo učinili mi koji smo i ove nedjelje u svojim župnim
crkvama. No, i danas, i svake nedjelje pitamo se gdje su ostala
naša braća i sestre. Muka je to velika, kako nas svećenika
koji se osjećamo da ne radimo dovoljno na njivi Gospodnjoj, ali
je to sigurno muka i svim našim vjernicima. Pitanje je jesmo li
mi onda neki naivci koji se pouzdajemo u neke promašene istine
i vrijednosti. Ne, nismo naivci. Mi vjerujemo u Isusa Krista, mi
vjerujemo u cjelokupni njegov život i rad, i mi vjerujemo da ćemo
jednoga dana ostvariti kraljevstvo Božje. Ustrajmo u toj vjeri,
hrabri budimo i postići ćemo cilj svoga života, a to je
Kraljevstvo Nebesko. Učinimo to bez odugovlačenja i
izmotavanja da još imamo vremena.
Vaš
župnik!
NEDJELJNA
BIBLIJSKA PORUKA
Suprotno
od Marte, kako, smo čuli prošle nedjelje, Marija zna da
postoji vrijeme u kome čovjek mora isključivo slušati Boga i
s njim razgovarati: vrijeme molitve. Vjerujem da se još sjećamo
i prvog čitanja prošle nedjelje i velikog obećanja koga Bog
preko trojice anđela daje Abrahamu. Danas slušamo nastavak priče:
Bog konačno izravno potvrđuje svoje obećanje koje je zadao
Abrahamu još kada ga je pozvao na put u Uru Kaldejskom. Abraham
sada zna da se nije uzaludno povjerovao, blagoslov sinom potvrđen
mu je od Boga sama. Ali Abraham na tom svom putovanju, životnom
hodočašću nije sam i izdvojen. On je dio zemlje kojom
prolazi. U trenutku posjete ova tri anđela njegov tabor nalazi
se nedaleko grada koji je simbol grijeha i izopačenosti, Sodome.
Ovi njegovi posjetioci zaputili su se baš tamo. U Sodomi je i
njegov bratić Lot sa svojom obitelji. Kao što to kod božjih
ljudi biva, Abraham sluti Božji gnjev nad grijesima sodomaca
koji neće poštivati niti Božje poslanike. Abraham koji je
iskusio Božju vjernost i pomoć sada se nastoji zauzeti za
Sodomce.
Čitajući
prvo čitanje čini nam se da je Abraham bolji od Boga koji je
naumio uništiti Sodomu i Gomoru. Dobiva se dojam da se Abraham
prepire s Bogom. Podsjeća Ga da ne kazni dobre zajedno sa
zlima, bude blag, sjeti se da je Bog - Bog milostiv i milosrdan.
Abraham je itekako dobro znao kako je Bog dobar i milosrdan,
kako je vjeran svojim obećanjima, kako je velika Njegova
ljubav. Abraham je zapravo na ljudski način izrekao ono što je
od vijeka duboko skriveno u Božjem srcu i kakav je Bog. Znao je
da spasenje dolazi od Boga i zato se zauzeo za druge. On je tada
vršio djelo duhovnog milosrđa: molio je oproštenje za druge.
Njegova molitva
kojom on zagovara stanovnike pokvarenih gradova Sodome i Gomore
je izraz njegova pouzdanja u Boga i revnosti za spasenje bližnjega.
Bog mu je otkrio svoj naum da će uništiti te gradove. Abraham
unatoč toga moli neka Bog odvrati svoju srdžbu radi pravednika
koji žive među grešnicima. On, međutim, od početnog broja
postepeno silazi sve do broja deset. Ali niti milosrdna Božja
dobrostivost, koja prihvaća sve niži i niži broj pravednika,
niti žarka Abrahamova molitva nije mogla postići da ti gradovi
budu pošteđeni - radi sveopće pokvarenosti.Bila je spašena
samo Lotova obitelj da se time očituje Božje milosrđe i moć
Abrahamova zagovora. Ovaj je događaj, zapravo, ostao primjer
strahovitih posljedica kad ljudi tvrdokorno ustraju u zlu.
Pokazuje nam i naknadnu silu dobra, jer bi i deset pravednika
bilo dovoljno - da su se pronašli - da grad bude pošteđen od
uništenja.
Današnji
evanđeoski odlomak daje nam pouku o molitvi. Zanimljivo je uočiti
što su apostoli molili Isusa. Nisu Ga molili da ih nauči kako
propovijedati, kako svijetom pronositi Radosnu vijest, što naučavati,
kako činiti čudesa, kako načiniti dobar program, nego kako
moliti. "Gospodine, nauči nas moliti!" Učenik, koji
je to molio, obratio se pravom učitelju, jer je Isus jedini
pravi učitelj molitve. Ostali učenici su vidjeli kako je Isus
u molitvi blizak Bogu. I oni su htjeli da taj Bog uđe i u
njihove živote. Istina, Isusovi učenici poznavali su više
molitava i, kao dobri Židovi, molili se. Više puta promatrali
su Isusa kako se on moli i zapazili su da se On drugačije
molio, a htjeli su i oni moliti kao Njihov Učitelj. Međutim,
ljudi kada nisu odmah uslišani, kako bi to oni htjeli vole se
potužiti svećeniku da oni sigurno ne znaju moliti i traže od
Njega da ih pouči moliti. Isus koristi priliku da u ispunjenju
te njihove želje dade primjer i pouka o molitvi. Isus sam moli,
moli pogotovo pred važne trenutke svoga života, tako i njegovi
trebaju moliti.
U
pouci o molitvi Isusu naglašava dva najvažnija svojstva
molitve: ustrajnost i pouzdanje. Ustrajnost -
odlučna je točka prispodobe popuštanje prijatelja pred
ustrajnošću molitelja, jednom riječju, sve u kući probuditi,
stoga je razumljivo odbijanje, no molitelj ne popušta, ne smije
prestati moliti. Nameće se pitanje: zašto Bog pušta čovjeka
da čeka? Kad Bog uslišava, ne treba svladati nikakve zapreke i
nikome se ne smeta, ne treba računati s neugodnostima. No, ne
čeka se radi Boga, kao u prispodobi, nego se čeka radi čovjeka,
molitelja, kojeg treba privesti intenzivnoj molitvi. Duža
molitva jače veže čovjeka uz Boga; u čovjeku produbljuje
svijest vlastite nemoći i ovisnosti o Bogu i nakon uslišanja
produbljuje i osjećaj zahvalnosti Bogu. U čekanju za uslišanje
leži i pedagogika molive. Čekanje je za čovjeka gotovo
milost. Religija nije nikakav "stoliću, prostri se",
prozbena molitva nije pritiskanje nekog električnog dugmeta,
nego je religiozni čin koji produbljuje i oživotvoruje
stajanje pred Bogom, razgovor s njim. Tako dugotrajna molitva
ima duboki religiozni smisao.
Pouzdanje
- Ljudi su sitničavi, usmjereni prema vlastitoj
koristi, često nemilosrdni i, premda su takvi, ne uskraćuju
molitelja, jer je on njihovo dijete, koje moli kruh ili ribu ili
jaje. Bog nije zao, nego dobar, nije sitničav, nego milosrdan,
dakle, baš će uslišati čovjeka. I ovdje se nameće pitanje:
zar iskustvo ne govori suprotno, koliko puta čovjek nije uslišan
u svojim molitvama? Pa ni u dugotrajnim i pouzdanim molitvama i
to definitivno jer je u međuvremenu nestala mogućnost uslišanja.
Npr. čovjek, za čije smo zdravije molili, umro je. Isus
odgovara, no često prelazimo preko tog odgovora: "Koliko
li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu".
Mi često molimo za male stvari, za tjelesno zdravije; za
materijalna dobra. Često molimo stvari koje bi nam škodile, no
Bog daje više, daje Duha Svetoga, duha nutarnjeg posvećenja,
tako nijedna prozbena molitva nije izrečena u prazno, nijedna
ne ostaje neuslišana. Uslišanje je često nevidljivo, jer Duh
posvećenja nije vidljiv, ali je veće bogatstvo, nego
materijalna dobra, Što je molitva ustrajnija i pouzdanija, to
će više molitelja iznutra ispuniti Duh Gospodnji. Oba elementa
- ustrajnost i pouzdanje - djeluju u pravcu da čovjek bude što
više i dublje ispunjen Bogom, upravo se to daje molitelju. Kršćanin
ne smije prestati nikada tražiti, moliti i kucati. Nitko nam ne
može pomoći, ako mu ne kažemo što nam nedostaje!

SKUPOCJENA
OGRLICA
Draguljar
je sjedio za stolom i kroz izlog promatrao prolaznike. Neka se
djevojčica približila trgovini i prislonila nosić na izlog.
Kao nebo plave oči radosno zasjaše kad ugleda jedan od izloženih
predmeta. Ušla je odlučno i prstom pokazala ogrlicu od modrog
tirkiza. "To je za moju sestru. Možete li mi je zapakirati
kao dar?" Trgovac s nevjericom pogleda djevojčicu i upita:
"Koliko novaca imaš?" Ona se podiže na prste, stavi
na stol limenu kutijicu, otvori je i isprazni. Bilo je ondje
nekoliko manjih novčanica, šaka sitniša, nekoliko školjki i
figurica. "Hoće li biti dovoljno?" upita ponosno.
"Željela bih starijoj sestri kupiti dar. Otkada nemamo
mame, ona obavlja sve poslove i nema ni trenutka vremena za
sebe. Danas joj je rođendan. Uvjerena sam da će je dar veoma
obradovati. Njezine su oči iste boje kao taj dragi kamen."
Trgovac je otišao u malu prostoriju i u zlatno crven papir
zapakirao kutijicu. "Uzmi i pažljivo ponesi", reče
djevojčici. Ona uze paketić kao pobjednički pehar i ponosno
izađe iz trgovine.
Sat
vremena kasnije u trgovinu uđe prekrasna djevojka s kosom boje
meda i divnim modrim očima. Stavi na stol kutijicu koju je
trgovac pažljivo zapakirao i upita: "Ova je ogrlica
kupljena u vašoj trgovini?" "Da, gospođice."
"Koliko je koštala?" "U mojoj trgovini cijene su
stvar povjerenja, tiču se samo mene i mojih kupaca."
"Moja sestra je imala nešto sitniša, sigurno nije mogla
platiti ovako vrijednu ogrlicu!" Trgovac zatvori kutiju,
složi omot i vrati je djevojci. "Vaša je sestra platila
najvišu cijenu: dala je sve što je imala."

VIJESTI
POŽEGA.
Uz veliko razumijevanje firme "DOMOGRADNJA D.O.O"
i njezina vlasnika gospodina Siniše Gregorića mi smo našu župnu
crkvu stavili u funkciju iako smo kao župa bili svjesni duga našim
izvođačima na radovima na crkvi. Malo po malo mi pokušavamo
smanjiti taj dug. Tako je ovaj tjedan naša Požeška biskupija
uplatila na račun firme "DOMOGRADNJA D.O.O" 200.000,00
kn. Time je naš dug prema izvođaču smanjen na 200.000,00
kn čime je on sveden u vrlo prihvatljive okvire. Hvala firmi "DOMOGRADNJA
D.O.O" što imaju strpljenja s plaćanjem.
REZOVAC.
Idući tjedan slavimo blagdan svetih Joakima i Ane. Na poseban
način slavi se sv. Ana u našem najvećem naselju Rezovcu. Sam
blagdan je ove godine u ponedjeljak i na sami dan sv. Ane,
26.07.2010. biti će u Rezovcu sveta misa, i to popodne u 18,00
sati. Vanjska proslava biti će iduće nedjelje. Sveta misa biti
će u 09,30. Pozivamo sve Rezovčene i njihove goste da nam se
pridruže kod duhovnog stola u kapeli Sv. Ane, a Rezovčani
pozivaju u svoje obiteljske prostore poslije svete mise.
VIROVITICA.
Svaki dolazak novoga života uvijek nas obogaćuje i pruža novu
nadu. Bogu hvala da je tako. U toj radosti mi ćemo iduće
nedjelje u Taborištu krstiti Mariju Sofiju Jakša, prvo dijete
Stjepana i Viktorije Jakša, Sjevernjak 46, Rezovac.
Dragim roditeljima čestitamo na prihvaćanju novoga života
i želimo obilje Božjeg blagoslova u odgoju djeteta.
MŰLHEIM
AN DER RUHR.
Naša župljanka Slava Blagec r. Matoković, živjela je u ovom
njemačkom gradu. Iznenada je umrla 15.07.2010. Sprovod pokojne
Slave biti će u ponedjeljak 26.07.2010. u 15,00 sati na groblju
u Virovitici. Poslije sprovoda biti će sprovodna misa u župnoj
crkvi. Pokojnoj Slavi i svim našim pokojnicima neka Gospodin
udijeli vječni život u kojeg su vjerovali.
VIROVITICA.
I ovaj tjedan smo strpljivo očekivali asfaltiranje parkirališta
ispred naše župne crkve, no nije se ništa novo dogodilo. Bogu
hvala da nam ustrajnosti i pouzdanja ne nedostaje, tako da i
dalje strpljivo čekamo.

Nasmij se, ali ne u crkvi - nakon umora, malo humora!
Mali
Ivica je na ispovijedi: - Velečasni, ukrao sam dvije jabuke! -
Za pokoru ti evo dva Očenaša! - Velečasni: ako izmolim tri,
mogu li ukrasti još jednu!
Vjeroučiteljica
je tumačila djeci Petrovo zatajenje Isusa i završila riječima:
"Svaki puta kada slažete, oglasi se pijetao!" - A zašto
onda on kukuriče u tri ujutro kad još svi spavaju? - Zato jer
se tada tiskaju novine!
Pita
žena muža: "Dragi, je li ti voliš više pametne ili
lijepe?" "Ni jedne ni druge, samo tebe draga!
Proživio
Bill Gates sto godina, kada dođe vrijeme da ode na onaj svijet.
I čeka on tako u čistilištu kad se pojavi Bog: - Dakle, Bille,
malo sam zbunjen. Ne znam gdje bih te stavio. Istina da si zadužio
čovječanstvo što si stavio kompjuter u skoro svako domaćinstvo
svijeta, ali s tim si donio i brdo nevolja. Svejedno, napravit
ću iznimku i dopustiti ti da sam odabereš. - Dobro, hvala, ali
koja je razlika? - Evo, pa ti pogledaj. Prvo pakao. I pogleda
Bill pakao. Čisto, lijepo, mirisno, pješčane plaže i
kristalno bistro more... - Pa ovo je sjajno. A raj? - Pogledaj i
raj, kaže Bog. Visoko na nebu, par anđelčića sviraju harfe i
lepršaju po oblacima. Bill gleda, razmišlja i kaže: - Mislim
da je ipak bolje u paklu. Biram pakao. - Dobro, kako god želiš.
I pošalje ga u pakao. Nakon dva dana posjeti Bog Billa u paklu.
A tamo Bill u vrućoj mračnoj pećini sav u teškim lancima šiban
od dva demona, vatra suklja, tutnje narodnjaci... - Što je
Bille, kako je? Bill totalno izmučen i razočaran odgovara: -
Kako, kako je? Pa jezivo je, nije uopće onako kako sam očekivao.
Gdje su one predivne plaže i ribe i kokteli i sve... Bog se
nasmješi i kaže: - E, sinko. To ti je bio screen saver !
Pričaju
žene dok čekaju na red kod frizerke. Kaže prva: "Moj muž
je rekao da ide kod brata. Ja nazvala, a njega tamo nema."
Kaže druga: "Moj je rekao da ide kod svoje mame. Ja
nazvala, a njega tamo nema." Kaže treća: "Ja uvijek
znam gdje je moj muž." "Ma nemoguće" - kažu
prve dvije. Kaže treća: "Moguće je, ja sam
udovica."
DAROVATELJI
- HVALA
|
|